UPOZORENJA TALIJANSKE KNJIŽEVNICE SUSANNE TAMARO (3) »Kroz naše se društvo proširio otrov – mržnja prema životu«

Foto: Shutterstock

U eseju koji je objavila u novinama Corriere della Sera, a koji je na svojim mrežnim stranicama prenio i projekt »Obitelj i mediji«, talijanska književnica Susanna Tamaro piše i o pojmovima sreće i slobode u suvremenom svijetu. »Stalno nas se potiče da jurimo za srećom, pri čemu sreća ne znači ništa više od zadovoljavanja svakoga hira – ma koliko on bio bizaran – jer navodno ne postoji nikakav zakon na svijetu, nikakav poredak izvan prava vlastitoga ega«, upozorava talijanska književnica, u čemu se može iščitati i kritika kako se »moderni« ljudi međusobno ophode, kao i kritika načina na koji funkcioniraju neki »makrosustavi« poput gospodarstva.

Iza površne zabave i zadovoljenja hirova krije se, napominje, nešto opasnije. »U ovom ‘zabavnom parku’ sve beskorisnijih i sve zavodljivijih distrakcija kroz naše se društvo proširio otrov – mržnja prema životu.

»Život više nije dar, milost, nepredvidiva pustolovina, nego tjeskobno breme kojega se moramo osloboditi. Okovani smo svakim danom, trošimo svoju energiju poput pravih zatvorenika tražeći izlaz jer je težina besmislenoga života prevelika da bismo je mogli nositi«

Život više nije dar, milost, nepredvidiva pustolovina, nego tjeskobno breme kojega se moramo osloboditi. Okovani smo svakim danom, trošimo svoju energiju poput pravih zatvorenika tražeći izlaz jer je težina besmislenoga života prevelika da bismo je mogli nositi«, pojašnjava književnica Tamaro.

Dio je problema suvremenoga čovjeka i u odnosu prema tehnologiji. »Kad vidim prazne, zamućene poglede male djece dok ih roditelji guraju u kolicima, ‘skrolajući’ po svojim mobitelima, vidim evolucijsku slijepu ulicu vrste koja je raskinula najdublje korijene vlastite naravi. Svaka životinja koja dođe na svijet, bilo u gnijezdu, jazbini ili štali, pozdravlja život pogledom punim straha, znatiželje i radosti«, opisuje slikovito talijanska književnica i dodaje: »Ta radost, koja pripada i ljudskim bićima, zamračena je odsutnošću smisla – vjerovanjem da smo bačeni u svijet kojim vladaju zbrka i opakost. Nema se što graditi, nema smjera prema kojemu bismo se kretali, nema svjetla koje bismo tražili.« Taj osjećaj mogao bi se staviti i unutar pojma koji navodi papa Lav XIV., a to je »globalizacija ravnodušnosti«. Porast samoubojstava, čak i među djecom, ozbiljan je pokazatelj da se čovječanstvo pogubilo i da je trenutačno na putu samouništenja, upozorava također književnica Tamaro.

6 i pol sati na internetu
provodi u danu prosječan korisnik pametne tehnologije. Masovna uporaba pametnih telefona i drugih oblika zabave kao »izlaza« od života, kako upozorava književnica Susanna Tamaro, otvara teško pitanje. Ima li suvremeni čovjek vremena za izgradnju pravih, ljudskih odnosa?