ZAŠTO SU LOKALNI IZBORI POTISNUTI U DRUGI PLAN? Postoji li skrb za boljitak građana?

Snimio: B. Čović

Nadmudrivanja visokih predstavnika političkih stranaka glede aktualne krize Vlade koja je bez četiri ministra, a nije sigurna hoće li dobiti potvrdu novih ministara u Hrvatskom saboru ili će ponovno doći do izvanrednih parlamentarnih izbora, gotovo su potpuno u drugi plan potisnula ove lokalne izbore. U javnosti je, uz veliku asistenciju medija, stvoren dojam kao da je izbor novih čelnih ljudi županija, gradova i općina i predstavničkih tijela u njima nešto politički sporedno, manje vrijedno, gotovo beznačajno. A istina je potpuno drugačija: lokalni izbori iznimno su važni za sve građane, ali i za same političke stranke.

Nadigravanje i nadmudrivanje
Sudjelovanje na lokalnim izborima očitovanje je osobne zauzetosti i skrbi za stvarni boljitak svoga mjesta, svoje lokalne jedinice, a katolički vjernici trebali bi biti svjesni da neodazivanjem na birališta čine veliki grijeh propusta glede Božje zapovijedi prema bližnjemu. Tko želi vršiti tu Božju zapovijed, bit će veoma zauzet i požrtvovan za dobro svoga kraja, svoga naroda i svoje domovine.

Bez sumnje važna je stabilnost državnoga vodstva, tj. da vlada uživa potporu i povjerenje stvarne većine u Hrvatskom saboru jer joj to omogućuje učinkovitost u provođenju svoga programa i, što je još važnije, omogućuje joj da rješava nagomilane probleme na svim područjima od vanjskopolitičkoga preko gospodarskoga do cjelokupnoga društvenoga života. U našim okolnostima jako je potrebna stabilna vlada jer Hrvatska već na mnogim važnim područjima nevjerojatno kasni, a to za sobom neizbježno povlači još teže rješavanje brojnih izazova i poteškoća. Npr. za vanjskopolitičke odnose iznimno su važni službeni diplomatski predstavnici, a sadašnja Vlada sve do sada – a nije jasno hoće li to više i moći – nije uspjela zamijeniti ni veleposlanike kojima je istekao mandat, premda je Predsjednica vrlo jasno i glasno prije dosta vremena javnosti priopćila da neki hrvatski veleposlanici ne rade dobro svoj posao.

Neizvjesno postaje hoće li za ove sadašnje vlade moći biti doneseni najavljeni i žarko očekivani neki zakoni kao što su npr. o braniteljima ili o ovrhama, a mnogi zastupnici u Hrvatskom saboru muče se s pitanjem hoće li ostati u fotelji ili će fotelju izgubiti. Političke stranke i zastupnici, kad bi im opće dobro Hrvatske i hrvatskoga društva bilo na prvom mjestu, svakako bi dali prednost rješavanju brojnih problema pred sadašnjim nadigravanjem i nadmudrivanjem koje je na sve veću štetu Hrvatskoj.

Regrutirati nove izgrađene ljude

Neke političke stranke vrlo vjerojatno upotrijebit će i lokalne izbore, odnosno eventualne svoje uspjehe i neuspjehe protivnika na lokalnim izborima, kao svojevrsnu municiju u borbi za parlamentarnu većinu. Uska vodstva političkih stranaka pokušat će kapitalizirati na državnoj razini ono što dobro postignu njihovi članovi na lokalnoj razini, a inače su im osnovne stranačke organizacije u malim sredinama posljednja rupa na svirali, važne jedino na izborima. Naime, najviša vodstva političkih stranaka po modelu nekadašnje Komunističke partije spremna su samo dirigirati svojim perifernim organizacijama i članovima i nametati im prve ljude za koje je najvažnije da su lojalni stranačkoj vrhuški, a da su političke stranke demokratske mogle bi i te kako upravo od onih koje se sada koristi samo kao izbornu mašineriju spoznati pravo stanje u društvu i prave potrebe hrvatskih građana, pa i regrutirati nove izgrađene i nekompromitirane ljude.

Povjerenje koje dobiju kandidati na lokalnim izborima daleko je vjerodostojnije od pobjeđivanja na, u biti, otuđenim stranačkim listama jer na lokalnoj razini ljudi poznaju kandidate i njihovu stvarnu vrijednost i pouzdanost. Koliko je prepoznata ta unutarnja nedemokratska paradigma samih političkih stranka, najbolje otkriva sve veće bujanje nezavisnih lista i nezavisnih kandidata.

Više računa voditi o siromašnim lokalnim jedinicama
Povjerenje koje dobiju kandidati na lokalnim izborima daleko je vjerodostojnije od pobjeđivanja na, u biti, otuđenim stranačkim listama jer na lokalnoj razini ljudi poznaju kandidate i njihovu stvarnu vrijednost i pouzdanost.

Lokalni izbori veoma su važni za same građane koji žive u pojedinim lokalnim zajednicama. U Hrvatskoj se često nepotrebno javlja povika na broj lokalnih jedinica, a činjenica je da su građani i gotovo sve te lokalne zajednice profitirali što imaju svoje vodstvo, makar s veoma ograničenim mogućnostima. U teritorijalno velikim lokalnim jedinicama uvijek ima više zakinutih od onih koji profitiraju, a svi građani imaju pravo na standardnu infrastrukturu glede vode i odvodnje, prometne povezanosti, obrazovanja i kulture, zdravstva i socijalne skrbi. Vodstva u relativno malim lokalnim jedinicama daleko su sposobnija detektirati stvarne poteškoće i potrebe tamošnjih građana nego u teritorijalno velikim lokalnim jedinicama, samo im je potrebno pomoći, osobito siromašnijima, da dođu do odgovarajućih sredstava, pa i korištenjem europskih fondova. Prilikom donošenja državnoga proračuna trebalo bi više voditi računa o pasivnim, siromašnim ili raseljenim lokalnim jedinicama, jer samo očuvanjem života i izvan gradova čuvat će se i njegovati hrvatski nacionalni i kulturni identitet.

Premda pojedine političke stranke pokušavaju i na lokalnim izborima nametati ideološke podjele, birači bi trebali povjerenje dati samo onima koji stvarno žele služiti boljitku lokalne zajednice. Ne mogu pak služiti boljitku lokalne zajednice oni koji žele nastaviti i dalje njegovati totalitarističke i nenarodne tekovine, ideološki zasljepljivati građane umjesto da im pomognu izgraditi bolje uvjete života. Na lokalnim izborima građani, pod uvjetom da na birališta iziđu svi koji mogu, doista mogu više negoli na parlamentarnim izborima prepoznati vjerodostojnije i prikladnije osobe koje zaslužuju da im se dadne mandat upravljanja lokalnom jedinicom bez obzira na to bili ti bolji kandidati na nezavisnim ili stranačkim listama. Sudjelovanje na lokalnim izborima očitovanje je osobne zauzetosti i skrbi za stvarni boljitak svoga mjesta, svoje lokalne jedinice, a katolički vjernici trebali bi biti svjesni da neodazivanjem na birališta čine veliki grijeh propusta glede Božje zapovijedi prema bližnjemu. Tko želi vršiti tu Božju zapovijed, bit će veoma zauzet i požrtvovan za dobro svoga kraja, svoga naroda i svoje domovine.

IZVORGlas Koncila br. 20/2017.
Prethodni članakZAR NAKON USKRSA PONOVNO PO STAROM? »Hram Duha Svetoga« zaslužuje posebnu pažnju
Sljedeći članakSLOBODA I POŠTIVANJE PRAVA NA KRŠĆASKI ODGOJ U 1945. GODINI Katoličke gimnazije po uspjehu na prvom mjestu