Kao redoviti čitatelj katoličkih medija pomalo me živcira da svjetovni mediji pišu kako ove godine nema adventa u Zagrebu. Postavljam pitanje: Što je advent ili došašće? Koliko se u liturgijski advent uklapaju kućice, kuhano vino i kobasice? Kako to povezati s liturgijskim dijelom godine?
Čitatelj
Nemate baš razloga za živciranje: u medijima doista u naše doba možemo pročitati puno površnih i nepreciznih tekstova, pa Vas to ne treba uzbuđivati. Dobro ste zaključili da advent nisu ni kućice ni kuhano vino ni kobasice. Pogrješno je – a bilo bi i grješno – kada bismo u prvi plan ili pak isključivo tim svjetovnim stvarima posvetili našu pozornost i usredotočili se na njih, zaboravljajući da je vrijeme došašća baš vrijeme iščekivanja u kojem se od nas itekako očekuje i žrtva kako bismo čista srca dočekali ponovno Kristovo rođenje na Božić. Zato su i post i pokora, ispovijed i redovita molitva, kao i odlazak na mise zornice zapravo pravo središte priprave za Božić i oni se svojim smislom uklapaju u ovo liturgijsko vrijeme.
U mojoj je župi na lijepo uređenu adventskom vijencu jedna svijeća ružičaste boje, uz tri ljubičaste svijeće. Čini mi se da je to vezano uz Drugu ili Treću nedjelju došašća. O čemu je riječ? Znači li to da mi pogrješno u obitelji ukrašavamo adventski vijenac?
Čitateljica
Nema pogrješnoga načina uređivanja adventskoga vijenca: važno je da nas svijeće, bez obzira na boju, u obitelji podsjećaju na Svjetlo koje će nam doći na Božić, na Isusa, te da nas to svjetlo potiče na zajedničku obiteljsku molitvu, pokoru i pripremu za taj blagdan. A to što ste u župi vidjeli tri ljubičaste i jednu ružičastu svijeću samo je znak da netko vodi brigu o simbolici boja jer ljubičasta je boja (po)kajanja i posta i pali se na Prvu, Drugu i Četvrtu adventsku nedjelju, a na Treću se adventsku nedjelju pali svijeća ružičaste ili roza boje koja svojom bojom predstavlja radost, a i ta se nedjelja zove Gaudete! – Radujte se! – zbog skoroga Kristova rođenja.
Zbog novih epidemioloških mjera dvojica mojih dobrih prijatelja potužila su mi se da se ne uspijevaju ispovjediti. Čuli smo za pojam kolektivnoga odrješenja. Prakticira li Crkva još takav oblik ispovijedi i je li sada pravi trenutak da se ponovno oživi?
Čitatelj
Pretpostavljamo da su i Vaši prijatelji praktični vjernici i da su njihovi župnici već pronašli način – a znamo da gotovo svi jesu – kako bi u ovo predbožićno vrijeme svaki vjernik mogao pristupiti sakramentu pomirenja uz poštovanje epidemioloških mjera. Potaknite ih na strpljivost, a sami se informirajte kako su organizirane ispovijedi u Vašoj župi pa im prenesite ako nisu praktični vjernici, nego samo povremeno idu u crkvu na misu. Kolektivno odrješenje u ovom času ne čini se potrebnim, premda je jedan od načina pristupanja sakramentu ispovijedi, nakon čega je nužno otići na pojedinačnu ispovijed.
