Ove godine Glazbeno učilište »Elly Bašić« slavi 60. obljetnicu, što je podsjetilo na temeljne ideje i brojne zasluge Elly Bašić (1908. – 1998.), inovativne muzikologinje, vizionarke i glazbene pedagoginje koja je osmislila izvorni program funkcionalne glazbene pedagogije po kojem danas radi niz glazbenih škola. Nošena uvjerenjem da svako dijete ima sluh i pravo na glazbeno obrazovanje, uspješno je radila s djecom. U širenju metode sprječavala ju je ljudska zavist. Denis Vasilj, vrsna poznavateljica njezina života i rada, koja je uz prof. Bašić ostala trajno vezana kao svoju mentoricu, doktorirala je baš u dobi u kojoj je prof. Bašić to željela, a nije joj bilo omogućeno.
»Svjesna ustajalosti i zastarjelih principa glazbene pedagogije svojega vremena, Elly Bašić učinila je zaokret stvaranjem i primjenom funkcionalne metode i cjelovite funkcionalne muzičke pedagogije. Dobro poznavanje dječje psihologije i velika kreativnost u pronalaženju novih metoda koje omogućavaju razvoj dječjega glazbenoga izraza, u skladu s prirođenim sposobnostima, svrstavaju Elly Bašić među najveća imena humanističke glazbene pedagogije«, rekla je dr. Vasilj.
»Polazeći od pretpostavke da svako dijete u sebi nosi stvaralački potencijal, stvaralačku hrabrost i potrebu za spontanim izražavanjem, Elly Bašić je postavila pitanje gdje to nestaje na putu odrastanja. Gubitak intimne povezanosti odrasloga čovjeka s glazbom smatrala je isključivo odgovornošću glazbenih pedagoga koji su dužni graditi most između djeteta i glazbe. Rješenje toga vidjela je u znanstvenoj i praktičnoj suradnji umjetnika svih struka, psihologa, sociologa, pedagoga, lingvista i drugih kako bi produbili spoznaje o djetetu pitanjima tko je dijete, što je to dječje u djetetu i što možemo pogrješnim pristupom u djetetu pokvariti«, pojasnila je dr. Vasilj.
Mogućnost stvaranja i sudjelovanja u glazbi Božji je dar, a glazbenim odgojem možemo svakomu djetetu omogućiti da se koristi tim darom, čvrsto je uvjerenje dr. Vasilj, autorice monografije o Elly Bašić, koja je iznenadila akademske krugove svojega doba tvrdnjom da »ne neko dijete, nego svako dijete ima pravo na glazbenu kulturu«. To je načelo suvremeno; današnje društvo teži jednakim mogućnostima za sve. Pa ipak na prvu će mnogi pomisliti da se glazbeno trebaju obrazovati tek glazbeno darovita djeca. Dr. Vasilj u razgovoru je pojasnila: »Središnja misao funkcionalne muzičke pedagogije da ne neko dijete, nego svako dijete ima pravo na muzičku kulturu afirmira je kao jedinstvenu glazbenu pedagogiju. Želeći približiti glazbenu umjetnost što većemu broju djece i mladih svojim pedagoškim konceptom postavljenim već u svojoj Muzičkoj školi ‘Beethoven’, Elly Bašić podigla je razinu njihova glazbeno-umjetničkoga odgoja. Taj odgoj, bila je uvjerena, dovest će do razvoja općekulturnoga života zajednice. Vrhunsko glazbeno obrazovanje želi omogućiti ne samo onima koji će se profesionalno baviti glazbom, nego svim sudionicima glazbenoga života koji postaju njegovi moderatori, ali i publika«, rekla je dr. Vasilj. »Za Elly Bašić ne postoji dijete bez dara za glazbu, bez sluha. Već 1938. godine, kada je otvorila Dječji tečaj (za djecu predškolskoga uzrasta), nedostatak sluha pripisivala je isključivo lošemu ili nikakvu glazbenomu odgoju u djetinjstvu. Institucionalizirani glazbeni odgoj za dijete ne smije biti opterećenje, nego radost i igra sa zvukom koju će voditi nastavnik. Nedostatak sluha u kontekstu glazbene pedagogije odnosi se na lošu intonaciju, a upravo je Elly Bašić osmislila vlastitu funkcionalnu metodu kojom se rješavaju intonativni problemi. U tome je srž njezina iskoraka«, pojasnila je sugovornica.
Djeca su sinkretička bića
Dr. Vasilj istaknula je da je Elly Bašić igru primijenila kao vrstu metode u nastavi, što je u to vrijeme izazivalo negativne reakcije u glazbeno-pedagoškim krugovima, no kasnije će se pokazati kao temelj suvremene glazbene pedagogije. »Veliku pozornost posvećivala je djeci s različitim teškoćama. Godine 1960. započela je intenzivnu suradnju s novootvorenim Centrom za rehabilitaciju djece oštećena sluha SUVAG u kojem je sa suradnicom Zorom Drežančić započela primjenu funkcionalne metode u radu s djecom oštećena sluha. Rezultati su pokazali točnost teze da je svako dijete muzikalno. Djeca su završavala glazbeno obrazovanje i bez polaganja prijamnoga ispita«, napomenula je dr. Vasilj. Današnja afirmacija njezine teze nalazi se u muzikofiliji – sklonosti glazbi koja se iskazuje već u ranom djetinjstvu, zauzima središnje mjesto u svakoj kulturi i izvire iz samih početaka naše vrste, pojasnila je. Stoga ne čudi da se metoda Elly Bašić s velikim entuzijazmom širila i implementirala u brojnim institucijama diljem Europe i svijeta«, rekla je dr. Vasilj.
»Kaj je ona ponorela?«
»Glazba djeluje na mlade emocionalno, kognitivno, socijalno i fizički te kao sredstvo mora biti u funkciji dobnoga razvoja osobe. Dobar glazbeni pedagog mora imati potrebna teorijska znanja, a izvrstan glazbeni pedagog mora uz ta znanja biti i otvoren kreativnosti. Elly Bašić tražila je da budemo kao djeca, da razmišljamo kako je djeci, da razumijemo dječju psihu, da potičemo djecu na stvaranje. U nastavi se počela koristiti pokretom, tako da su se djeca ljuljala, penjala na stolove, šaptala, plesala, zviždala, lupkala ritmove, slikala glazbu… ‘Kaj je ona ponorela?’ bila je reakcija nekih. Poznata je izjava Elly Bašić: ‘Historija će pokazati jesam li imala pravo kada sam, rušeći staro, gradila novo’«, istaknula je dr. Vasilj.
Sinkretizam glazbe i pokreta
Otpor novoj metodi i politički pritisci
Škola koju je Elly Bašić osnovala danas nosi ime Glazbeno učilište »Elly Bašić«, a danas ima više od 900 učenika i najviše upisanih studenata na glazbenoj akademiji u Zagrebu. Glazbena škola u Slavonskom Brodu također radi po nastavnom planu i programu funkcionalne muzičke pedagogije. Međutim, i dalje u glazbenim krugovima mnogi gaje skepsu. »Jedan od glavnih razloga bio je otpor prema novomu pristupu u nastavi glazbe i promjenama ustaljenih, zastarjelih principa u metodama rada. Među kolegama koji su diplomirali na Muzičkoj akademiji u Zagrebu postojalo je uvjerenje da rad u osnovnim školama nije vrijedan – čak se doživljavao kao nešto ‘ispod časti’. Nova metoda zahtijevala je potpunu promjenu svijesti i intenzivan rad na sebi. Osim toga nastavnici koji su usvojili funkcionalnu metodu toliko su bili posvećeni svojim učenicima da se nisu mogli baviti znanstvenim radom kojim bi sustavno dokazali učinkovitost funkcionalne glazbene pedagogije«, rekla je dr. Vasilj. Napomenula je da Elly Bašić nikada nije bila članica Komunističke partije, a kao ženi put joj je bio otežan, što je sve utjecalo na sudbinu njezine metode. »Važno je znati da je Elly Bašić bila asistentica Frana Lhotke na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, gdje je trebala biti primljena nakon raspisanoga natječaja, no on je poništen zbog političkih i osobnih pritisaka kolega. Prošle godine, na poziv profesora Vjekoslava Nježića, održala sam predavanje o Elly Bašić na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, no nažalost ni tada nije bilo mnogo zainteresiranih profesora.«
Senzibilizirati mladu publiku
Poznata je misao Elly Bašić da se »kultura nekoga naroda ne mjeri prema talentima, nego prema prosjeku, a taj se prosjek može podići«. U razgovoru se nametnulo pitanje kakav je glazbeni prosjek hrvatskoga društva danas. »Naposljetku, kada odgajamo i stvaramo profesionalce, za koga ih obrazujemo? Tko će ih slušati? Glazbeno obrazovano društvo i kultivirani glazbeni ukus urodit će kvalitetnijom glazbom. Naše je poslanje ‘zaraziti’ učenike glazbom; jednom kad ih potaknemo na stvaranje i kreativnost u izboru i konzumiranju glazbe, u njih se ugrađuje cjeloživotna ljubav i razumijevanje glazbe koje će moći upotrijebiti bez obzira na profesiju. Elly Bašić uvijek je govorila da glazbenom pedagogijom treba zahvatiti veliku bazu djece koja je u općeobrazovnim osnovnim školama. Teško mi je reći kakav je prosjek, ali čini mi se da glazbena pedagogija ne uspijeva u potpunosti jer se koncertne dvorane baš i ne pune mladim ljudima. To znači da nismo senzibilizirali mladu publiku. Našu djecu i mlade tako prečesto odgaja većinom isključivo popularna glazba. Zabavna glazba mora postojati, ali ona ne čini glazbeni odgoj«, istaknula je dr. Vasilj.
