Genetički modificirani (GM) usjevi, kukci u kuhinji i meso iz epruvete nove su prehrambene opcije koje se nude na stolu Europljana. Sva tri menija hrane strah ili grižnju savjesti. Europskim prijestolnicama prehrambene kulture nameću se otpadci kojima se, navodno, spašava svijet od gladi, od klimatskih poremećaja i od etičkih dilema. Mutanti, insekti i beskrvno meso tipični su proizvodi industrije straha. Strah je ambalaža kojom se maskira nepotreban proizvod i kojom se ucjenjuje laik u trgovačkom centru.
GM kukuruz ili GM soja, na primjer, nemaju nikakvih prednosti pred tradicionalnim biljkama kojima genom nije »silovan« metodama rekombinantne DNK ili modernim CRISPR tehnikama. Nemaju bolji urod, nisu nutritivno kvalitetniji, nisu jeftiniji, nisu ukusniji… Jedina je razlika između GM kukuruza i »obične kuruze« što se na biotehnološke anomalije može prosuti mnogo više herbicida. I to je sve.
Stoga GM hrana nije nikakav poljoprivredni dobar tek, nego je agrokemijsko nasilje. To je tržišna prilika da se farmer, seljak ili poljoprivrednik učine ovisnim o suvišnim patentima – o sterilnom sjemenu i toksičnom glifozatu.
Osim profitne podvale GM usjevi su, kako je rečeno, ucjena i horor. Reklamni pokliči za GM hranu već su trideset godina isti: Ili GMO ili glad! Ili GMO ili kemija! Ili GMO ili srednji vijek! U najnovije vrijeme narodi se plaše novim krikom: Ili GMO ili suša! To je marketinška etiketa za genetički modificiranu rižu (s isključenim EPFL10 genima) koja ima smanjeni broj pora – nema puči, znoj se ne luči! Za naivne kupce to je nikada žedna riža pogodna za sjetvu u pustinji.
I najezda kukaca u europske kuhinje potaknuta je strahom, apokaliptičnim scenarijem, prijetnjama… Nutritivno siromašan, a alergenima bogat, insekt je postao kulinarsko rješenje za klimatske poremećaje i populacijsku bombu. Mljeveni zrikavac i nametnik brašnar odobreni su na meniju Europljana. Pritom se Europska agencija za sigurnost hrane nije koristila argumentima sigurnosti ili zdravstvene ispravnosti (EFSA Journal 2022, 20, 7258), nego argumentima prehrambenih izazova, nestašice izvora proteina, ekološke održivosti, pa čak i prehrambene suverenosti. Dakle ništa jestivo, samo serviranje političkih i ideoloških recepata.
Treći je zalogaj za prestrašene Europljane sintetsko meso koje se pripravlja u laboratorijima, bioreaktorima i Petrijevim zdjelicama. To su hamburgeri i šnicle iz celularnih mesnica u kojima nema klanja. Europljani se godinama upozoravaju da tijekom testiranja kozmetičkih ili farmaceutskih proizvoda treba izbjegavati žrtvovanje životinja.
Sada se isto zahtijeva od europskih kuhara i mesara: ne treba ubijati odrezak, dovoljne su stanične kulture. To je etički imperativ europskih babaroga, moralna ucjena kojom se prekida barbarski običaj kolinja.
Generiranje, upravljanje i manipulacija strahom nisu novost. Strahom se priprema kulturni, politički ili ideološki teren na kojem se ubiru plodovi induciranih fobija, izmišljenih prijetnja, stravičnih prognoza… Strah je crveni tepih za doček političkih pobjednika, zelenih agenda, ideoloških podvala ili financijskih interesa, a u hranidbenom lancu – za prodaju robe s grješkom. Pretvaranje tradicionalne hrane u avet, upiranje prstom u ljubitelje bogatoga stola, domaćih specijaliteta ili bakine kuhinje graniči s gastronomskim sadizmom. U tom kaosu važno je da obični ljudi sačuvaju zdrav razum i zdravo nepce; jer ono se ne može prevariti rižom na antiperspirantima, začinom od krilaca i smrvljenoga zatka ili mišićnim vlaknima iz inkubatora.
