Muslimani su diskriminirani u istoj mjeri kao i kršćani. Dakle, nije riječ o diskriminaciji manjina, nego o diskriminaciji po vjerskoj osnovi, ali činjenica što su kršćani u manjini sigurno ne pomaže. Glede njihova prava, kršćani koji žive u Izraelu imaju primjerice slobodu potpunoga kretanja kao i svi drugi izraelski građani, ali su često žrtve diskriminacije. Naveo bih kao primjer da u teoriji imaju pravo kupiti nekretnine na cijelom području Izraela, no u praksi kada Arapi – bili oni kršćani ili muslimani – žele kupiti nekretninu, židovski im ju vlasnici ne će prodati zato što su Arapi«, svjedočanstvo je anonimnoga Palestinca kršćanina zaposlenoga u Jeruzalemu koji je, pripremajući prilog o katoličkom školstvu u Izraelu pod vodstvom Latinskoga jeruzalemskoga patrijarhata, iznio vlastito iskustvo za »Priliku«. To je tek jedan u nizu iskaza koji oslikava situaciju života kršćana u Svetoj Zemlji, zemlji u kojoj je Isus Krist rođen, hodao i bio razapet.

U borbi za priznavanje vlastitih prava

Često iz te bliskoistočne zemlje s nešto više od 8 milijuna stanovnika dolaze vijesti o ratovanju, postavljanju bomba, međuvjerskim sukobima, no kako žive obični ljudi i obitelji iza tih tragedija često ostaje po strani. U svim tim poteškoćama, upozoravaju mnogi, sve je manje živih svjedoka kršćanske vjere, kršćana je u Izraelu tek oko 1,5 %, mnogi su već napustili zemlju jer su opterećeni brojnim problemima i ne vide budućnost za vlastitu djecu. Jedan od aktualnih problema jest i financiranje privatnih kršćanskih škola kojih je u Izraelu četrdesetak, a pohađa ih oko 33 tisuće učenika različitih vjeroispovijesti.

U Izraelu suživot Židova, kršćana i muslimana nikada nije bio lagan. Političke napetosti u stalnom su porastu, a mnogi kršćani već su napustili zemlju

Naime, izraelska je vlada 2015. godine smanjila financiranje, čime je dovedeno u pitanje njihovo postojanje, a nakon održanoga prosvjeda kršćanskih škola postignut je dogovor o povećanju iznosa za financiranje. U Izraelu suživot Židova, kršćana i muslimana nikada nije bio lagan. Političke napetosti u stalnom su porastu, a mnogi kršćani već su napustili zemlju, dok se oni koji ostaju bore za priznavanje vlastitih prava. I Latinski jeruzalemski patrijarhat u potrazi je za mirnim suživotom, a u tome kršćanske škole koje djecu uz službeni kurikul uče prihvaćanju kolega drugih vjeroispovijesti imaju važno značenje. O tome je u nedavnom izdanju pisao misijski časopis »AlleWelt«, koji je donio priču iz jedne škole. Kršćanske škole najzastupljenije su na sjeveru Izraela, u području Galileje, na mjestima gdje je Isus rastao i obrazovao se.

Kršćanske škole pružaju najbolje

Nayroz i Roaa žive u podijeljenoj zemlji. Dvije 17-godišnjakinje odrasle su u stalnom strahu od automobila-bomba, napada, ubojstava i rata. One se boje da sukob ne eskalira. »U Izraelu postoje ljudi koji ne žele kraj sukoba«, kaže kršćanka Nayroz, dok njezina prijateljica muslimanka Roaa smatra: »Samo ako prihvatimo da imamo različite religije, a ista prava i obveze – sukobi se mogu prevladati i okončati.« Izraelci i Palestinci u trajnom su sukobu, a ta se napetost osjeća i među pripadnicima triju monoteističkih religija. Židovi koji od svojega rođenja žive u državi osnovanoj 1948. godine ili su emigrirali iz cijeloga svijeta u stalnom su sukobu s Arapima – kršćanima i muslimanima – koji također oduvijek žive na tom području. Situacija je zbunjujuća i rješenje trenutačno nije na vidiku, piše među ostalim novinar Jobst Rüthers, koji je ispisao reportažu za austrijski misijski časopis.

Nayroz Daoud i Roaa Khatib žive u Nazaretu, na sjeveru Izraela, i obje pohađaju školu Presvetog Spasitelja, koju vodi međunarodna kongregacija Družbe Božanskog Spasitelja. Ta se škola predstavlja sloganom »Cilj je učenja mir« i nju zajedno pohađaju i kršćani i muslimani. Oko 1500 učenika i učenica svakodnevno u praksi usvaja vrijednosti kao što su otvorenost, vjerska tolerancija i uvažavanje drugih – svi kao izraelski građani žele pridonijeti životu u miru. Zastupljene su sve dobne skupine, puno je života u učionicama, na hodnicima i dvorištu. Nastava je prema riječima učenika zanimljiva, a i izgledi za uspjeh su veliki. Kršćanske škole, pokazuju podatci, slove kao najbolje u Izraelu, jer čak 95 posto učenika završi srednjoškolsko obrazovanje, dok je u državnim školama taj prag na 57 posto.

Kršćanima se ne pružaju prilike za zapošljavanje
Prvi čovjek Latinskoga jeruzalemskoga patrijarhata, apostolski upravitelj mons. Pierbattista Pizzaballa, koji je ujedno i privremeni veliki prior viteškog reda Svetog groba jeruzalemskog, za »Priliku« je – upitan imaju li kršćani ista prava kao i pripadnici drugih vjeroispovijesti na Bliskom istoku – kazao da se u Palestini i Jordanu zakoni o obitelji temelje na šerijatskom pravu, što pogađa i kršćane, dok civilne vlasti posvećuju pozornost raznim pitanjima koja se tiču kršćana. »U Jeruzalemu i Izraelu nemamo te probleme, oni su drukčije naravi. Službeno imamo ista prava, ali zapravo postoje razlike između Židova i nežidova. I naravno, kao i svugdje, postoje tenzije između religija, a ovdje se to odnosi uglavnom na Židove i muslimane«, svjedoči mons. Pizzaballa koji kaže da politička nestabilnost donosi i ekonomsku nestabilnost, što je jedan od razloga zbog kojega kršćani napuštaju Svetu Zemlju. »Kršćani nailaze na stvarne teškoće u pronalaženju posla, jer im se ne pružaju prilike za zapošljavanje. Politička je situacija u Palestini neizvjesna, a vjerski fundamentalizam u stalnom porastu«, kazao je u kratkoj izjavi mons. Pizzaballa koji će o toj temi položaja kršćana u Svetoj Zemlji govoriti 5. prosinca na konferenciji o progonjenim kršćanima na Bliskom istoku u Europskom parlamentu u Bruxellesu. Konferenciju organiziraju zastupnica u Europskom parlamentu Marijana Petir, Komisija biskupskih konferencija Europske unije (COMECE), zaklada »Pomoć Crkvi u nevolji« te belgijsko namjesništvo viteškog reda Svetoga groba jeruzalemskog.
Zašto školske uniforme?

Većinu, oko 85 posto učenika te škole čine kršćani, a 15 posto su muslimani, dok se među nastavnicima i ostalim zaposlenicima također miješaju različite vjeroispovijesti. Osim nastave, postoje mnogobrojne dodatne aktivnosti – od športskih i glazbenih do vjerskih i društvenih. Mnogo roditelja tijekom dana djecu ostavlja dulje u školi, pa ona svoja vrata otvara već u sedam sati ujutro i ostaje otvorena sve do 20 sati. U maloj zemlji poput Izraela obrazovanje je vrijedna roba, a na inovativnosti i tehničkom napretku temelji se gospodarski rast i razvoj. Zato su i djevojke u školi Presvetog Spasitelja posebno motivirane pohađati predmete iz tehničkoga usmjerenja.

Za redovnicu Klaru Berchtold, koja zastupa interese svoje redovničke zajednice u školi, važno je da se ne odbijaju upisivati učenici koji nemaju dovoljno financijskih sredstava. Trećina svih roditelja nije u mogućnosti vlastitoj djeci – djelomično ili u potpunosti – plaćati školarinu, pa škola i redovnička zajednica salvatorijanki podupiru uključivanje učenika nižega ekonomskoga statusa.

Kršćanske škole slove kao najbolje u Izraelu, jer čak 95 posto učenika završi školovanje, no zbog uskrate sredstava prije im »financijski kolaps«

Kako bi se uklonile socijalne razlike, djeca nose školsku uniformu. Majka učenice Nayroz kaže: »Suživot i međusobno poštivanje učenici ne uče kroz predavanja i nastavu, nego u svakodnevnoj interakciji.« Redovnica Berchtold, pak, ponosna je što su mnogi učenici dobrovoljno preuzeli zajedničke odgovornosti u školi, jer to je jedini način da škola od 1500 učenika može funkcionirati na pravi način. Samo po sebi razumljivo je da stariji pomažu mlađima u učenju i svladavanju gradiva.

Ravnatelj škole i otac troje djece Awni Batish ističe važnost mirnoga i staloženoga obrazovanja koje priznaje razlike i širi uključivost: »Naši bi učenici trebali biti ambasadori mira. Ako mi u Izraelu ne naučimo živjeti zajedno, zajedno ćemo propasti. Nema budućnosti bez mira. Ako obrazujemo djecu u toleranciji i međusobnom poštovanju, dobivamo naraštaje koji će nastaviti razvijati zemlju. S nama učenici u školi Presvetog Spasitelja provedu 14 godina i vjerujemo da smo im kroz svakodnevni rad uspjeli usaditi prave vrijednosti. Od naših učenika nitko ne će postati radikal.« Riječi su to koje pokazuju da ulaganje u obrazovanje djece danas osigurava svjetski mir u budućnosti.

No nesreća katoličkim školama u Izraelu trenutačno prijeti iz drugoga smjera. Kao da nisu dovoljni nemiri u zemlji, pa mnogi učenici, roditelji i njihovi nastavnici osjećaju pritisak od državnih struktura. Kako piše magazin »AlleWelt« privatne se škole bore za svoju ekonomsku budućnost, jer su državne potpore u posljednjih šest godina gotovo prepolovljene te je tamošnje ministarstvo obrazovanja obećalo dodatnu isplatu u iznosu od 11 milijuna eura, što još uvijek nije u potpunosti ispoštovano. Istovremeno, država je ograničila mogućnost prikupljanja školarina od roditelja. Zato za 33 tisuće učenika i oko 3 tisuća nastavnika prijeti »financijski kolaps«. Sestra Klara Berchtold komentira to s velikom zabrinutošću, izražavajući sumnju da je dugoročni cilj privatne kršćanske škole pretvoriti u javne škole kako bi se preuzela kontrola nad nastavnim planom i programom, nastavnicima i zgradama. Ravnatelj Batish, izražavajući bojazan za ozbiljne posljedice za redovnički život u Izraelu, zaključuje: »Ako kršćani nemaju svoje škole, oni će napustiti zemlju, jer je vjerski odgoj dio njihova identiteta.«

Svaka škola vezana je uz župu. Stoga zatvaranje jedne kršćanske škole ima izravni utjecaj na župu i cijelu kršćansku zajednicu koja može onda nestati. Župnici nadgledaju obrazovni sustav čije se dobro funkcioniranje oslanja na 1500 zaposlenika
Claude Grbeša, magistralni delegat Reda za Hrvatsku

Za »Priliku« je pristao govoriti i o. Iyad Twal, glavni direktor škola Latinskoga jeruzalemskoga patrijarhata, koji je u kolovozu 2016. godine preuzeo tu službu. Na pitanje vrjednuje li država u dovoljnoj mjeri privatne katoličke škole, pojasnio je da je riječ o profesionalnom odnosu između patrijarhata i izraelskoga ministarstva obrazovanja. »Kršćanski školski sustav na neki je način prepoznat i ne osjećamo nikakvu vrstu maltretiranja jer smo kršćani. Međutim, neke od obrazovnih politika ministarstva nastoje kontrolirati privatno obrazovanje, kojem i mi pripadamo. Što se tiče subvencija, kršćanske su škole prošle godine dobile sve što smo tražili preko Latinskoga jeruzalemskoga patrijarhata, jer smo podnijeli sve tražene dokumente i učinili potrebne postupke, a druge kršćanske Crkve nisu to dobile zbog nepotpune dokumentacije. Pregovori obično kreću polako i još uvijek tražimo druge pogodnosti«, kazao je o. Twal.

Produžetak vrijednosti

Dok pojašnjava financijsku situaciju, glavni direktor škola Latinskoga jeruzalemskoga patrijarhata spominje zašto je važno ulagati u obrazovanje i pružiti mogućnost djeci da pohađaju vjeronauk u privatnim katoličkim školama. »Važno je ulagati u obrazovanje jer samo obrazovanjem ljudi mogu poboljšati svoj status i krenuti naprijed u svijetu brzih promjena. Odgovarajuće obrazovanje pokretač je osobnoga, nacionalnoga i globalnoga razvoja koji sprema djecu kako bi zadovoljila zahtjeve tržišta rada i nastavila rasti i napredovati. Kada djeci pružamo mogućnost da pohađaju vjeronauk u privatnim školama, dajemo im dar vjere, što je ‘produžetak’ obiteljskih vrijednosti. Vjeronauk također prenosi bitni i temeljni sadržaj katoličke vjere i morala, a treba istaknuti i da je takvo podučavanje jedini način kroz koji održavamo naš kršćanski identitet, koji živimo kroz naše škole, crkve i župe«, zaključuje o. Twal pozitivnim tonom dok prenosi kršćansku poruku suradnje i uzajamne potpore prema svima, iako kršćani na Bliskom istoku proživljavaju nimalo jednostavne trenutke.

VITEŠKA POMOĆ – Financijske potpore reda Svetoga groba jeruzalemskoga
Hrvatski vitezovi pomogli dječjem vrtiću u Jafi
Uz Latinski jeruzalemski patrijarhat, najveći financijski podupiratelj kršćanskih privatnih škola jest viteški red Svetoga groba jeruzalemskoga, a podatci velikoga magisterija pokazuju da je u prošloj godini poslano više od 14 milijuna eura financijske pomoći Svetoj Zemlji, od čega je oko 3,6 milijuna eura bilo upravo za škole Latinskoga jeruzalemskoga patrijarhata. Iz Službe za komunikaciju velikog magisterija viteškog reda Svetoga groba jeruzalemskog kazali su: »Viteški red Svetoga groba jeruzalemskoga putem redovitih donacija u institucionalnom smislu podupire sve škole Latinskoga jeruzalemskoga patrijarhata: u Izraelu, Palestini, Jordanu i Cipru. Uz to, Komisija za Svetu Zemlju Reda podnosi svake godine Velikom magisteriju Reda popis izabranih projekata na temelju potreba koje kao prioritete prepoznaje Latinski patrijarhat. Među tim prioritetima često se nalaze obnove ili proširenja škola. Početkom rujna novi glavni guverner Reda, grof Leonardo Visconti di Modrone, bio je prvi put u službenom posjetu Svetoj Zemlji. Tom je prigodom položio kamen temeljac za izgradnju novoga prostora župne škole, kao i novoga župnoga dvora u Jafi kod Nazareta te je otvorio dječji vrtić i novi kat razreda u školi Patrijarhata u Naouru u Jordanu. Red se također mobilizirao posljednjih godina da bi pružao potporu školama Latinskoga patrijarhata kroz ekonomsku pomoć za povećanje plaća nastavnika, kako bi se održavala potrebna razina izvrsnosti nastave u tim školama. Naime, usklađivanjem plaća u privatnim kršćanskim školama s plaćama u javnim školama smanjuje se rizik da najbolji nastavnici odlaze u druge škole samo zbog ekonomskih razloga.«
Na području Latinskoga jeruzalemskoga patrijarhata djeluju 44 škole – njih 5 u Izraelu, 14 u Palestini i 25 u Jordanu. Pohađa ih oko trideset tisuća učenika, kršćana i muslimana. »Svaka škola vezana je uz župu. Stoga zatvaranje jedne kršćanske škole ima izravni utjecaj na župu i cijelu kršćansku zajednicu koja može onda nestati. Župnici nadgledaju obrazovni sustav čije se dobro funkcioniranje oslanja na 1500 zaposlenika, uključujući članove učiteljskoga zbora«, kazao je Claude Grbeša, na čelu magistralne delegacije reda Svetoga groba jeruzalemskoga u Hrvatskoj koja je uspostavljena u svibnju ove godine te je 11 članova pristupilo redu. Pored akcija koje se tiču škola, viteški red ne zaboravlja ni druge potrebe na obrazovnom području koje trebaju pomoć na lokalnoj razini. Red je, primjerice, ponosan što se nalazi među ustanovama koje su najviše pomogle Katoličkomu sveučilištu u Betlehemu. Članovi su darovali gotovo devet milijuna dolara toj »oazi mira« u posljednjih 20-ak godina. »Ta novčana pomoć omogućuje brojnim studentima da zadrže nadu, usprkos teškim uvjetima u kojima su prisiljeni živjeti u Palestini. Postoje također specifični projekti koje podržavaju namjesništva Reda, a kojima je cilj pružiti potporu programima stručnoga osposobljavanja, kao što je McGuckin Mentoring and Internship Summer Program koji daje mogućnost studentima Sveučilišta u Betlehemu da stažiraju u SAD-u ili u Australiji. Konačno, valja spomenuti da, kada se podupire obrazovanje, to ne nosi samo plodove za katoličku zajednicu«, kažu iz Službe za komunikaciju velikog magisterija viteškog reda Svetoga groba jeruzalemskog kaže Grbeša.
Na pitanje što konkretno čine hrvatski vitezovi Svetoga groba jeruzalemskoga u pogledu potpore obrazovanju, magistralni delegat Claude Grbeša rekao je da su se dvije godine prije osnutka magistralne delegacije postojeći hrvatski vitezovi i kandidati pridružili akciji prikupljanja sredstava za dječji vrtić u Jafi blizu grada Nazareta koju je pokrenula s. Katarina Pišković, karmelićanka Božanskoga Srca Isusova i voditeljica Povjerenstva za predškolski odgoj pri Hrvatskoj redovničkoj konferenciji u okviru projekta »Isusova domovina – moja domovina«. Prikupljeno je više od 11 tisuća kuna, a više od polovice tih sredstava donirali su hrvatski vitezovi Svetoga groba jeruzalemskoga.
»Zagrebački katolički dječji vrtići, zahvaljujući s. Katarini, te su godine u svoj godišnji plan i program rada uvrstili projekt ‘Isusova domovina – moja domovina’ kojemu je cilj bio podizanje svijesti o potrebama i problemima kršćana u Svetoj Zemlji i na Bliskom istoku, s osobitim naglaskom na djecu i kršćanske škole Latinskoga jeruzalemskoga patrijarhata. Projekt je uključio i odgojno-obrazovnu i humanitarnu dimenziju, a bio je i glavna tema radionice na katehetskoj školi za odgojiteljice u vjeri održanoj ujesen te godine. Tijekom pripremnoga procesa pripravnika za viteza, s. Katarina i roditelji s djecom zagrebačkih katoličkih dječjih vrtića prisustvovali su blagdanu Majke Božje Kraljice Palestine, zaštitnice Reda, i sv. misi u crkvi Majke Božje Jeruzalemske na Trškom Vrhu. Hrvatska magistralna delegacija pomoći će da se zaključi povelja o bratimljenju vrtića Svete Male Terezije u Zagrebu, koji upravo vodi s. Katarina, i vrtića u Jafi, a istražit će i mogućnost financiranja jednoga projekta na području obrazovanja, prema financijskim mogućnostima«, kazao je Grbeša.

 

VEZANI ČLANCIVIŠE OD AUTORA