Kraj kolovoza i početak rujna vrijeme je okupljanja nastavnika na stručnim aktivima, vrijeme osvrtanja na ono što je prošlo i vrijeme zagledanosti prema onomu što tek ima doći. Na aktivima nastavnika hrvatskoga jezika tako se još uvijek s izrazitom mjerom nevjerice razgovara o ovogodišnjim (ne)ostvarenim rezultatima na pisanju eseja državne mature. Naime, od ukupno 26 156 pristupnika esej ih nije položilo 3416; njih 1104 imalo je nedovoljan broj riječi, 935 njih predalo je prazne listove, a ostali nisu ostvarili dovoljan broj bodova ili nisu ispunili zadatak, tj. nisu odgovorili na polazno pitanje iz Šenoine pripovijetke Prijan Lovro koje je glasilo: Na koji je način Lovrino podrijetlo utjecalo na njegov životni put?
(Pre)malo hrvatskoga
Poražavajući rezultati, podrazumijeva se, zahtijevaju i potragu za uzrokom neuspjeha. Mirjana Nazor, umirovljena psihologinja, uzroke neuspjeha smješta u događaj koji uvelike prethodi završetku školovanja, a vezan je zapravo uz njegove početke, odnosno uz činjenicu da se svake godine povećava broj djece kojoj se odgađa upis u prvi razred jer se glavni, iako ne jedini, razlozi odgode upisa u prvi razred vezuju upravo uz teškoće razumijevanja složenijih rečenica, skroman rječnik, govorne teškoće i teškoće u zaključivanju. A te teškoće, donekle ublažene, vjerojatno se kod dijela učenika provlače tijekom cijeloga školovanja. Profesorica Marina Čubrić navodi zanimljiv podatak koji se odnosi i na satnicu materinskoga jezika u pojedinim zemljama Europske unije s kojima se, vezano uz situaciju u školstvu, učestalo uspoređuje Republika Hrvatska. Tako, primjerice, srednjoškolci u Finskoj svoj materinski jezik slušaju 14 sati tjedno, u Francuskoj 10 sati, u Mađarskoj 6 do 8 sati, u Irskoj i Austriji 7 sati, a u Hrvatskoj samo 3 ili 4 sata, ovisno o programu. Analizirajući rezultate državne mature, Vinko Filipović, ravnatelj Nacionalnoga centra za vanjsko vrednovanje obrazovanja, tvrdi da ne samo učenici, nego i građani općenito, nedovoljno čitaju te da kultura čitanja nije na zavidnoj razini. Ističe, međutim, da pisanje eseja čak nije toliko ni pitanje kulture čitanja koliko pitanje zadovoljavanja standarda iz kurikula te da, osim što djelo u pripremnoj fazi ponajprije treba pročitati, esej treba i naučiti pisati.
Ruke umjetne inteligencije
S teretom navedenih rezultata, s izazovima naznačenih (tek rijetkih) uzroka, započinje nova školska godina i nova borba s vjetrenjačama u kojoj je gotovo nemoguće zaobići silne sažetke koji se besramno i zavodljivo nude učenicima umjesto izvornoga književnoga teksta. Oni za njima posežu jer su prostrani putovi i široka vrata od putnika uvijek zahtijevali manje napora, sadržavali manje zaprjeka i samo naizgled i kratkoročno vodili brže do cilja od putova koji su tijesni i vrata koja su uska. U jednostavnoj i praktičnoj potrazi za onim što je bitno umjetna inteligencija, neumorna učiteljica s radnim vremenom od 0 do 24, rado će biti na raspolaganju svima koji su je potrebni, ali će pritom itekako isticati i vlastita ograničenja, što će joj omogućiti da svoje ruke pere u vodama virtualne stvarnosti svaki put kada netko iz zbilje upre prstom u nju okrivivši je pritom za netočan ili nezadovoljavajući rezultat.
Priznaje da je ograničena
Naime, ako netko želi doznati određene podatke o pojedinom književnom tekstu, najviše bi smisla imalo potražiti ih od nekoga tko je načitan. Na pitanje je li načitana, umjetna inteligencija odgovara da je pročitala golem broj tekstova, da ima pristup golemomu znanju iz različitih područja, da može brzo dohvatiti informacije i sažeti ih te da iz toga proizlazi da je načitana po količini informacija, možda čak više nego bilo koji čovjek. Međutim, dovoljno je samokritična da prizna i kako ne čita s razumijevanjem kao čovjek, ne doživljava tekst, emocije ili stil, nego samo analizira uzorke riječi i strukturu, nema osobno iskustvo i ne uči iz života, nego iz podataka, ne razlikuje uvijek važno od nevažnoga – može znati milijun činjenica, ali ne razumije uvijek kontekst kao čovjek.
Također, priznaje da je ograničena jer ako nije povezana s internetom u stvarnom vremenu, može imati zastarjele informacije. Dakle, umjetna je inteligencija načitana u smislu količine informacija, ali njezina se načitanost uvelike razlikuje od one ljudske koja podrazumijeva i emocionalni razvoj, i kritičko i logičko razmišljanje, razumijevanje nijansa i kulturnih konteksta… Ona može biti odličan pomoćnik i alat za učenje, ali nije dorasla složenim i nijansiranim zahtjevima književne interpretacije jer književni tekst ne postoji samo u svrhu prenošenja radnje, on traži osjećaj, razumijevanje i kreativnu rezonancu koju računalni program ne može ponuditi.
Netočno pa točno
Čak i izvan navedenih finesa umjetna inteligencija ponekad pada na najjednostavnijim faktografskim zadatcima. Povodom manifestacije Noći knjige 2023. godine u zagrebačkoj Knjižnici Ivana Gorana Kovačića održana je tribina pod naslovom Čita li umjetna inteligencija lektiru? Na pitanje: Tko je napisao roman Duh u močvari? umjetna inteligencija daje netočan odgovor, a na pitanje: Tko su likovi Bakalar i Slanina u navedenom djelu? nudi rješenje koje s knjigom nema nikakve veze. Danas na ta ista pitanja umjetna inteligencija daje točne odgovore jer ona je, po svojoj vlastitoj prosudbi, učenik koji brzo uči i koji savršeno pamti, ali, priznaje, ne razumije ni iskustvo ni smisao onoga što uči na ljudski način. Stoga je lako moguće, ako alati umjetne inteligencije u svojoj memoriji još uvijek nemaju pohranjen traženi podatak, da bi učenik na određena pitanja mogao dobiti ne samo netočne, nego i posve besmislene odgovore, što naposljetku i ne treba klasificirati kao nešto što je isključivo loše.
Poziv na kritičnost
Najgore što bi se u nastavnom procesu moglo učiniti jest ignorirati postojanje alata koji učenicima olakšavaju svladavanje lektirnih tekstova. Napredak ljudske civilizacije sve više obilježava razvoj tehnologije, koji se odvija tolikom brzinom da je teško spoznati, usvojiti i primijeniti sve novosti koje razvoj tehnologije donosi. U moru velikih otkrića danas prvenstvo ima tehnologija, odnosno umjetna inteligencija. Iako je, kao i sva otkrića, osmišljena s ciljem napretka, često dolazi do njezine zlouporabe, tvrdi Nikolina Cvrtila, nastavnica hrvatskoga jezika u Srednjoj školi Krapina, te napominje da je umjetna inteligencija dobar alat uz pomoć kojega se učenike može poučiti kako biti kritičan prema sadržaju koji im se nudi, kako biti odgovoran, savjestan, samostalan u istraživanju istine, kako ispravno prosuđivati i vrjednovati podatke te kako razvijati svijest o etičkim, društvenim i profesionalnim aspektima umjetne inteligencije. Valja stoga, služeći se alatima umjetne inteligencije, u svakom trenutku biti svjestan da ona može generirati tekstove, slike i videozapise koji izgledaju uvjerljivo, ali koji mogu biti potpuno lažni, te da često prikuplja i obrađuje osobne podatke i može dovesti i do njihove zlouporabe. Kako bi se sve te, i još mnoge druge zamke uspjele izbjeći, treba učiniti samo jedno – uvijek se vratiti cjelovitomu književnomu tekstu.
Povlastica čitanja
U današnje vrijeme, kada su informacije dostupne u samo nekoliko klikova, čitanje lektire zaista se može činiti kao potpuni gubitak vremena. Međutim, kratki sadržaji, koliko god kvalitetno bili sastavljeni, nikada ne će moći prenijeti ono što je u književnosti najvažnije – doživljaj. Na pitanja voli li čitati lektiru i sviđa li joj se Šenoina pripovijetka Prijan Lovro umjetna inteligencija odgovara: Da sam čovjek, rekao bih da volim čitati lektiru, ali ovako, kao umjetna inteligencija, ne volim u ljudskom smislu jer nemam osjećaje. Nemam ni ukuse ni estetske doživljaje pa ne mogu reći da mi se sviđa ili ne sviđa pripovijetka »Prijan Lovro« Augusta Šenoe u ljudskom smislu. U odnosu na umjetnu inteligenciju svaki učenik ima povlasticu reći da ne voli čitati lektiru i da mu se Prijan Lovro nimalo ne sviđa, ali takva se povlastica, koja najzad dovodi i do uspjeha na pisanju eseja iz Hrvatskoga jezika na državnoj maturi i do upisa željenoga fakulteta, stječe samo i isključivo čitanjem.
