Odrastanje svetoga Augustina bilo je obilježeno dubokim unutarnjim sukobima i potragom za smislom života. Kao mladić bio je suočen s brojnim izazovima: tražio je identitet, borio se sa željom za svjetovnim užitcima, kao što su zabave i ljubavi, i nije mogao pronaći zadovoljstvo u filozofijama koje su mu nudile razna, njemu nedostatna rješenja. Pokušao je razumjeti svijet i sebe kroz različite ideologije, od kojih je maniheizam, koji je tvrdio da je život borba između dobra i zla, bio dominantan. No Augustin je osjećao da mu sve te filozofije ne mogu pružiti istinu i mir. Možda i mi sami imamo slično iskustvo u svojem životu.
Za mnoge mlade ljude danas Augustinova potraga za smislom života i identitetom može biti vrlo prepoznatljiva. U današnjem svijetu prepunu informacija, savjeta i promjena mladi često lutaju između različitih utjecaja, osjećaju nesigurnost u vezi s tim tko su i što žele postati. Istodobno ih iskušenja i površna zadovoljstva mogu skrenuti s dubljih duhovnih i osobnih ciljeva, slično kao što je Augustin bio privučen svjetovnim užitcima.
Na kraju, kao što smo spomenuli, bio je dovoljan jedan susret: Augustinov susret s milanskim biskupom Ambrozijem. Međutim ni Ambrozijeve propovijedi ni razni argumenti ne bi imali snažan utjecaj da Augustin nije bio obasjan ljubavlju i molitvama svoje majke Monike, koja je čitavo vrijeme bila uz njega, moleći se za njegovu dušu.
Strpljivost i ustrajnost sv. Monike
Sveta Monika bila je ne samo pobožna žena, nego i snažan duhovni temelj svojemu sinu, neumorna u molitvama i vjeri da će se njezin sin jednom vratiti Bogu. Za mlade ljude danas primjer sv. Monike može biti snažan pokazatelj kako roditeljska ljubav i vjera u dijete može oblikovati njegov duhovni put. Njezina sposobnost da ostane strpljiva i ustrajna, čak i kada je svijet oko nje pokazivao da je njezin sin izgubljen, primjer je čiste roditeljske ljubavi koja nije samo površinska, nego je ljubav koja čeka, koja vjeruje te je prisutna uz molitve. Iako je Augustin sam morao donijeti konačnu odluku o svojem obraćenju, njegova je majka bila ključna jer je njegov duhovni put oblikovala svojom vjerom i neprestanom molitvom.
Roditelji, poput Monike, često su prvi učitelji vjere i duhovnih vrijednosti za mlade ljude. Djeca odrastaju gledajući svoje roditelje kako žive svoju vjeru, kako se nose s izazovima, kako reagiraju na teške situacije. U mnogim slučajevima to oblikuje temelje na kojima će mladi graditi vlastita vjerska stajališta. Monika nije samo govorila o vjeri; ona je živjela vjeru i njezina prisutnost u životu sv. Augustina bila je neprocjenjiv trag koji ga je usmjerio prema duhovnomu putu.
Mladi i potraga za identitetom u vjeri
Sv. Augustin – nemirna mladost, sveto srce
Prije nego što je postao jedan od najmudrijih crkvenih otaca i teologa zapadne Crkve sv. Augustin bio je sve samo ne svetac. Radoznali mladić s talentom za retoriku sanjao je o slavi, užitcima i filozofiji, a ne o svetosti. Kao student u Kartagi uživao je u životu punim plućima. I sam je priznao Bogu: »Davao sam sebe onomu što me odvlačilo dalje od Tebe.« Iako je trčao za prolaznim zadovoljstvima, iznutra ga je pekla žeđ za smislom koju ništa na zemlji nije moglo utažiti. Odgovore je tražio od Kartage do Milana, od manihejaca do skeptika, dok je njegova majka sveta Monika molila za njegovo obraćenje.
Prekretnica je bio susret s milanskim biskupom Ambrozijem, u kojem je Augustin našao dostojna sugovornika. Uz ljepotu liturgijskoga slavlja i govorništvo, Kristovo evanđelje polako je prodiralo u njegovo srce. Onaj koji je nekoć lutao raznim filozofskim stazama postao je navjestitelj evanđelja i biskup Hipona. Augustin nam pokazuje da se nitko ne rađa svetac, nego to postaje kroz iskustvo, padove, unutarnje borbe i Božju milost. Naziv učitelja nauka o milosti Božjoj dobio je jer je snažno tvrdio da je milost temelj svega: bez nje ne možemo ni poželjeti, ni započeti, ni ustrajati u dobru. Božja milost dar je koji priprema srce, budi želju za Bogom i omogućuje istinsko obraćenje.
Možda smo se i mi mladi više puta upitali kako početi živjeti s Bogom i u Bogu. Isto pitanje imao je i Augustin nakon susreta sa Svetim pismom. Dok čovjek traži sreću u prolaznim, zemaljskim stvarima, ostaje nemiran i izgubljen. »Nemirno je srce naše dok se ne smiri u Tebi, Bože.« Ta rečenica sažima njegovo iskustvo: obraćenje nije samo promjena ponašanja, nego povratak duše svojemu Stvoritelju, u čijoj ljubavi čovjek ostaje »kod kuće«. Nikada nije kasno otvoriti srce vjeri i pronaći Boga. Augustin pokazuje da i najnemirnija mladost može postati početak svetosti. Mladenačka traganja, lutanja i pogrješke nisu zaprjeka, nego dio puta na kojem sazrijevamo za susret s Onim koji nas strpljivo čeka. Svaki trenutak života prilika je za novi početak, a put prema milosrdnomu Bogu uvijek je otvoren bez obzira na prethodne pogrješke ili sumnje. Augustin nas uči da Božja milost može dotaknuti svakoga u svakom trenutku te da istinska sreća počinje kada se srce preda Bogu.
Božja prisutnost otkriva nam se kada vjerujemo
U životu mlade osobe nije neobična potraga za vjerom, kao i pouzdanje u Božju volju. Svaki je čovjek otpočetka svojega života pozvan tražiti Boga. On želi da ga pronađemo, a nekada nam se otkriva kada to najmanje očekujemo: »Molite i dat će vam se, tražite i naći ćete, kucajte i otvorit će vam se« (Mt 7, 7). Često znamo u ljudima tražiti ono što ne možemo dobiti, a tek kasnije shvatimo da sve što smo u nekom trenutku trebali jest vjera u Boga, njegova prisutnost koja nam se otkriva kada vjerujemo. Ponekad ne želimo prihvatiti njegove naume, ali tijekom života učimo da Bog radi »u našu korist«. »Sve ima svoje doba i svaki posao pod nebom svoje vrijeme. Vrijeme rađanja i vrijeme umiranja; vrijeme sađenja i vrijeme čupanja posađenog. Vrijeme ubijanja i vrijeme liječenja; vrijeme rušenja i vrijeme građenja. Vrijeme plača i vrijeme smijeha; vrijeme tugovanja i vrijeme plesanja« (Prop 3, 1-4). Upravo nas te riječi uče kako se trebamo pouzdati u Boga kada nam je teško, ali i kada se »lakše« živi. Ponekad to znamo, ali na svoju vjeru u »boljim« vremenima ne bismo smjeli zaboraviti – Boga trebamo uvijek. Uz njega sve je bolje, pa i situacije koje ne priželjkujemo, a dio su ljudskoga života.
Priredili: E. Raguž, L. Galić, I. Moslavac, V. Lukačin
