Ako se čiji život može nazvati »filmskim«, nedvojbeno je to život Krunoslava Stjepana Draganovića.
Rođen je 30. listopada 1903. u Brčkom. Gimnaziju je pohađao u Travniku, studij elektrotehnike i strojogradnje na bečkoj Politehnici, a 1925. prešao je na sarajevsku bogosloviju. Za svećenika je zaređen 1928. Godine 1932. otišao je u Rim na Papinski orijentalni institut, gdje je studirao kršćanstvo Istoka i islam te proučavao pismohranu tadašnje Kongregacije za propagandu vjere. Nakon obrane disertacije na njemačkom »Masovni prijelazi katolika na pravoslavlje hrvatskog govornog područja u vrijeme vladavine Turaka« vratio se 1935. u Sarajevo, gdje je služio kao vjeroučitelj, nadbiskupski tajnik i profesor. Početkom rata pomagao je u povratku hrvatskih zarobljenika bivše jugovojske iz Srbije i Makedonije te je bio predsjednik Hrvatsko-slovenskoga odbora za prihvat slovenskih izbjeglica. Ujedno je pomagao Caritasu Zagrebačke nadbiskupije i Hrvatskomu crvenomu križu. Poslan je 1943. u Rim da iz talijanskih zatvora i logora oslobodi više stotina Hrvata, Slovenaca, Srba, Crnogoraca i Albanaca. Nakon rata ostao je u Rimu pomagati hrvatskim izbjeglicama te izvješćivati političke krugove Zapada o stradanju hrvatskoga naroda. Zatim je djelovao u Zavodu sv. Jeronima, a napustio ga je 1958. pod pritiskom jugoslavenskih vlasti. Početkom šezdesetih otišao je u Pressbaum kod Beča i posvetio se istraživanju komunističkih poratnih zločina. Otet je kod Trsta 10. rujna 1967. i doveden u Jugoslaviju, ali mu nije suđeno.
Sustavno se bavio poviješću katolika u Bosni i Hercegovini, u čemu ima nemjerljive zasluge. Uz ostalo 1940. izdao je knjigu »Hrvati i Herceg-Bosna« te surađivao u knjizi »Povijest hrvatskih zemalja Bosne i Hercegovine« (1942.). Surađivao je u pripremi spomenknjige »Hrvatski zavod sv. Jeronima u Rimu 1453. – 1953.« te u »Hrvatskoj enciklopediji«, »Lexikon für Theologie und Kirche« i »Enciclopedia Cattolica«. U iseljeništvu je pisao u »Hrvatskoj reviji«, »Osobi i Duhu« i »Novom životu«, časopisu u kojem su pisali hrvatski povjesničari u Rimu. Posebnu pozornost zaslužuju golema korespondencija i arhiv, koji se još prikuplja. Materijal za knjigu s dokumentima o pokolju katolika u svim župama BiH uzela je Udba tijekom pretresa uoči njegove smrti. Umro je 5. srpnja 1983. u Sarajevu, gdje je i pokopan. (L)






















