Početkom prošle godine otac troje djece Antoine opisao je što mu se dogodilo kada su ga uhvatili islamski ekstremisti u sjevernom sirijskom gradu Alepu. Kada su militanti otkrili da je kršćanin, zatražili su od njega da prijeđe na islam ili izabere smrt. Bio je u zatvoru, mučen, uskraćivali su mu hranu… Svako se jutro budio bojeći se da bi mu upravo taj dan mogao biti posljednji. To je bila cijena koju je Antoine morao platiti za vjersku slobodu. Ipak, imao je sreće. Jednoga je dana iskoristio priliku da pobjegne. Dok su svi njegovi progonitelji bili na molitvi, tiho je krenuo prema glavnim vratima i našao lanac odriješen. Izmigoljio je, prošao visoki zid i potrčao prema slobodnomu životu. Kasnije toga dana bio je ponovno sa svojom ženom Georgette i trima kćerima – Gezel, Eleanor i Roulom. Taj osobni iskaz, zajedno s nizom drugih primjera, dio je izvještaja »Vjerske slobode u svijetu 2018.« koji je četrnaesti put objavila zaklada papinskoga prava »Pomoć Crkvi u nevolji« krajem prošle godine. Za mnoge druge ljude iskustvo progona ima drukčiji ishod. Zbog pripadanja »pogrješnoj« religiji bezbrojni su ubijeni, mnogi su nestali ili su još uvijek u zatočeništvu.
Brojni incidenti motivirani vjerskom mržnjom pokazuju da pravo na vjersku slobodu danas u svijetu nije dovoljno poštovano ni prepoznato, iako je već sedamdeset godina to pravo dio Opće deklaracije Ujedinjenih naroda. A upravo je to dokazao i izvještaj organizacije »Pomoć Crkvi u nevolji« objavljen na 809 stranica, istodobno na sedam svjetskih jezika, u kojem se ističe podatak da 61 posto svjetskoga stanovništva živi u zemljama u kojima se ne poštuje vjerska sloboda, u kojima se ne može izraziti vlastita vjera s potpunom slobodom. Da bi došli do relevantnih podataka, razvili su posebnu metodologiju, a svaku zemlju svijeta analizirali su u tri segmenta: prema zakonodavnoj zaštiti vjerske slobode, incidentima koji su bili usmjereni protiv pripadnika vjerskih skupina te budućim perspektivama.
Zahvaljujući tim kriterijima, izvještaj je pronašao dokaze o znatnim kršenjima vjerskih sloboda u 38 zemalja svijeta, od kojih je 21 zemlja svrstana u »najgoru« kategoriju u kojoj se izravno progone vjerske manjine. To su Afganistan, Bangladeš, Eritreja, Indija, Indonezija, Irak, Jemen, Kina, Libija, Mjanmar, Niger, Nigerija, Pakistan, palestinski teritorij, Saudijska Arabija, Sirija, Sjeverna Koreja, Somalija, Sudan, Turkmenistan i Uzbekistan. U preostalih 17 zemalja prevladava ozbiljna diskriminacija na temelju vjerske pripadnosti, a uočena je u Alžiru, Azerbajdžanu, Butanu, Bruneju, Egiptu, Iranu, Kazahstanu, Kirgistanu, Laosu, Maldivima, Mauritaniji, Kataru, Rusiji, Tadžikistanu, Turskoj, Ukrajini i Vijetnamu.
Na temelju informacija prikupljenih u izvještaju procjenjuje se da oko 327 milijuna kršćana živi u zemljama u kojima se suočavaju s vjerskim progonima, a 178 milijuna ih živi u zemljama u kojima postoji diskriminacija na vjerskoj osnovi. A da su upravo kršćani pridonijeli pravilnu dozrijevanju ideje slobode te da sloboda vjeroispovijesti nije samo jedno od mnogih ljudskih prava, nego stijena na kojoj se čvrsto drže sva ljudska prava zbog toga što se odnosi na transcendentalnu dimenziju ljudske osobe, istaknuo je kardinal Mauro Piacenza, međunarodni predsjednik zaklade papinskoga prava »Pomoć Crkvi u nevolji«.
Stajalište da vjerska sloboda dovodi do smanjenja rizika od instrumentalizacije religija iznio je još jedan katolički predstavnik, kardinal Dieudonné Nzapalainga, nadbiskup iz Srednjoafričke Republike, koji je za izvještaj napisao uvodnik u kojem je među ostalim istaknuo: »Ovdje u Srednjoafričkoj Republici vjerska sloboda nije pojam; to je pitanje preživljavanja. Ideja nije je li netko manje ili više zadovoljan ideološkim temeljima koji podupiru vjersku slobodu, nego je pitanje kako izbjeći krvoproliće!«
Predstavljanje rezultata i izvještaja »Vjerske slobode u svijetu 2018.« bilo je popraćeno nizom promotivnih kampanja, molitvenih susreta i konferencija diljem svijeta, a usmjeravanju pozornosti na stanje progonjenih kršćana pridonijelo je i osvjetljavanje zgrada crvenom svjetlošću kako bi se upozorilo na situaciju ljudi koji trpe vjerske progone. Taj dojmljiv i vidljiv protest protiv vjerske diskriminacije upriličen je u Parizu, Barceloni, Londonu, Sydneyju, Washingtonu i mnogim drugim svjetskim gradovima. Napredak u vjerskoj slobodi još je daleko, ističu iz organizacije »Pomoć Crkvi u nevolji«, pa ni ovo 14. izvješće o vjerskoj slobodi ne će biti posljednje koje će njihova zaklada morati pripremiti za ispunjenje svoje misije.
INTERVJU Marcela Szymanski, urednica izvještaja o vjerskim slobodama u svijetu
Da se glas progonjene Crkve čuje kod kreatora politika
Osoba koja poznaje svaki detalj izvještaja o vjerskim slobodama u svijetu jest Marcela Szymanski. Kao urednica toga izvještaja radila je s timom od 77 osoba sa svih strana svijeta, među kojima je bilo i 25 autora koji su konzultirali izvore na originalnim jezicima. U zakladi »Pomoć Crkvi u nevolji« zaposlena je od 2011. godine, a primjenjuje svoje dvadesetogodišnje iskustvo dopisnice medija i stručnjakinje za javne poslove kako bi se glas progonjene Crkve čuo kod kreatora politika. Diplomirala je na sveučilištu u Ciudad de Mexicu, magistrirala ekonomiju i doktorirala na međunarodnoj politici na američkom državnom sveučilištu »Georgia«.
SZYMANSKI: Imala sam priliku biti urednica toga izvještaja već drugi put jer sam već 2016. godine radila na istraživanju te sam bila odgovorna za cijeli proces i prezentaciju rezultata. Bili smo začuđeni brojnim promjenama koje su se dogodile u posljednje dvije godine uspoređujući stanje vjerskih sloboda u 196 zemalja svijeta. Primjerice, kada smo počeli pisati izvještaj o sjevernom Iraku i Siriji, bila je još uvijek aktualna okupacija islamističke skupine ISIL-a, no do lipnja 2018. oni su se povukli. Tako na početku nismo imali ideju kakav će ishod donijeti prisutnost tih ekstremnih fundamentalista. Stanje se promijenilo budući da su gotovo potpuno eliminirani iz toga područja. No pripadnici ISIL-a otišli su na druge kontinente, pokušavaju uspostaviti islamski kalifat u subsaharskoj Africi, pojavljuju se također u Indoneziji i na Filipinima, dajući vrlo jasan znak da su svoje borbe premjestili na nove meridijane i paralele te da nisu promijenili svoje namjere. Izvještaji našega partnera na projektu – predstavnika Katoličke Crkve – svjedoče da je više terorističkih skupina koje ciljaju na kršćane u subsaharskoj Africi.
SZYMANSKI: Gotovo da su teroristički napadi fundamentalista postali normalna i uobičajena pojava u zapadnim zemljama Europe, u Sjedinjenim Američkim Državama i Kanadi. Političari se trude, uspostavljaju sigurnosne mjere, sve je više policije, provode se detaljnije kontrole, razmjenjuju obavještajni podatci – no napadi se i dalje događaju i rezultati nisu baš uspješni. Te su mjere usmjerene na uspostavu sigurnosti, no to nije dovoljno i kako vidimo neučinkovito je. Treba učiniti korake koji idu šire, a tiču se prevencije radikaliziranja mladih u tim zemljama, da se spriječi širenje takve radikalne ideologije. Naša zaklada i izvještaj ne daju preporuke političarima, u našem su središtu vjerske slobode.
SZYMANSKI: Zaklada »Pomoć Crkvi u nevolji« donosi izvještaj u kojem je razvijena metodologija i terminologija kako bi se zemlje mogle kategorizirati koliko se u njima poštuje ili krši ljudsko pravo na vjersku slobodu. To pravo na vjersku slobodu razumijevamo kako je izraženo u Općoj deklaraciji o ljudskim pravima Ujedinjenih naroda iz 1948. godine, a poznate su tri osnovne dimenzije prava na vjersku slobodu. To su pravo na slobodu ili očitovanje vjere, pravo na promjenu uvjerenja i pravo na iskazivanje vjerskih uvjerenja pojedinačno ili u zajednici. Često se zaboravlja na tu treću dimenziju i naš izvještaj pokazuje da se to pravo življenja vjere u privatnom i javnom životu ograničava. Vidljivo je to u zapadnim zemljama koje se pozivaju na sekularnost, pa nije rijetkost da se gradske vlasti u zemljama Europske unije odlučuju na uklanjanje križeva iz parkova i kipova Blažene Djevice Marije s javnih prostora, da zabranjuju procesije po ulicama i ne dopuštaju podučavanje vjeronauka u školama. Takva ideja uklanjanja vjere iz javne sfere ateistički je koncept koji ugrožava pravo na vjersku slobodu i u suprotnosti je s temeljnim ljudskim pravom. To nije slučaj samo u zapadnim zemljama, nego i u drugim dijelovima svijeta uočavamo sve kreativnije načine diskriminacije vjernika i ograničavanja vjerskih sloboda te povećanje netolerancije i zločina iz mržnje prema vjeri. Još je jedan problem što vlasti u mnogim zemljama ne žele prihvatiti činjenicu da se u njihovim zemljama krše vjerske slobode, opravdavajući se da su napadi ili ubojstva ljudi zbog vjerskoga identiteta i uništavanje bogomolja incidenti pojedinaca. Takvi oblici napada također rastu, no brutalni događaji u kojima se ubijaju stotine ljudi kao da nikoga ne diraju, ništa se ne poduzima. To u našem izvještaju nazivamo »zavjesom ravnodušnosti«, stoga je nužno povećati napor i djelovanje onih zaduženih za ljudska prava. Diskriminacija se javlja i u zemljama koje su proglasile službenu, državnu religiju i ne dopuštaju zapošljavanje osoba drugih vjera na radnim mjestima u vladi, vojsci ili javnom zdravstvu, opravdavajući to sigurnosnim razlozima. Potom, sve je više zemalja koje nameću vlastite službenike unutar struktura lokalnih Crkava, što je vidljivo posebice u Kini.
SZYMANSKI: Kršćanstvo ima vrlo konkretnu primjenu ideje članka 18. Opće deklaracije o ljudskim pravima budući da se vjera potvrđuje krštenjem, a kod mnogih je drugih religija vjerski identitet određen mjestom rođenja ili roditeljskim naslijeđem. Od svih vjerskih skupina koje proučavamo u izvještaju samo neke prihvaćaju mogućnost obraćenja u potpunosti, jer ako određena osoba odluči napustiti vlastitu vjeru i prijeći na drugu, smrtno je ugrožena. Iako je UN-ova Opća deklaracija široko postavljena, svejedno postoje religije koje ne dopuštaju konvertiranje. Stoga je i stupanj vjerske slobode rezultat kompromisa i ne može biti ostvaren u sve tri dimenzije. Kao kršćani imamo općeprihvaćeno razumijevanje vjerske slobode, no pokušavamo naći zajednički jezik i s predstavnicima drugih religija.
SZYMANSKI: Tenzije koje su proizišle iz migrantskih valova pretvaraju se u kršenje vjerskih prava i religijski uvjetovane napade. Primjerice, skupine migranata iz Afganistana koje više ne mogu doći u Europu preusmjerile su se prema Tajlandu i čekaju pogodan trenutak za ulazak u Australiju. Dok su na Tajlandu, nemaju nikakvih prava, ne mogu zatražiti azil i u određenom trenutku moraju ga napustiti. Uzimaju brodove i odlaze na dugačko putovanje do Australije. Čim se približe australskoj obali, tamošnja ih obalna straža odvlači od teritorijalnih voda prema malenim otočnim državama istočno od Australije. Na tim otocima stanovništvo ih ne želi primiti, misleći da su ISIL-ovci, pa pokušavaju doći do država u Tihom oceanu – Salomonskih Otoka, Vanuatua i Tuvalua. Postoje male nacionalne države u Pacifiku koje su promijenile ustavne odredbe zabranjujući islam i čim migranti iz Afganistana dođu, misle da su muslimani i odbijaju ih primiti. To načelno nije vjersko pitanje, nego migrantsko koje se preobrazilo u religijsko odbijanje kao izvor religijskih tenzija.
SZYMANSKI: U Europi je vrlo jaka svijest o migrantskom problemu zbog velike krize 2015. godine koja je također obrađena u našem izvještaju. Zbog toga migrantskoga vala ljudi su postali svjesniji da među migrantima ima i kršćana jer su upravo oni bili glavna meta ISIL-a, a na početku su mnogi smatrali da su svi Sirijci muslimani. U Europi su postali toga svjesni, promijenili su stajališta i ugradili religijski identitet kao važnu dimenziju u donošenju socijalnih politika i odluka. U Europi postoji nada da će se zbog toga u većoj mjeri voditi računa o važnosti vjerske slobode koja nije poštivana u mnogim područjima. Stoga Europska unija – koja na globalnoj razini pridonosi razvojnoj pomoći i suradnji – ima priliku i obvezu potpuno promisliti politike kako bi ohrabrili ljude da ostaju u svojim zemljama osiguravajući im sigurno okruženje. Treba otkloniti temeljne uzroke krize te povećati potporu ljudima kojima je potrebna humanitarna pomoć. Mnogi misle da je s migrantskim valom prije tri godine sve završilo, no nove se migracije nastavljaju i vidljive su posebice u subsaharskoj Africi zbog napada skupina povezanih s ISIL-om. Sve više stanovništva iz Nigerije, Gane i Malija dolazi u Europu, što znači da je nužno provesti radikalne promjene u europskoj politici razvoja i suradnje kako bi se izbjegao novi veliki migrantski val. Jer ono što dolazi jest progon pripadnika nehinduisičke religije. U Indiji taj broj raste vrlo brzo: indijski kršćani – njih oko 32 milijuna – ne mogu nikamo otići jer ih nitko ne želi.
SZYMANSKI: Europska unija još je 2013. godine donijela smjernice za promicanje i zaštitu slobode vjeroispovijesti i uvjerenja. Te su odredbe dobro dočekane jer se ranije o zaštiti vjerskih zajednica nije posebno govorilo. Bavilo se ženskim pravima, dječjim pravima, pravima starijih, kao i pravima LGBT osoba, ali ne i o vjerskim skupinama. Uslijedilo je potom i imenovanje posebnoga izaslanika EU-a za promicanje slobode vjeroispovijesti ili uvjerenja izvan EU-a, a na nedavnoj siječanjskoj plenarnoj sjednici Europskoga parlamenta u Strasbourgu zastupnici u Europskom parlamentu tražili su da se na odgovarajući način podrži institucionalni mandat te kapaciteti i dužnosti toga posebnoga izaslanika. Sretni smo što su mnogi zahvaljujući prisutnosti te funkcije posebnoga izaslanika, koju obnaša Ján Figel, shvatili da su vjerske slobode važno pitanje. Ako se određeni europski izaslanik pojavi u Egiptu, Maleziji ili Afganistanu te počne govoriti o konceptu ljudskih prava, bit će primljen na niskoj razini, dat će mu se malo vremena budući da taj koncept tamo nije prihvaćen. No ako se govori o pravu na vjersku slobodu, svi to žele čuti, žele iznijeti vlastita iskustva te se iz te pozicije može početi govoriti i o temeljnim ljudskim pravima, ali ne obratno. Tu vidimo veliku priliku posebnoga izaslanika kako bi moglo doći do poboljšanja stanja vjerskih sloboda i u području zakonodavstva, gdje se uočavaju stalne promjene motivirane migracijama, međunarodnim pritiskom, novim sastavom vlada…
Analiza vjerskih sloboda u svijetu
Od lipnja 2016. do lipnja 2018. godine, zaklada papinskoga prava »Pomoć Crkvi u nevolji« došla je do brojnih fenomena i nalaza, a sažela ih je u 12 točaka.
1. Stanje se za manjinske vjerske skupine pogoršalo u 18 od 38 zemalja u kojima se već ranije uvelike utvrdilo kršenje vjerskih sloboda. Posebno velik pad zabilježen je u Kini i Indiji, a u mnogim je drugim zemljama – Sjevernoj Koreji, Saudijskoj Arabiji, Jemenu i Eritreji – stanje već toliko loše da bi se teško moglo pogoršati. Povećanje netolerancije prema vjerskim manjinama dovelo je do toga da su u izvještaju prvi put Rusija i Kirgistan klasificirane kao zemlje u kategoriji »diskriminatornih«. Povećanje kršenja vjerskih sloboda koji čine državni akteri – autoritarni režimi – pokazuje pad vjerskih sloboda u odnosu na 2016. godinu u mnogim zemljama. S druge strane, oštar pad militantnoga nasilja Al Šababa značio je da su Tanzanija i Kenija – koje su u izvještaju iz 2016. rangirane kao »zemlje progona« – ponovno kategorizirane kao »neklasificirane« u 2018. godini. Dok je u pojedinim zemljama primijećeno da islamisti manje krše vjerske slobode, u nekim drugim zemljama taj se položaj očito pogoršao.
2. Agresivni nacionalizam, neprijateljski nastrojen prema vjerskim manjinama, pogoršao se do te mjere da se taj fenomen može nazvati ultranacionalizmom. Nasilne i sustavne prijetnje i zastrašivanje vjerskih manjinskih skupina te je skupine »žigosalo« kao nelojalne tuđince i prijetnju državi.
3. Sve je više dokaza o »zavjesi ravnodušnosti« iza koje trpe ugrožene vjerske zajednice, a religiozno nepismen Zapad ignorira njihove neprilike.
4. U očima vlada i medija zapadnih zemalja vjerska sloboda spušta se na ljestvici prioriteta ljudskih prava, potisnuta pitanjima roda, seksualnosti i rase.
5. Došlo je do brzoga i neočekivanoga ponovnoga naseljavanja pojedinih manjinskih vjerskih skupina u dijelove Bliskoga istoka koji su ranije zauzimali pripadnici ISIL-a i druge ekstremističke skupine.
6. Većina zapadnih vlada nije pružila hitno potrebnu pomoć manjinskim vjerskim skupinama, posebice raseljenima koje su se željele vratiti kućama.
7. Uspjeh vojnih kampanja protiv ISIL-a i drugih ekstremista prikrio je širenje militantnih islamističkih pokreta na afrički i azijski kontinent te u područje Bliskoga istoka.
8. Sukob između sunitskih i šijitskih muslimana poticao je ekstremističke skupine, uključujući i ISIL.
9. Novi dokazi pokazuju opseg spolnoga zlostavljanja žena koje čine pripadnici ekstremističkih skupina i pojedinci u Africi, na Bliskom istoku i u dijelovima Indijskoga potkontinenta.
10. Došlo je do porasta ekstremističkih napada u Europi i na Zapadu, djelomično motiviranih vjerskom mržnjom. Napadi sugeriraju da prijetnja militantnoga ekstremizma sada postaje univerzalna, neizbježna i sveprisutna. Takva se prijetnja može nazvati »terorizmom susjedstva«.
11. Povećala se islamofobija na Zapadu, djelomice kao rezultat aktualne migrantske krize.
12. Postoje dokazi o pogoršanju antisemitizma koji je doveo do porasta broja židovskih migranata u Izrael.
