Među blagodatima osjetila kojima se spoznaje okolina i njezina ljepota nalazi se i osjetilo sluha. Uglavnom se ne promišlja o tome koliko je nešto svagdanje i sveprisutno kao što je zvuk zapravo složeno te koliki put i koliko različitih procesa prolazi svaki i najmanji zvučni titraj. Ukratko, zvuk koji registrira slušni sustav prolazi provodni put u kojem zvučni titraji prolaze kroz ušku, zvukovod i dolaze do bubnjića. Zvučni titraji uzrokuju titranje bubnjića koji se kroz tri slušne koščice povećavaju i prenose u labirint te kroz labirintarnu tekućinu titraji dolaze do pužnice i osjetilnih organa. No tek tu počinje zamjedbeni put u kojem se slušnim živcem impulsi prenose u koru sljepoočnoga moždanoga režnja gdje se nalaze centri za sluh. U tom složenom procesu zvuk predstavlja mnogo više nego što se čuje uhom. Osjetilo sluha povezano je sa svim organima u organizmu – srcem, plućima, jetrom, želudcem, crijevima, žlijezdama… pa iz tog razloga utječe na razne načine na funkcioniranje cijeloga organizma. Poznato je da zvuk ima revitalizirajući učinak na moždane stanice koje rade na obnovi ravnoteže cijeloga tijela pa se stoga i koristi u terapijske svrhe, npr. kao terapija glazbom ili slušanje zvukova prirode koji djeluju opuštajuće i slično. Razne zvučne vibracije utječu na poboljšanje koncentracije, raspoloženja, pamćenja, smanjenja stresa, mogu djelovati na izlučivanje razine hormona, smanjenje boli, smanjenje mišićne napetosti te na brojne druge funkcije.

u 19. tjednu
trudnoće plod prima zvučne signale u majčinu trbuhu, reagira na majčin glas i otkucaje srca, što znači da nerođeno dijete nekoliko mjeseci prije nego što otvori oči čuje zvukove
Strah od zvukova

No ljudski organizam različito reagira na zvukove i ono što jednoj osobi djeluje terapeutski, drugoj može biti opterećujuće. Postoje i stanja koja predstavljaju iznimnu osjetljivost na zvukove koje drugi ljudi ne zamjećuju ili im ne predstavljaju problem. Jedan od takvih poremećaja je hiperakuzija koja predstavlja ekstremnu osjetljivost osobe na zvučne podražaje. Hiperakuzija može potaknuti epizode nervoze ili panike te nelagodu, nemir ili tjeskobu kod određenih zvukova (npr. zvuk usisavača, zvuk zatvaranja vrata, lupanje posuđa, zujanje muhe). To je problem koji okolina teško može shvatiti pa osobe s hiperakuzijom mogu imati brojne probleme zbog svoje preosjetljivosti. Nadalje, postoji problem povezan s doživljajem zvukova, a to je misofonija – izrazita odbojnost prema određenim tjelesnim zvukovima ili zvukovima u okolini. Tako osobe s misofonijom mogu burno reagirati na žvakanje hrane, glasno disanje, mljackanje, kašljanje, lupkanje nogama i slično. Procjena je da između dva i pet posto odrasle populacije pati od tih poremećaja u nekom razdoblju svojega života, ali uzrok nije poznat. To su ipak rijetki slučajevi, no ono što djeluje na sve ljude štetno jest – buka. Iako nema mirisa, boje, okusa – buka je svagdje prisutna i smatra se velikim zagađivačem čovjekove okoline. Najveći izvori buke u vanjskom prostoru su promet, industrija, građevinski i javni radovi, rekreacija, šport i zabava, a u zatvorenom prostoru u kojem se boravi izvori buke su servisni uređaji, kućanski aparati i buka iz susjedstva. Za usporedbu, glasnoća normalnoga razgovora odvija se u granicama 40-55 dB, normalni zvuk televizije je oko 55 dB, buka u stanu u prometnoj ulici 60 dB, buka automobila 70 dB. Glasna buka uzrokuje povećanje razine stresa koji može oštetiti tkiva organizma te utječe na funkcioniranje cijeloga organizma, a dugotrajna izloženost zvuku jačem od 85 dB može uzrokovati trajni gubitak sluha.

jedna
od pet mladih osoba ima oštećenje sluha, što je tri puta više u odnosu na vršnjake prije tri desetljeća
RAZINA BUKE – Kako zaštititi sluh
Gubitak sluha najčešće dolazi postupno i neprimjetno. Ako se oštećenje otkrije u ranijoj fazi, suvremenim metodama liječenja mogu se usporiti ili spriječiti daljnja oštećenja, ali i primjenom odgovarajućega slušnoga pomagala pomoći u uključenje u svakodnevne životne aktivnosti.
Prvi simptomi oštećenja sluha najčešće su otežano razumijevanje govora u bučnoj prostoriji i kada razgovara više ljudi. Tada osoba koja slabije čuje najčešće traži sugovornike da ponove izrečeno i čini joj se da sugovornici govore pretiho i nerazgovjetno. Slično je i s gledanjem televizije te počinje sve više pojačavati ton. Kada osoba postane svjesna da slabije čuje, može početi izbjegavati razgovor jer joj je neugodno, izbjegava javljanje na telefon i povlači se iz društvenoga života, što donosi i niz drugih problema. Ako postoji sumnja na slabljenje sluha, važno je napraviti liječnički pregled, no prije svega treba voditi brigu o zaštiti od buke. U sredini u kojoj ljudi rade i borave, u čitaonicama, izložbenim prostorijama, učionicama i sličnim prostorijama preporučuje se razina buke oko 35 dB. Nadalje, u domovima ne bi trebao biti stalno uključen televizor, što se često događa čak i kada se ne gleda televizija, a i jačina zvuka trebala bi biti što manja. U gradovima je u vrijeme najvećih gužva dobro zatvoriti prozore da se ne čuju automobilske trube, kočenja i ljudski glasovi. Kod slušanja glazbe preko slušalica intenzitet ne bi trebao biti viši od 60 dB, a slušalicama se ne bi trebalo koristiti dulje od 60 minuta, i to po mogućnosti onima koje imaju ugrađene blokatore buke.