U svojem eseju u talijanskim novinama »Corriere della Sera«, koji je prenio i projekt »Obitelj i mediji«, književnica Susanne Tamaro podsjetila je i na neka promišljanja njemačko-židovske filozofkinje Hanne Arendt. Ona je u svojim ogledima o uzrocima totalitarizama upozoravala i da se u razdoblju moderniteta kao temeljno raspoloženje čovjeka nametnuo osjećaj ogorčenosti. »Ogorčenost prema svemu što je dano, pa čak i prema vlastitomu postojanju, prema činjenici da nije stvoritelj čovječanstva ni samoga sebe«, podsjeća književnica Tamaro na tragu filozofkinje Arendt.
Na tom tragu književnica Tamaro dodaje: »Što je ogorčenost? Rječnik ju definira kao ‘osjećaj neprijateljstva ili gorčine zbog pretrpljene uvrjede ili nanesene povrjede’. Ta uvrjeda jest sam život.
Kako uopće možemo govoriti o pobačaju u osmom mjesecu – nedavno utvrđenu kao pravu u Engleskoj – u dobi u kojoj je dijete već potpuno oblikovano i sposobno za život, a da nitko ne bude zgrožen, da se nitko ne zapita kako će se taj užas provesti? Hoće li žena roditi mrtvo dijete, ubijeno u njezinoj utrobi? I kako to da žene prihvaćaju to strašno nasilje nad vlastitim tijelima i svojim životima, prerušeno u slobodu?«
»Svaka bi osoba trebala osjećati zahvalnost prema svojoj majci, kakva god ona bila. Današnji ideološki bijes usmjeren protiv začetoga života, svođenje ljudskoga bića na puku nakupinu stanica, usporedivu s tumorom, razotkriva brisanje majčinskoga duha te brkanje pravne i društvene jednakosti muškaraca i žena s njihovom biološkom posebnošću«, upozorila je također književnica Tamaro. »Sada se uistinu suočavamo s posljednjim pozivom jer je naš razorni potencijal potpun i trenutačan: pritisak na samo jednu tipku mogao bi osloboditi Armagedon. Ipak, riječ ‘apokalipsa’ na grčkom ne znači katastrofu, nego otkrivenje – razotkrivanje. Bolest modernoga doba jest uklanjanje srca. Zamijenili smo srce od mesa srcem od kamena, a granice s kojima se danas suočavamo upućuju na potrebu da promijenimo smjer – da ponovno otkrijemo svoju sposobnost uočavanja dvaju putova vlastite naravi: dobra i zla«, zaključuje talijanska književnica.
bilo njih (tek) tri milijarde
