Tek se jedan hrvatski grad može pohvaliti činjenicom da je ljepotom svojih vrtova nadahnjivao glazbenike svjetskoga glasa kao što je Franz Liszt i velikane domaćega slikarstva poput Vlaha Bukovca. Nije riječ o kojem od političkih ili kulturnih središta Hrvatske, pa ni o kojoj razvikanoj destinaciji ili vjekovnom svetištu, nego – o Oroslavju. Premda je zagorskomu gradiću preostao tek dio perivojne ljepote dvaju znamenitih baroknih dvoraca obitelji Čikulin i Vojkffy, i današnji će posjetitelj odmah po ulazu u Oroslavje i vidom i njuhom zamijetiti da Oroslavčani svojim vrtovima daju nov život svojoj povijesnoj baštini. Na sjeverne obronke Medvednice doista nas je doveo cvijet, ali nešto drukčijega miomirisa od travanjskih božura, lovor-višanja i jorgovana. Riječ je o skorom glazbeno-duhovnom susretu »Emaus«, svojevrsnoj kruni obnovljenoga rada s mladima u župi Uznesenja Marijina, čija crkva polako postaje premalena za rastuću zajednicu.
Župnik Ivan Lastovčić: »Poslanje otvorenosti životu od Crkve iziskuje i napor da uvijek nanovo traži svoje mlade naraštaje. U tome mnogo mogu pomoći digitalna tehnologija i društvene mreže, no ključ uspjeha uvijek je živa prisutnost«Demografske promjene s duhovnim posljedicama
Premda u Oroslavju služi tek dvije godine – župa je u 80-ak godina promijenila tek četiri župnika! – sadašnji župnik Ivan Lastovčić ne dvoji o tom demografskom, ali i duhovnom fenomenu.
»U Oroslavje se kontinuirano doseljavaju mlade obitelji, poglavito iz Zagreba, a specifično je da se odmah po dolasku počnu raspitivati kako se mogu uključiti u život župe. To me i potaknulo da dobre duhovne temelje koje nam je ostavio bivši župnik Drago Bosnar nadogradim novim župnim iskustvima žive vjere: oratorijem za djecu, zajednicom obitelji, zajednicom mladih…«
Takvo je iskustvo nesumnjivo i spomenuti koncert »Emaus«, na kojem će u subotu 9. svibnja nastupiti predvodnici »novoga katoličkoga vala« – ZANAS, Eyevan, Luka Marković i Juraj Horvat te Donatella Maria Pivac i Zbor mladih Oroslavje, navodi župnik, ali i glazbenik čije pjesme izvodi grupa RiM. »Želio sam da moja suradnja s različitim izvođačima duhovne glazbe u Hrvatskoj donese ploda i u Oroslavju, tako da su tijekom adventa nastupile ‘Amorose’ i Vanessa Mioč, a uz pomoć Igora Zlatara organizirali smo i ovaj koncert namijenjen evangelizaciji mladih između četrnaest i trideset godina.«
»Emaus« – koncert, ali i evangelizacijski poticaj
Oroslavski koncert »Emaus« na najbolji je način najavila pjesma »Put u Emaus« koju je baš na Uskrsni ponedjeljak objavio jedan od izvođača na koncertu, kantautor Juraj Horvat iz zaprešićke zajednice »Mladi utorkom«. »Pjesma je nastala još u listopadu, prije zamisli o čitavom projektu, ali u projektu i pjesmi puše isti duh. Unatoč svojim sumnjama dvojica učenika koja su išla u Emaus doživjela su susret sa živim Bogom i njegovu radost prenijela drugima. Cilj ‘Emausa’ nije samo održati koncert duhovne glazbe, nego mladima prenijeti radost što je Bog živ i što želi doći k njima, u njihovu župu, i potaknuti ih da se daruju svojoj zajednici ili da je pokrenu ako ne postoji«, objašnjava.Rasadnici služenja i novi izazovi
Premda župnik primjećuje da nakon sakramenta potvrde često izostaje duhovna ponuda za mlade – zbog čega umjesto života u Duhu mnogi odabiru život u ovisnosti – nedjeljnu misu u Oroslavju ipak rese brojna mlada lica, poput župnih čitačica Ive i Tee Knežević. Kako primjećuju sestre iz župne zajednice mladih, to je velikim dijelom plod rada na predstavi »Ja vjerujem«, koju su župljani prema Lastovčićevu tekstu izveli na sam Uskrs u oroslavskom Domu kulture. »Dok smo radili na predstavi, kao da sam prvi put osjetila kako župa postaje župa«, opisuje Tea Knežević. »Svi smo amateri te nismo očekivali da će na predstavu doći itko osim članova naših obitelji, pogotovo jer smo je izvodili na Uskrs. Na kraju je predstavu pogledalo gotovo 200 ljudi«, dodaje Iva Knežević. Dvadesetak se mladih iz zajednice na susretima petkom trenutačno priprema za Susret hrvatske katoličke mladeži u Požegi, no čitavo vrijeme služe i »u pozadini« – bilo radom s prvopričesnicima bilo prisutnošću u zboru i bendu koji jednom mjesečno animira klanjanje četvrtkom.
Osim trenutaka provedenih u molitvi pred Presvetim i Milosrdnim Isusom – čija se zajednica okuplja svakoga 22. u mjesecu – te sudjelovanja u molitvenom bdjenju za nerođene i cjelodnevnom čitanju Božje riječi, za župu su važni i trenutci hodočašća u Međugorje, Ludbreg i Trsat, na koja se odvažuju čitave obitelji s djecom. Njihova brojnost inicirala je i pokretanje zajednice obitelji, o čijim nam je izazovima progovorio Adam Požega. »Iako mnoštvo obitelji uživa u prednostima života u Oroslavju poput obilja zelenila i mirnijega životnoga tempa, roditelji su poslovno uglavnom orijentirani na Zagreb i Karlovac, što ipak oduzima slobodno vrijeme. Ali uvijek se može naći vremena za susret u razgovoru nakon nedjeljne euharistije. Vjerujem da je za početak dovoljno da obitelji shvate da sve žive u sličnim problemima te da mogu pronaći oslonac jedne u drugima. A uvjerio sam se da su Oroslavčani i inače skloni pomoći susjedu bez pitanja.«
Karitativna tradicija i zvjezdani jubilej
Zamjedbu sugovornika rodom iz slavonskoga Ivankova potvrđuje domaća Oroslavčanka i voditeljica župnoga Caritasa Đurđa Novosel. »Aktivnost Caritasa intenzivirala se tijekom Domovinskoga rata, kada su u Oroslavju utočište pronašli mnogobrojni prognanici iz Slavonije i izbjeglice iz BiH, ali traje i danas. Osim za blagdane, kada pakete pomoći primi 70-ak obitelji, Caritas u suradnji s donatorima, školama i vrtićima mjesečno osigurava hranu, odjeću i obuću za 33 kućanstva, a po potrebi nabavljamo i ogrjev, kućanske potrepštine i namještaj. Većinom je riječ o samcima i osobama koje žive od socijalne pomoći.«
Iako u Oroslavju i danas ima »urbane sirotinje«, nekadašnje središte tekstilne i obućarske industrije razvojem se specifičnoga modela radničko-zemljoradničke obitelji izborilo za uvjete života koji privlače sve više doseljenika, ali i povratnika. Među njima je i obitelj Margarete Perinić Missoni, koja je 2020. preuzela vodstvo župnoga zbora »Zvijezde mira«. »Nakon fakulteta i specijalizacije ostala sam raditi u Zagrebu, gdje sam se i udala. Dijete mi je upravo trebalo krenuti u prvi razred, no potres i pandemiju koronavirusa shvatila sam kao znak da se vratim u rodni kraj i u zbor u kojem sam pjevala od samih početaka.« Iako »Zvijezde mira« u 25 godina postojanja nikada nisu utihnule, korona je prorijedila gužvu na oroslavskom koru. No zbog mjesečnoga umnažanja glasova raznih naraštaja, praćenih gitarom vjeroučitelja Ivana Hrena, pjevalište se ponovno popunjava, napominje sugovornica.
Kada duhovna glazba progovori suvremenim jezikom
Na oroslavskom »Emausu« svoje će pjesme »Velik« i »On moj je kralj« izvesti mladi zadarski glazbenik Ivan Vidović, poznatiji kao Eyevan. »Ovakvih nam koncerata treba i više, ne samo u Hrvatskoj – za što već postoje planovi u Križevcima, Imotskom i Puli – nego i šire u Europi. Volio bih da time pridonesemo i prestanku nepotrebnoga razdvajanja svjetovne od duhovne glazbe, da ona progovori što većemu broju ljudi.« Za taj je prodor nužno da duhovna glazba progovori i suvremenim izričajima, smatra Vidović. »Ako mladi slušaju trap i rap, zašto ne bismo prihvatili pjesme koje u tim žanrovima slave Isusa i prenose njegovu riječ? Reakcije mojih slušatelja, ali i slušatelja drugih izvođača na ‘Emausu’, pokazuju mi da je to doista moguće«, zaključuje.Crkva koja se proteže od oltara do ceste
Da povećanje broja prati i proširenje srca svjedoči nam jedna od pjevačica Mirjana Šiklić. »Višegodišnja briga za bolesnu majku udaljila me od nedjeljne mise u župi, no Božjom providnošću završila sam u zboru. Potpora zboraša i župnika nije me samo vratila u crkvu, nego mi je i neizmjerno pomogla prihvatiti gubitak majke jer naše zajedništvo nadilazi pjevanje.« I vjeroučiteljica i članica župne dramske skupine Petra Horvat kao temeljnu značajku Oroslavčana ističe zajedništvo, što osobito primjećuje među mladima. »Za to je zasigurno zaslužna angažiranost župnika, ali isto tako i brojne aktivnosti na kojima već i djeca upijaju iskustvo da Crkva nije puka religiozna obveza, nego mjesto zajedničkoga života u vjeri.«
Premda demografsko-duhovnu obnovu prati restauracija baroknoga interijera još neblagoslovljene crkve Uznesenja Marijina – kao i planovi za izradu meditativnoga Gospina vrta na župnom zemljištu – upravo brojnost djece koja ispunjavaju oroslavski prezbiterij pokazuje da crkva postaje pretijesna, priznaje izvanredni djelitelj pričesti i tajnik župnoga pastoralnoga vijeća Andrija Pišković. »Budući da je crkva građena u doba kada Oroslavje još nije bilo gradom, za Božić, Uskrs i župnu svetkovinu vjernici ispune prostor od oltara gotovo do ceste. Zbog nereda u zemljišnim knjigama tek smo nedavno ishodili uporabnu dozvolu za crkvu i župni dvor, a preostaje još razriješiti katastar jer je prostor unutar župne ograde razdijeljen na šest parcela.« Hoće li se tim zahvatom osigurati izgradnja pastoralnoga centra ili će župa »sretni problem« morati riješiti umnažanjem nedjeljnih misa, čini se manje važnim. Ono duhovno zemljište u Oroslavju je već pripravljeno.
Župa Uznesenja Marijina u Oroslavju
