Često internet pokazuje u kojem smjeru kreće svijet, o čemu piše Iva Kordić. Međutim dogodilo se da je među ekskluzivnim temama jedno obično, najobičnije jaje dosegnulo iznimnu popularnost na društvenoj mreži Instagram, s više od 30 milijuna oznaka »Sviđa mi se«, koliko ih je bilo u trenutku pisanja teksta. Fotografija, objavljena na profilu vlasnika koji je skrivao svoj identitet, svrgnula je s trona milijarderku Kylie Jenner i fotografiju na kojoj ju njezina kći drži za palac. Za postavljanje rekorda bilo je potrebno točno deset dana, a autor je imao »jednostavan« zahtjev koji je zapisao ispod fotografije pozivajući na rušenje dotadašnjega svjetskoga rekorda milijarderkine fotografije koja se »svidjela« 18 milijuna ljudi. Internet i društvene mreže brzo su napravile svoje jer portali su počeli pisati o objavi prenoseći inicijativu. Autor je, zahvalivši »glasačima«, najavio da »ta ludost nije kraj, nego tek početak nečega novoga«. Tumači se da je ludost s jajetom dokazala da ljudi žele nešto jednostavno domaće, da su se zasitili slavnih osoba, nakita i ostalih sadržaja, pokazavši otpor time što žele nešto jednostavno kao što je – jaje.
U medijima je nedavno odjeknula još jedna bizarnost, a riječ je o robotima koji su se »upustili u stvarni život« tako što su postali zaposlenici hotela »Henn« u japanskom Nagasakiju. Projekt je propao, a uprava hotela u kojem su svi zaposlenici bili roboti izbacila ih je iz upotrebe te traži novi model poslovanja. Razlog fijaska vrlo je jednostavan: roboti se nisu prilagoditi ljudima i ljudskomu ponašanju. Prvotna ideja bila je da roboti obavljaju sve poslove zaposlenika, uključujući i komunikaciju s gostima i odgovor na njihove želje i upite. Gosti bi im se obraćali, a roboti su trebali odgovarati na pitanja, donositi dodatne jastuke, pospremiti sobe. Prvi je nedugo nakon otvaranja hotela »otkaz« dobio robot Curi koji nije uopće mogao razumjeti što mu gosti govore. Bio je potpuno beskoristan, pa je uskoro uklonjen s popisa od 243 robota koliko ih je opsluživalo hotel. No to je bio tek početak muka, a najveći problem s robotima događao se tijekom noći kada bi robot protumačio hrkanje gostiju kao poziv. Odlazili su u sobe, budili goste i pokušavali s njima komunicirati. Problem je postao toliko velik da je uprava hotela odlučila prepoloviti broj robota u hotelu, a dio poslova koji se oslanja na komunikaciju s gostima ipak su prepustili ljudima. Tako je »otpušteno« više od 100 robota.
Daleko je ozbiljnija tema opadanje broja stanovnika u Hrvatskoj, a iznimku čini samo devet gradova. Čak su i gradovi u zagrebačkom prstenu počeli gubiti pozitivan prirast. Dijana Jurasić u Večernjem listu pita se može li gore, te donosi podatke: »U samo devet gradova u Hrvatskoj i 31 općini od ukupno 556 gradova i općina bilo je više rođenih nego umrlih u 2017. Najveći broj gradova i općina u kojima se više ljudi rađa nego što ih umire nalazi se u okolici velikih gradova ili u razvijenim priobalnim područjima u Splitsko-dalmatinskoj županiji, Dubrovačko-neretvanskoj, Zadarskoj, Primorsko-goranskoj te Istarskoj županiji. Oni su pokazatelj da može postojati i drugačija Hrvatska, privlačna za život mladim obiteljima, koja demantira mantru vodećih političara da se mladi iseljavaju zbog slobode kretanja jer se najviše iseljavaju iz općina i gradova u kojima nemaju perspektivu za život. U unutrašnjosti je najviše općina s pozitivnim prirastom u Međimurskoj županiji, a problematično je što su gradovi u zagrebačkom prstenu, Velika Gorica, Zaprešić, Sveta Nedjelja, koji su godinama imali više rođenih od umrlih, izgubili pozitivan prirast. Solin, najmlađi gradić u Hrvatskoj, te Kaštela, Biograd na Moru, Krk, Dugo Selo, Imotski, Metković, Opuzen i Pazin jedini su gradovi od ukupno njih 127 s više rođenih nego umrlih prema najnovijim podatcima Državnoga zavoda za statistiku. Makarska, koja godinama ima pozitivan prirast, 2017. izgubila ga je za dlaku jer ima 156 umrlih naspram 155 rođenih, no za taj grad se ne treba brinuti. Ni jedna županija, pa ni Zagreb, koji ima i status županije i u kojem je rođeno 8076 djece, nema više rođenih od umrlih.«
Autorica je donijela i tumačenje demografa doc. dr. Marina Strmote: »I dalje se pozitivan prirast drži u okolici velikih i većih gradova poput Splita, Rijeke, Zadra, Dubrovnika, ali zabrinjavajuće je kad analiziramo situaciju posljednjih godina što su gradovi u zagrebačkom prstenu počeli gubiti pozitivan prirast. Pozitivan prirast više nemaju Zaprešić, Sveta Nedjelja, Velika Gorica. Zagreb je godinama privlačio mlade u okolicu i sad i ti gradovi imaju više umrlih od rođenih. Kad najrazvijeniji dio Hrvatske prirodnim putem gubi stanovništvo, kako neće ostali? Solin i Kaštela u blizini Splita još vuku pozitivan prirast i potencijal koji treba čuvati. U njima žive mladi ljudi jer su stanovi jako skupi u Splitu. Nažalost, jasan je opadajući trend, sve ide prema dolje, pa imamo tek 40-ak gradova i općina u kojima se više rađa nego umire. Te općine i gradovi uglavnom su u razvijenijim dijelovima zemlje, ponajprije uz velike i veće gradove u kojima mladi rade, a žive u prstenu oko tih gradova.«
U tekstu se navodi primjer Krka koji od 2011. ima više rođenih nego umrlih, privlačan je za život mladim obiteljima čiji članovi rade u Rijeci, jako dobro se skrbi za djecu i u svakom smislu je uređen grad, koji se turizmom koristi za dobrobit svojih stanovnika. »Korelacija između razvijenosti, turizma i općina s pozitivnim prirastom u Dubrovačko-neretvanskoj županiji, Zadarskoj, Splitsko-dalmatinskoj je jasna. Pozitivan prirast drže Podstrana, Klis, Dugopolje, koji gravitiraju prema Splitu, Konavle, Župa dubrovačka kod Dubrovnika, Sukošan, Škabrnja, Poličnik… kod Zadra. Dalmacija je razvijenija, privlači mlađe ljude koje su privlačili i veći gradovi u unutrašnjosti koji polako gube prirast«, riječi su dr. Strmote.
Možda je potrebno učiti od drugih da bi hrvatski gradovi bili bolji prostor za življenje. Ovih je dana pozornost medija dobio i glavni grad istoimene pokrajine u španjolskoj Galiciji Pontevedra, čiji je gradonačelnik Miguel Anxo Fernández Lores zabranio promet automobilima ulicama u širem središtu grada. Zvukovi koji ulaze kroz prozore sad su cvrkut ptica, žamor razgovora, dječji smijeh. Gradonačelnik je rekao da je prije povijesne odluke pod njegovim prozorima prolazilo 14 000 automobila dnevno, više nego što je živjelo ljudi u središtu. No prave prednosti su, tumači se, što se broj smrtno stradalih u gradu s više od 80 000 stanovnika drastično smanjio. Emisije ugljikova dioksida u zraku su smanjene za 70 posto. Nadalje, dok se drugdje broj stanovnika smanjuje, u Pontevedri raste, a uz uskraćivanje dozvola za otvaranje velikih trgovačkih centara omogućilo je opstanak malih poduzeća, njihovo uspješno prevladavanje dugotrajne gospodarske krize u Španjolskoj. Učinivši grad gotovo u potpunosti pješačkim – čak ni javni prijevoz ne dolazi do središta – prostor je dobio novu vrijednost, kao i život u takvu prostoru. Stanovnici ga smatraju rajem ponajprije zbog sigurnosti djece. Tek je na gradskim periferijama osigurano nešto manje od 1700 besplatnih nadzemnih i podzemnih parkirnih mjesta. Opća je ocjena da postoje stvari koje se mogu kritizirati, ali ne postoji ništa što bi navelo na odbacivanje takvoga modela komunalnoga uređenja koje je grad proveo vlastitim sredstvima. Ukupno gledajući, po mišljenju većine stanovništva Pontevedre, gradska vlast donijela je smjelu, vizionarsku odluku koja je grad učinila vrlo ugodnim mjestom za život.
