Područje Valdebaka nalazi se na rubnom gradskom dijelu u istočnim i južnim naseljima Pule. Ondje se u 4. st. nalazila prva crkva posvećena sv. Feliciti (ropkinja sv. Perpetue s kojom je podnijela mučeničku smrt za vrijeme cara Septimija u 3. st.). Crkva je bila trobrodna bazilika s četvrtastom apsidom u glavnom brodu, kojoj su u 8./9. st. dograđene tri polukružne apside, a u zidove dodani grobni natpisi s okolnih rimskih nekropola. Nekropole je opisao Dante Alighieri u »Paklu«, prvom dijelu »Božanstvene komedije«. Grobovi su se nalazili uz rimsku cestu, koja je vodila od Slavoluka Sergijevaca (u antici Zlatna vrata) do Medulina.
Župa se prvi put spominje 990. godine u jednoj darovnici benediktinskoj opatiji sv. Mihovila iz Pule. Opatija se nalazila na vrhu brda od 6. do 19. st. Crkva sv. Felicite promijenila je naslov u sv. Ivana Krstitelja 1312. Uz nju je djelovao templarski samostan sve do 1814. Crkva sv. Ivana spominje se u dokumentima 1483. i 1534. U vrijeme 15. st. područje je pod vlašću Pulske biskupije, kada je bilo opustošeno kugom te je crkva sv. Ivana od 1527. napuštena.
Danas je to župa, samostan i crkva sv. Ivana Krstitelja. Samostan je izgrađen i blagoslovljen 1994. Župu je osnovao biskup Antun Bogetić 1996. godine odijelivši je od župe sv. Josipa u kojoj se nalazio istoimeni samostan franjevaca na adresi Dinka Vitezića 32. Preseljenjem u novu župu samostan je promijenio naslov u samostan sv. Ivana Krstitelja. Od 1997. župom upravljaju franjevci konventualci. Na mjestu bazilike sv. Felicite izgrađena je u 19. st. prva crkva sv. Ivana, koja je čuvala tradiciju prethodne templarske bogomolje. Ta je crkva srušena 2004., a od 2006. počela je gradnja današnje velebne župne crkve sv. Ivana Krstitelja sa 30 metara visokim zvonikom i kriptom za pastoralnu djelatnost. Biskup Ivan Milovan blagoslovio je temeljni kamen crkve 5. veljače 2005. Arhitektonska izvedba objekta je prema nacrtu Venecijanca Maurizija Bergama. Crkva je nadograđena od 2014. do 2017.
