ANGAŽIRANA VJERNICA U SVETIŠTU ČUDOTVORNE GOSPE SINJSKE TANJA KRIŽANAC-KODŽOMAN »Molitve Gospi Sinjskoj dobile su odgovor«

Stomatologinja i sinjska župljanka Tanja Križanac-Kodžoman u svojem djelovanju spaja vjeru, struku i služenje

Angažirana vjernica u svetištu Čudotvorne Gospe Sinjske stomatologinja Tanja Križanac-Kodžoman višegodišnja je predsjednica udruge »Cjelovit život«. Cijeli svoj život vezana je uz svetište, a svoju vjeru redovito i rado raznim aktivnostima svjedoči u sinjskom javnom životu.

Rođena je u Sinju 20. veljače 1957. Njezin pokojni otac bio je Frano, a majka Kata, rođena Bešker. Oboje su bili rodom iz Sinja. Uz Tanju su dobili stariju kćer Maju, specijalisticu pulmologije koja je do umirovljenja radila u Kliničkoj bolnici Split. Otac se brinuo za egzistenciju te male obitelji, a majka je bila potpuno predana odgoju i duhovnomu rastu djevojčica.

»Rasle smo zaštićene ljubavlju i molitvom«

»Dobro se sjećam i mamine dosljednosti i roditeljske brige oko našega školovanja i odrastanja. Ništa se nije prepuštalo stihiji«, pripovijeda Tanja. »Otac, pun očinske ljubavi i skrbi, i majka, požrtvovna i dosljedna, bdjeli su nad nama i pružili nam sve da se formiramo kao kompletne samostalne osobe, da budemo korisne obitelji i društvu te na slavu Bogu. Rasle smo zaštićene ljubavlju i molitvom naših roditelja. I danas ponekad u razgovoru sestra i ja spomenemo kako nam je roditeljska ljubav u djetinjstvu zapravo baština za cijeli život. Molitve Gospi Sinjskoj dobile su odgovor«, svjedoči sugovornica.

Osnovnu je školu završila u Sinju kao odlična učenica. Svirala je i klavir. Zatim je upisala opću sinjsku gimnaziju i završila je s odličnim uspjehom. Uslijedio je studij na Stomatološkom fakultetu u Sarajevu koji je uspješno završila, a sedam godina nakon diplomiranja dobila je specijalizaciju iz dentalne medicine s parodontologijom i oralnom patologijom. Specijalistički ispit položila je 1993. na Stomatološkom fakultetu u Zagrebu. Najprije je radila u Domu zdravlja Sinj, u centralnoj zubnoj ambulanti, kamo se vratila i nakon završene specijalizacije. Godinu dana kasnije otvorila je privatnu stomatološku ordinaciju, u kojoj još uvijek radi.

»Realizirala sam se kao majka dvojice krasnih mladih ljudi, mojih sinova Ante i Frane. Godine 1984. udala sam se za svojega supruga Stipu Kodžomana. On je arhitekt i vodi svoj projektni biro u Sinju. Naš stariji sin Ante diplomirao je na studiju mora i morskoga ribarstva u Splitu, radi u struci, i ima krasnu obitelj, suprugu Sonju i dvije prekrasne djevojčice. Osim što me Bog nagradio majčinstvom, dao mi je i da uživam s unukama Lorenom i Natali. One su novo svjetlo u našim srcima i obitelji. Mlađi sin Frano diplomirao je informatički menadžment, i odnedavno je i on zaposlen u struci. Svi živimo u našem prelijepom Sinju, gradu punom mladih ljudi i časne tradicije koju živimo kroz Sinjsku alku i snažnu vjeru koju bez prestanka iskazujemo Čudotvornoj Gospi Sinjskoj«, kaže Tanja Križanac-Kodžoman.

Vjernička uvjerenja

»Moja prva sjećanja vezana za Crkvu i vjeru povezana su s nama najvećom svetinjom, a to je, naravno, oltar Gospe Sinjske. Pred njega smo dolazili kao mala djeca, a roditelji su nam šaptali na uho: ‘To je draga Gospa, a ona je Majka Božja.’ U svetištu sam primila sakrament prve pričesti, koji mi je udijelio fra Ivon Samardžija, a sakrament krizme primila sam po rukama biskupa Frane Franića. U našoj crkvi mnoštvo je ljudi, župna zajednica živi intenzivno. Sakrament ispovijedi može se već desetljećima obaviti svaki dan, svakodnevno se slavi nekoliko misa, a nedjeljne su mise prepune vjernika, kao i hodočasnika. Odnedavno je naša crkva u svetištu dobila status manje bazilike. Kad živite i radite u takvu okruženju, prirodno je da to utječe na vaš život i, naravno, ako dopustite, to postane dio vašega života«, kaže naša sugovornica.

»Kao vjernica i župljanka naše župe ispunjena sam ponosom, ali ujedno osjećam da i mi vjernici imamo veliku obvezu posvijestiti sebi koju sreću imamo da živimo u ovako živoj župnoj zajednici«

Vjeru nastoji prakticirati maksimalno, ali želi i da njezin svjetovni život odražava njezina vjernička uvjerenja. »Mnogo sam godina članica Hrvatskoga katoličkoga liječničkoga društva, tako da i profesionalni život ima vjerske sadržaje. U sinjskoj župi sudjelovala sam u osnutku Fonda Gospe Sinjske koji je bio namijenjen pomoći studentima slabijega materijalnoga stanja. Lijepo je pomagati potrebitima, pogotovo mladim ljudima. Od 2004. godine članica sam Franjevačkoga svjetovnoga reda. U više sam navrata kao stomatologinja volontirala u stomatološkoj ordinaciji u zajednici ‘Cenacolo’ u Međugorju. To je za mene bilo veliko duhovno obogaćenje. Upoznala sam mnoge krasne ljude koji svakodnevno rastu u vjeri i nadi, koji su ponovno pronašli životni smisao. Potpuno su predani Bogu. Više sam puta s obitelji i prijateljima posjetila zajednicu ‘Cenacolo’ u Ugljanima kod Trilja. To su uvijek radosni susreti. Od 2010. godine kao predsjednica vodim udrugu ‘Cjelovit život’. To je udruga građana, vjernika, aktivnih u raznim sferama života, sa željom provođenja socijalnoga nauka Crkve, a osnovani smo na inicijativu tadašnjega gvardijana fra Bože Vulete. Organizirali smo brojne vjerske tribine, karitativno djelujemo, radimo projekte za djecu i mladež, imali smo predavanja o očuvanju zdravlja i prirode, literarne natječaje vezane za znakovite događaje i obljetnice, svake godine u došašću organiziramo dječji tjedan. Od prošle smo godine krenuli u svibnju i listopadu na čast Majci s projektom ‘Ruži Otajstvenoj’. Također organiziramo kulturno-glazbene večeri koje osvježe život u gradu. Naravno, to je ekipni rad. Uvijek sam zahvalna svim članovima na trudu i vremenu koje izdvajaju da bi udruga živjela. Samostan u Sinju ugošćuje nas prostorom pod svojim krovom sve ove godine. Sada su s nama župnik fra Antonijo Mravak i gvardijan fra Marinko Vukman. Uvijek su otvoreni za razgovor, suradnju, potporu. Nastojim da smo kao udruga, s predznakom križa u našem službenom pečatu, uvijek na raspolaganju i da surađujemo sa svim ljudima dobre volje.«

Hodočašće nije turističko putovanje

»Čitam misna čitanja. To također smatram lijepom i Bogom danom dužnošću. Moja su posebna strast putovanja. Volim istraživati i učiti. Kad putujem, osjećam koliko je toga lijepoga Bog dao čovjeku na raspolaganje. Šarenilo i različitost raznih naroda samo su dokaz beskrajne Božje ljubavi prema čovjeku kojega je stvorio, a sve ih zajedno drži pod svojim srcem. To mi se posebno urezalo u svijest na hodočašćima u Svetu Zemlju, Rim, Lurd, Asiz, Fatimu, Santiago de Compostelu i brojna druga hodočasnička mjesta. Hodočašće za mene nije turističko putovanje, nego to vrijeme nastojim provesti u intenzivnom druženju sa Svetim. Kao vjernica i župljanka naše župe ispunjena sam ponosom, ali ujedno osjećam da i mi vjernici imamo veliku obvezu posvijestiti sebi koju sreću imamo da živimo u ovako živoj župnoj zajednici. U mnogim su drugim državama crkve zatvorene, prodane, pretvorene u nešto sasvim drugo. Tamošnji ljudi nemaju priliku slaviti Boga u zajedništvu, teško nalaze oslonce u životu koji istinski ispunjavaju i donose nadu. U tim se sredinama ljudi ipak bore za svoju vjeru. Kad si to osvijestim, posebno doživim koliko smo mi u Hrvatskoj blagoslovljeni.«

Sinergija klerika i laika ključna za budućnost Crkve

Pitanje laikata jedno je od najvažnijih pitanja za budući život Crkve. Važno je gotovo jednako kao i pitanje broja svećeničkih zvanja. Oko milijardu ljudi na našem planetu su katolici. Od toga velika većina nisu zaređeni službenici. Ta činjenica dovoljno govori da su Crkvi potrebni angažirani laici kako bi župe zaista živjele. Potrebna je zdrava suradnja svećenika i vjernika, u kojoj je jasno da Crkvu vodi svećenik. Jedino nam je tako moguće provoditi sakramentalni život.
Laici u Hrvatskoj trebaju pružiti potporu evangelizaciji i biti primjer u odgovornosti i osviještenosti unutar Crkve. Nisam sigurna da posjedujemo te vrline u nekom velikom postotku. O vjeri i poniznosti ne treba vikati, to treba naučiti živjeti u svakom svojem danu i situaciji. Trebamo žive primjere koji će svojim talentima i obrazovanjem predano služiti Bogu. Za svojega bližnjega Crkva je nakon Drugoga vatikanskoga koncila izravno pozvala laike na svesrdnu angažiranost u životu Crkve. Sinergija klerika i laika ključna je za budućnost Crkve. Mislim da u Hrvatskoj još trebamo na tome raditi. Rečeno je da ako kršćani nemaju odlučnost prema zemaljskoj budućnosti Crkve, kontrolu nad budućnošću Crkve preuzet će netko drugi, bez Boga.