Otkriće da se u napuštenom industrijskom kompleksu bivšega poljoprivredno-prehrambenoga kombinata »Velebit« u Gospiću godinama odlagao toksičan otpad izazvalo je političku buru u Hrvatskoj, od koje je daleko ozbiljnija bojazan za zdravlje mjesnoga stanovništva, stanje zdravstvene ispravnosti izvora vode i ugrozu za cjelokupan okoliš čijom se čistoćom i netaknutošću dosad ponosio taj divni i bajkoviti hrvatski kraj. Ured za suzbijanje korupcije i organiziranoga kriminaliteta već je odradio dio radnja, a sazivanje izvanredne saborske sjednice na inicijativu predsjednika Republike Hrvatske, i to usred ljeta, pojačalo je političke tenzije. Oglasio se priopćenjem i gospićko-senjski biskup Marko Medo ističući da Crkva pred ozbiljnošću problema onečišćenja okoliša na području Gospića ne može ostati ravnodušna ni šutjeti. Biskup se zauzeo za to da ondje gdje je šteta učinjena treba učiniti sve što je moguće kako bi se ona zaustavila i sanirala te se spriječilo njezino daljnje širenje. Upozorio je i da građani imaju pravo na istinite, pravodobne i transparentne informacije o stanju okoliša u kojem žive, vodi koju piju, zraku koji udišu i zemlji na kojoj podižu svoje obitelji. Tražio je i da se potpuno utvrdi stvarno stanje, ukloni svaka moguća opasnost te provede stručna i trajna sanacija svih lokacija za koje se utvrdi da su ugrožene nepropisnim odlaganjem otpada.
Užasna je pomisao da su brojne hrvatske vlasti na brojne načine opstruirale inicijativu da se na području Like, kod Udbine, podigne svehrvatski grob u kojem bi bile položene kosti hrvatskih mučenika ubijanih pod totalitarnim režimima na području Austrije, Slovenije i pod komunističkim, nacističkim i fašističkim krvnicima, a prešutno odobravale da se usred noći u Lici godinama pokapa smeće iz slovenskih, talijanskih ili njemačkih korporacija čiji su toksini migrirali u vodu. Dodatno začuđuje da se nikada u javnosti tako otvoreno nije govorilo o sprezi politike, gospodarstva i mafije kao što je to slučaj sada s ličkim tajnim smetlištem (premda se zna da takvih odlagališta ima diljem Hrvatske).
O sprezi politike, gospodarstva i mafije jedan od najhrabrijih govora održao je sv. papa Ivan Pavao II. na Siciliji 1993., kada je stišćući svoj papinski križ i pokazujući na raspelo, vičućim glasom pozivao lokalne mafijaše na obraćenje i najavio im da ih čeka Božji sud. Za taj su mu se govor višestruko pokušali osvetiti. No mnogo toga što je rekao tijekom svojega pohoda Siciliji, tomu »divnomu otoku prepletenu protuslovljima među zakonitošću i nezakonitošću, obiljem i siromaštvom, uz jaku prisutnost mafije i masonerije«, kako je tada izvijestio Glas Koncila, moglo se kasnije primijeniti na brojne slučajeve u Italiji i svijetu, a možda i na ličku agoniju povezanu sa zagađenjem.
Opskurni krugovi zamjerili su papi kad je rekao da se kršćanska nada ne oslanja na novac, na sklonost moćnih, na potporu prijatelja i znanaca, nego na riječ Krista. Rekao je i sljedeće: »Kad se strahovito napredovanje prijevare širi sve dotle da postane izrazom skupnoga života, ostvaruje se onaj društveni grijeh koji, osvajajući organizme, ustrojstva, razularuje strašne tlačiteljske i tajne moći. Tada nastaju oni oblici organiziranoga kriminala koji vrijeđaju i lome savjesti, oduzimajući svima vedrinu, ponizujući nadu.« Slučajno ili ne, tijekom sicilijanskih govora sveti je papa govorio i o »holokaustu ljudskoga okoliša«, koji prijeti uništenjem izvora potrebnih za život. Pozvao je na opću obnovu politike, usmjerujući je sve odlučnije k općemu dobru, čisteći je od prakse klijentele koja zaražava iskustvo demokracije.
Parafrazirajući glasovite riječi hrabroga i svetoga pape: valja nastaviti borbu protiv mafijaškoga mentaliteta i organizacije, koja, premda je manjinska, obeščašćuje i ličku i hrvatsku zemlju, ponizujući njezine mogućnosti.
