U TRI ŽUPE KUPSKE DOLINE VJERA OBOGAĆUJE ŽIVOT U OPUSTJELIM SELIMA Iako malobrojni, s Crkvom idu naprijed

Snimio: I. Tašev | Župna crkva Mučeništva sv. Ivana Krstitelja u Kuželju
Župe sv. Marije Magdalene u Brodu na Kupi, sv. Križa u Turkima te Mučeništva sv. Ivana Krstitelja u Kuželju ukupno imaju 700-tinjak župljana. Te su župe Delničkoga dekanata Riječke nadbiskupije prirodno povezane već desetljećima pa njima upravlja jedan župnik. Nedjeljom se slavi misa u svakoj župi, a trenutačno su posvećeni obnovi brojnih sakralnih objekata.

Dolina najdulje rijeke čiji je izvor i ušće u Hrvatskoj, Kupe, nakon nedavne izgradnje ceste koja spaja Brod na Kupi i Čabar dobila je novi turistički potencijal, zamah da brojna mjesta koja su nekada bila raskrižja putova i atraktivna odredišta za odmor ponovno privuku goste. Mir i tišina, bogata povijesna i sakralna baština, prirodne ljepote, rijeka Kupa koja nije samo idealna za rashlađivanje kupanjem, nego se voda iz nje može piti – sve to ipak nije uspjelo zadržati stalne stanovnike u tim krajevima. Njihov se broj smanjuje i ondje pretežito živi starije stanovništvo. No infrastruktura u tom dijelu Gorskoga kotara u blizini Delnica, na granici sa Slovenijom, marom civilnih i crkvenih predstavnika svakim je danom sve bolja.

Josip Tomić: Zavolio sam taj kraj jer su ljudi spremni pomoći, više su sućutni, više su orijentirani prema Crkvi, brzo se i lako organiziraju. Svećenik tu ne mora ništa reći, vjernici se sami angažiraju. Pastoralni modeli koji žive u gradu ne mogu se preslikati na selo jer su ljudi u selu više vezani uz poljoprivredu i običaje.

Prolazeći Kupskom dolinom, ne mogu se ne zapaziti brojne crkve i kapele koje svjedoče o bogatom duhovnom razvoju toga područja, a neki tvrde da to što su sakralni objekti na povišenim mjestima i dominiraju naseljenim područjima pokazuje važnost Crkve i vjere za stanovnike. No turbulentne su okolnosti pratile to područje: od snažnoga utjecaja Zrinskih i Frankopana, bombardiranja crkve u Brodu na Kupi tijekom Drugoga svjetskoga rata, talijanske okupacije, stradanja, komunističkoga pritiska…

Od urote do fondova

To je sve utjecalo i na život župa Kupske doline koje pripadaju Delničkomu dekanatu Riječke nadbiskupije, a prirodno su povezane već desetljećima pa i sadašnji župnik Josip Tomić od Božića 2017. godine ima povjerenu skrb za župe sv. Marije Magdalene u Brodu na Kupi, sv. Križa u Turkima te Mučeništva sv. Ivana Krstitelja u Kuželju. Sve do pandemije koronavirusa upravljao je župama iz Lovrana (budući da tamo vodi kuću i tvrtku Riječke nadbiskupije »Domus Laurana«), putovao bi nedjeljom i u tjednu po potrebi, a sada se smjestio u župnoj kući u Plešcima. »Župe Brod na Kupi, Turke i Kuželj zajedno s Plešcima čine prirodnu cjelinu, dio su gornjokupske doline, ali svaka je specifična. Nadbiskup je u dekretu mojega imenovanja napisao da naglasak stavim na obnovu crkvenih objekata te brigu o starim i nemoćnim župljanima. Osjetio sam potrebu ljudi da svatko najviše voli svoje mjesto, zato sam želio da svaka župa bude neovisna u svemu, ali da zajedno gradimo zajedništvo, da nastojimo svi zajedno ići prema boljemu«, rekao je župnik Tomić, koji je rođen 1979. godine u Liču u Gorskom kotaru, a zaređen je kao »kasnije zvanje« 2016. godine. Dok je bio đakon, radio je kao arhivar u Rijeci, a bio je i na službi tajnika riječkoga nadbiskupa Ivana Devčića.

Kratko opisujući svaku pojedinu župu, župnik Tomić ističe da je Brod na Kupi raštrkana, granična župa, ali je i mjesto velike i važne povijesti. U vrijeme Zrinsko-frankopanske urote tadašnji se župnik Juraj Pipnić na jedan dan zajedno sa župljanima zatvorio u kulu jer nisu htjeli mjesto predati njemačkim postrojbama. »Koliko god Brod na Kupi možda danas izgleda slab, on je povijesno važno središte – jer je tu bilo križište cesta. I u budućnosti, ako se razvije turizam i ako država na ove krajeve bude gledala pozitivno, mjesto ima perspektivu. U župi ima 450-ak stanovnika, uključuje 26 mjesta, među kojima su naseljenija Brod na Kupi, Radočaj, Zamost, Zapolje i Krivac.« Župu Mučeništva sv. Ivana Krstitelja u Kuželju karakterizira staračko stanovništvo, a župa povezuje dvije države – Hrvatsku i Sloveniju, budući da se uz 97 stanovnika na hrvatskoj strani brine o još 50-ak stanovnika u slovenskom Kuželju koji dolaze na nedjeljne mise. »Zato je u Kuželju napravljen projekt hrvatsko-slovenske kuće koja bi bila u prostoru faroša, župne kuće. Kandidirali smo taj projekt na međunarodne fondove međugranične suradnje, odobren je, s dijelom sredstava uskočit će Delnice i slovenska općina Kostel, a župa će upravljati kućom«, napominje župnik Tomić.

Podignuo se pastoralni život

Tek 2004. godine mjesto Turke dobilo je asfalt, a jedna od filijala župe sv. Križa jest Hrvatsko s najviše stanovnika u župi, ali i najviše djece u sve tri župe Kupske doline – njih 11. Župi pripada 143 stanovnika iz sela Gašparci, Sedalce, Ložac i još nekoliko manjih mjesta u kojima živi manje od deset stanovnika. U Turkima je »faroš« planiran za starački dom, a čeka se odobrenje iznosa sredstava kako bi se krenulo u realizaciju.

»Kada sam došao na župu, mnoge su crkve bile prazne, ali sada je sve više vjernika. Podignuo se pastoralni život, ljudi su sve svjesniji vjere i prisutnosti Boga u svakodnevnom životu. Nakon prve godine i 60 kuća za blagoslov sada ih u Brodu na Kupi ima 140 – među njima su čak i vikendaši i oni koji podupiru život župe. Riječ je o krajevima koji su mnogo pretrpjeli u Drugom svjetskom ratu, primjerice u Brodu na Kupi sada su prazne kuće u kojima su živjeli imućni ljudi jer su ih partizani nakon rata poubijali te su se obitelji iselile. Ideologija komunizma još je prisutna, osjeća se u nekim područjima otpor prema vjeri«, riječi su župnika Tomića.

Ući u dušu Gorana

»Meni kao svećeniku ovdje je predivno, poznajem dušu Gorana – previše smo povučeni i premalo tražimo. U Kupskoj dolini nema kazališta, ni gostionice, znatan dio društvenoga života vezan je uz Crkvu. Stoga u Brodu na Kupi za slavlje patrona Marije Magdalene častimo fažolom«, ističe župnik Tomić, koji kaže da su u protekle dvije i pol godine u sve tri župe u radove krenuli na čak 11 crkvenih objekata. Iznenadila ga je velika potpora ljudi, Primorsko-goranske županije, Grada Delnica i Općine Skrad u svim materijalnim obnovama.

Uveli Godinu katekizma Katoličke Crkve
Kad je o pastoralu riječ, uz redovite mise, prigodnu katehezu uoči primanja sakramenata, posebna je misija župnika obilazak starih i nemoćnih za prvi petak po izoliranim cestama i selima u kojima živi i po dvoje stanovnika, a nastoji svaki tjedan otići kod neke obitelji, posjetiti ih neovisno o dobu blagoslova obitelji.
»Imam iskustva rada u gradu i na selu. Zavolio sam taj kraj jer su ljudi spremni pomoći, više su sućutni, više su orijentirani prema Crkvi, brzo se i lako organiziraju. Svećenik tu ne mora ništa reći, vjernici se sami angažiraju. Ne postoji klasično župno pastoralno i ekonomsko vijeće, nego djeluju crkveni odbori od 5 – 7 osoba koji obnašaju i jednu i drugu funkciju. Pastoralni modeli koji žive u gradu ne mogu se preslikati na selo jer su ljudi u selu više vezani uz poljoprivredu i običaje. Za Crkvu ih posebno vežu tradicionalni blagdani«, kaže župnik Tomić.
Prije dvije godine župnik je kao pastoralni prioritet postavio da ne zamre vjerski život te potaknuo starije, ali i mlađe generacije na obnovu vjere. »Zato smo uveli Godinu Katekizma Katoličke Crkve. Shvatio sam kada sam došao da ljudima nedostaju temelji vjere, oni su tradicionalno pobožni, ali nisu to znali potkrijepiti. Išli smo po kompendiju – u propovijedima, preko Facebooka, na blagoslovu kuća, radili smo letke kako bismo ljudima vjeru približili na jednostavan način«, kaže župnik.
Jača povezanost među župama

Prvi susjed crkve u Brodu na Kupi 74-godišnji je Zlatko Bauer koji kosi i uređuje okoliš crkve, a sjeća se kako je crkva sv. Marije Magdalene nakon bombardiranja u Drugom svjetskom ratu bila zapuštena više godina te se počela obnavljati tek 1962. godine. Razmišljalo se i da se sruši te materijal iskoristi za neke druge društvene zgrade. No tadašnji je župnik Slovenac napisao žalbu te se zbog povijesne važnosti, iako u tom trenutku nije bila u liturgijskoj funkciji, ipak odustalo od rušenja. »Branili su nam ići u crkvu u komunizmu, ali ono što ti se brani, najviše se primi«, svjedoči Bauer.

Iako nije cijelo vrijeme u Brodu na Kupi jer je posljednje tri godine zaposlena u Essenu u Njemačkoj, kad god dođe u Gorski kotar, Vedrana Jakljević (37) aktivira se u župi na raznim područjima te čita na misnim slavljima. »Moje je srce uvijek u Brodu na Kupi, kad bih u blizini pronašla posao i kada bi prilike bile bolje, ostala bih u njemu. Oduvijek nas je bilo manje, ali smo složni. Kada je prije tri godine došao novi župnik, on nas je još više povezao sa svim župama Kupske doline, oživjeli smo. Mnogo mi znači dolazak u crkvu, u nju se dođem odmoriti od vanjskoga svijeta, pronalazim blagoslov, mir i tišinu.«

Izražena složnost i suradnja

Davorin Klobučar (64), predsjednik mjesnoga odbora Broda na Kupi, suradnju između župa i općinskih vlasti opisuje izvanrednom. »Uvijek smo podržavali Crkvu i duhovni život – i s prijašnjim svećenima smo imali dobre odnose, a tako je i sada sa župnikom Tomićem. Pokrenulo se mnogo toga još na bolje, surađujemo, pomažemo si, želimo napredak, da s Crkvom idemo naprijed. Crkva nam je uvijek bila uzdanica i orijentir. U Kupskoj dolini nas nema mnogo, ali je izraženo zajedništvo, složni smo, ljudi se poštuju i surađuju«, govori Klobučar, koji vodi i udrugu za šport, rekreaciju i turizam »Kupa«. U mjestu je još osnovna škola s osam razreda, zdravstvena ustanova, hotel, a ima sve više i onih koji iznajmljuju sobe i apartmane pa u Brodu na Kupi mogu primiti na smještaj 200 – 250 ljudi. A ranije je u Brodu bilo odmaralište Viktora Lenca, prvi autokamp…

»Najprije su ljudi bježali sa sela u gradove, a sada se ponovno vraćaju u mir i tišinu. Doći će vrijeme kada će se sve više poslova moći raditi preko računala, onda će ovdje biti raj«, kaže Dušan Abramović, Kuželjac redovit u župi.

Redovit je na misama i liječnik fizijatar Žarko Šunjić, koji iz Krka svakoga vikenda dolazi u Brod na Kupi te se angažirao za dobrobit kraja koji ga je, kako svjedoči, oduševio ljepotom prirode. Za župnu crkvu nabavljen je materijal za krovište te se očekuje početak radova, pokrenuta je temeljita obnova, uređena je sakristija, kupljen razglas, elektrificirana su zvona. Time je svoju dužnost zvonara »izgubio« Zlatko Rošoci (68), koji je i dalje prisutan u župi i na nedjeljnim misama. Otkriva kako je vjeru počeo osobnije shvaćati u Domovinskom ratu kada mu je baka dala krunicu, a on je odlučio da je ne će samo nositi oko vrata, nego i naučiti moliti. U Brodu na Kupi obnovili su tijelovsku procesiju 2018. godine nakon 70 godina, na Veliku Gospu blagoslivljaju ljekovito bilje, uz blagdan sv. Marka imaju blagoslov polja. Župi Brod na Kupi pripada i romsko naselje, župnik Tomić svjedoči da primaju sakramente, žele biti integrirani, primaju blagoslov kuća, ali aktivno na misnim slavljima ne sudjeluju, nego dolaze povremeno.

Raduje ih obnova i povezivanje

Iako se župa Turke nalazi u samotnom dijelu Gorskoga kotara, ni tamo materijalna obnova ne stoji. Upravo su u svibnju župnu crkvu sv. Križa uredili te ih je tim povodom uoči Duhova pohodio apostolski nuncij u Republici Hrvatskoj Giorgio Lingua te je slavio misu. Župljanina Antona Štimca (63) iz mjesta Hrvatsko raduju obnove i povezivanje župa. »Mi u Hrvatskom imamo kapelu sv. Florijana, gdje se mise slave dva puta godišnje – za blagdan i uz sv. Roka. No zadnjih godina cijelo ljeto idemo po proštenjima u okolne župe, njihove kapele, tamo se družimo. Povezali smo cijeli kraj, u dolini nas zajedno drži vjera«, kaže Štimac, koji je u mirovini, a privatni posao s proizvodnjom plastike ostavio je kćerima. Ističe da su Gorani organizirani oko očuvanja svojih sakralnih objekata – uvijek se poštovao raspored, pojedine su se obitelji brinule za zvonjenje i čišćenje.

No povijesna vrela pokazuju da je početak gradnje crkve u Turkima vezan uz 1745. godinu, iako je župa ustanovljena 1807. godine. Građena je na poticaj i uz velike žrtve župljana, posebice iz sela Turke koji – govore neke priče – nisu htjeli odlaziti na misu u sat vremena hoda udaljeno Hrvatsko. Najprije je izgrađena mala kapela, koja je sljedećih desetljeća dograđivana do današnjega oblika. Ovih je dana kompletno obnovljena crkva iznutra, stolarija, obnovljen je toranj i kupljeno je novo zvono, u čemu je financijski pomogao Grad Delnice. Uređen je i križ u središtu mjesta.

Manje ih je, ali više na misi

Na misi u kapeli Majke Božje Lurdske u Gašparcima, još jednoj filijali župe Turke, susrećemo Božicu Gašparac, koja kaže da su nekoć svi u tom selu nosili isto prezime. Iako je sada u godinama kada hod mora olakšavati štapom, ona se još brine o kapelici u koju su nekada dolazili svakodnevno moliti krunicu u svibnju i listopadu. »Sela su prazna, ali kuće nisu napuštene. Koliko god su ljudi otišli iz naših sela, još uvijek drže kuće. Tu su Talijani zapalili mnogo sela, mnogi su bili po logorima, stanovništvo se iseljavalo u Delnice jer je sve bilo usmjereno prema centru«, napominje Božica Gašparac. Tamo inače slave svibanjsku subotu, a ove godine imaju i proslavu – misu i druženje – za Dan državnosti za sve tri župe Kupske doline. Aktivni župljanin u Turkima je i Vinko Mauhar (70), koji se na svojem imanju bavi poljoprivredom, te kaže: »U župi nas ima manje, ali ide nas više.«

Povratak u mir i tišinu

Sjedište župe Mučeništva sv. Ivana Krstitelja u Kuželju smješteno je u istoimenoj crkvi uz potok. U njoj su većina stanovništva umirovljenici. Kažu da ih stalno u selu tijekom zime bude 15-ak, a ljeti kada dođu vikendaši ta se brojka popne na 35 – 40. Svake nedjelje slave misu u 9 sati, a u njihovoj crkvi lijeve su klupe »rezervirane« za vjernike koji dolaze iz slovenskih mjesta Slovenski Kuželj, Laze, Glatloka i Srabotnik, a desne za hrvatske vjernike.

Veći dio godine bračni par Paver – Ana (70) i Milivoj (80) – otkako su 2001. godine otišli u mirovinu provode u Kuželju, a tek nekoliko mjeseci su u Zagrebu. Kažu da se lijepo živi u Gorskom kotaru, a to posebno potvrđuje Kuželjka snaha Ana, rodom iz Slavonije. »Slavonija mi je u srcu, ali Gorski kotar je duša. Došla sam kao mlada cura, odmah sam se osjećala prihvaćenom. Dobro sam se uklopila, lijepo su me primili domaći. Na misama nas je prije bilo nekoliko, sada se ta brojka povećava. Drago mi je to, jer volim ljude i društvo. Uređujem crkvu, faroš, pečemo kolače za druženja i župne proslave«, kaže Ana.

Mir i tišina, bogata povijesna i sakralna baština, prirodne ljepote, rijeka Kupa koja nije samo idealna za rashlađivanje kupanjem, nego se voda iz nje može piti – sve to ipak nije uspjelo zadržati stalne stanovnike u tim krajevima.

Dobro pamti mnogo življe mjesto Stanko Černe (83), koji je kao dječak ministrirao župniku koji je tada živio u Kuželju. U to je vrijeme svaka kuća imala obrtnika: od kovača, mesnice i šnajdera do onih koji su izrađivali alat za poljoprivredu. Govori i o brakovima između Hrvata i Slovenaca: »Ljudi su se uzimali iz obiju zemalja, nismo toliko prije imali dojam granice. U Slovenskom Kuželju sada je pet Hrvatica. Nikada se nismo dijelili.« Posljednje vjenčanje domaćih ljudi kojih se sjećaju župljani bilo je vjenčanje kćeri Dinka Colnara, koji danas poslužuje u župi te zvoni. Njegov sin Arsen (40) jedan je od mlađih u selu, a rado uskoči kada treba urediti okruženje župne crkve, a ondje su još i kapele sv. Lovre i sv. Valentina u Zagoliku te jedna posvećena Majci Božjoj u Kočičinu.

Dušan Abramović (75) je Kuželjac koji je redovit u župi. Kaže da je sada nabavljena građa za krov crkve te vidi perspektivu sela. »Najprije su ljudi bježali sa sela u gradove, a sada se ponovno vraćaju u mir i tišinu. Doći će vrijeme kada će se sve više poslova moći raditi preko računala, onda će ovdje biti raj.«

IZVORGlas Koncila br. 22/2020.
Prethodni članakCRKVA U BJELORUSIJI DALA DVOJICU MISIONARA »Ne samo radostan, nego i povijestan događaj«
Sljedeći članakPANDEMIJA SE OSJETI I U NOVČANIKU Hrana je sve skuplja