Poštovano uredništvo, čitajući neke članke u vašim novinama, primijetio sam da se isti svećenik jednom oslovljava titulom preč. (prečasni), a drugi put vlč. (velečasni). Što je ispravno? Zašto se u južnoj Hrvatskoj upotrebljava izraz don? Osim toga, koje su razlike između služba župnika, upravitelja župe, župnoga vikara, pastoralnoga pomoćnika i slično? Unaprijed zahvalan uz srdačne pozdrave.
Marijan Jakopović
Drago nam je da pratite naš tjednik i da primjećujete kako se klerici različito tituliraju, pa ćemo to pokušati objasniti. Naime i među titulama postoje razlike jer se neke titule dodjeljuju zbog službe koju netko obnaša u Crkvi, ali i zbog pripadnosti određenoj redovničkoj zajednici ili pak dijecezanskomu (svjetovnomu) kleru. Na sjeveru Hrvatske svećenicima se uobičajeno – bilo da je riječ o župniku, upravitelju župe, župnom vikaru, pastoralnom pomoćniku – vjernici obraćaju s »velečasni«, što izvorno dolazi od latinske riječi »reverendus« (velečasni) i to je – kako piše dr. Adalbert Rebić u »Malom religijskom rječniku« – »naslov za svjetovnoga svećenika« (ali i za đakona). Na jugu Hrvatske više se upotrebljava »don«, što dolazi od latinske riječi »dominus« (gospodin), samo što se u ovom slučaju ne rabi »Dominus« (što je naziv pridržan za Gospodina – Isusa Krista), pa se latinski za svećenike pisalo »domnus«. Naziv don uobičajeno se rabi i za salezijance – redovnike don Ivana Bosca. U nekim se krajevima za svjetovne svećenike rabi i dom i dum. Pater ili otac rabi se za isusovce (ali se i biskupima govori: oče biskupe), a fra je uobičajeni naziv za franjevce (bilo svećenike, bilo časnu braću redovnike). Fr. je uobičajeno kratica koja se ističe uz ime nekoga redovnika dominikanca. Titulu »prečasni« (reverendissimus) dobivaju svećenici zbog svojih zasluga u pastoralnom radu ili na drugom polju crkvenoga djelovanja (dekani, prebendari, kanonici, voditelji nekih kurijalnih odjela…), kao što dobivaju i titulu »monsinjora, ali to je počasni naslov katoličkih svećenika koji im podjeljuje sam papa«. Župnik i upravitelj župe svećenik je kojemu je »biskup povjerio određenu župu na pastoralno upravljanje; u načelu mu povjerava samo jednu župu, ali mu može povjeriti i više župa«, piše dr. Rebić. Kapelan ili župni vikar svećenik je koji je, da tako kažemo, zaređen tek nedavno i župni su vikari župniku pomoćnici kroz neko vrijeme (ili nekoliko godina, pa i na raznim župama) kako bi se u praktičnom smislu upoznali s pastoralnim radom i nakon pripreme u dogledno vrijeme preuzeli vođenje župa. Pastoralni pomoćnik može biti svaki svećenik, ponajviše oni koji su možda umirovljeni, ali još su pastoralno aktivni, kao i oni koji se možda – posebno u većim gradovima – nalaze na dugotrajnijem liječenju, a pastoralni pomoćnici imenuju se i u velikim svetištima u kojima postoji pastoralna potreba zbog podjeljivanja sakramenata, slavljenja misa, ispovijedanja, podjele pričesti ili zbog drugih pastoralnih razloga.






















