Uz molitvu krunice, u marijanskom mjesecu listopadu među vjerničkim pukom omiljene su i litanije koje su nastale kao remek-djelo pučke pobožnosti. Među najpoznatijima su lauretanske litanije, koje se još nazivaju i loretskim. Među 51 pohvalom i odlikom u obliku zaziva upućenih Blaženoj Djevici Mariji nalaze se lijepe slike koje otkrivaju Marijino mjesto u povijesti spasenja, ali i one koje kod vjernika izazivaju nejasnoću i zbunjenost, primjerice u zazivima »Posudo poštovana«, »Škrinjo zavjetna« i drugim.
Profesor liturgije na đakovačkom Katoličkom bogoslovnom fakultetu dr. Zvonko Pažin za Glas Koncila predstavio je povijest litanija te istaknuo da su lauretanske litanije dio kršćanske pobožnosti, a ne liturgije kao što je primjerice riječ kod litanija svih svetih koje su ušle u slavlja ređenja ili vazmenoga bdjenja. »Litanije posvećene Gospi razvijale su se od 12. stoljeća po uzoru na litanije svih svetih. Sadašnji oblik – prema onomu koji se upotrebljavao u marijanskom svetištu Loreto – odobrio je 1587. godine papa Siksto V. To je onaj papa koji je dao izgraditi crkvu sv. Jeronima u Rimu, to jest hrvatsku nacionalnu crkvu, i za kojega se vjeruje da je podrijetlom iz naše Dalmacije. Zato se i nazivaju lauretanske, odnosno litanije iz Loreta. Papa Klement VIII. potvrdio je oblik litanija koji nam je poznat 1601. godine, a tijekom vremena dodavani su neki zazivi. Predaja veli da je Pio V. uveo zaziv ‘Pomoćnice kršćana’ 1571. nakon pobjede kršćanske vojske u bitki kod Lepanta. Sveti papa Ivan Pavao II. dodao je zaziv ‘Majko Crkve’, titulu koju je Blaženoj Djevici Mariji podijelio još Pavao VI.«, kazao je dr. Pažin.
Iako prevladava mišljenje da je zaziv »Kraljice mira« dodan u Hrvatskoj budući da postoji mogućnost dodavanja još ponekoga mjesnoga običajnoga zaziva, u ovom slučaju to nije riječ jer je zaziv »Kraljice mira« uveo papa Benedikt XV. povodom završetka Prvoga svjetskoga rata 1917. godine. Prikupljeni najljepši marijanski naslovi proizišli su iz razmatranja Marijine uloge u povijesti spasenja, a dr. Pažin ističe: »Kršćanska pobožnost gleda na Mariju kao savršenu Kristovu učenicu, kao savršenu sliku Crkve, pa tako njoj pripisuju određene titule i nazive koji se po sebi mogu pripisati Crkvi. Budući da je od svih svetaca Marija – i na Istoku i na Zapadu – najveća, bez grijeha začeta, Bogorodica, tako se njoj pririče najviše titula i zaziva.«
Litanije se ne bi trebale smatrati nekom vrstom »dodatka« krunici, a sugovornik dr. Pažin ističe da je papa Leon XIII. preporučio 1883. godine da se u mjesecu krunice ta molitva zaključi lauretanskim litanijama. Naravno da se ta pučka molitva može moliti i zasebno, ali osobito se rado moli ili pjeva u listopadu na kraju molitve krunice. Može se čuti da su litanije monotone, no vjernici ih vole i mole stoljećima. Kako gledati na stalno ponavljanje zaziva »Moli za nas«? Dr. Zvonko Pažin odgovara: »Ono što čovjek voli nikada ne doživljava kao dosadno. Zaljubljeni će neprestano jedno drugomu reći: ‘Volim te’, zaljubljenici u glazbu slušat će često isti glazbeni komad, netko će se uvijek iznova diviti istomu krajoliku ili istoj slici… Litanijska se molitva nekako usklađuje s našim disanjem, s ritmom našega disanja i s ritmom našega srca. Nije čudo da je omiljena.«
Ustroj litanija ima svoj dubok smisao, nije riječ o tek tako skupljenim zazivima bez ikakva reda. U knjizi o loretskim litanijama A. M. Apollonio – kako je u svojem tekstu u »Živom vrelu« prenio Ivan Šaško – u ustroju litanija objašnjava šest odjeljaka: tri naslova vezana uz Marijinu svetost (dolaze iz litanija svetih); 12 naslova vezanih uz Marijino majčinstvo sa snažnim teološkim naglaskom vidljivim osobito u povezanosti Marije i Kristova mističnoga tijela Crkve; šest naslova vezanih uz djevičanstvo koji uzvisuju mudrost, blagost i vjeru; 13 naslova biblijsko-patrističkoga podrijetla; četiri naslova u čast Marije koja pomaže, a dolaze iz srednjovjekovne pobožnosti u kojoj su se vjernici utjecali Mariji, osobito u iskustvu grijeha; 13 naslova vezanih uz Marijino kraljevanje – po njezinu služenju, svetosti i prihvaćanju Božje volje slavljena je kao Kraljica raznih skupina »Božjih službenika« anđela, patrijarha, proroka, apostola, mučenika.
