Mnogo se govori i piše o izopćenjima iz Katoličke Crkve ovih dana. Možete li pojasniti što zapravo znači izopćenje prema kanonskom pravu – o kakvoj je crkvenoj kazni riječ, što ona podrazumijeva, na koji se način to izopćenje priopćuje, koje vrste disciplinskih kazna postoje…
K. L.
Na mnogim ste mjestima već ovih dana mogli pročitati da je ekskomunikacija najteža kaznena mjera ili cenzura jer je njezina posljedica isključenje iz crkvenoga zajedništva. No cilj ekskomunikacije – a i ostalih crkvenih kazna – nije u kažnjavanju, nego se njima želi popraviti krivca koji je počinio kazneno djelo. A o kaznenim mjerama u Crkvi govori VI. knjiga Zakonika kanonskoga prava (ZKP), premda se one spominju i na nekim drugim mjestima. Govoreći općenito o kaznama, ZKP ističe da »Crkva ima prirođeno i vlastito pravo kažnjavati vjernike prekršitelje kaznenim mjerama« (kan. 1311), a one su: popravne kazne ili cenzure (nabrojene u kanonima 1331-1333) i okajničke kazne o kojima je riječ u kanonu 1336. U drugom paragrafu kanona 1312. ističe se da »zakon može odrediti druge okajničke kazne koje vjernika lišavaju nekog duhovnog ili vremenitog dobra, a u skladu su s vrhunaravnom svrhom Crkve«, a u paragrafu 3. se dodaje da se osim toga primjenjuju »kazneni lijekovi i pokore; lijekovi napose da se predusretnu kažnjiva djela, a pokore više da se kazna zamijeni ili poveća«. Što se pak podložnika kazni tiče, kanon 1321. u prvom paragrafu kaže da se »nitko ne kažnjava, osim ako je za izvanjski prekršaj zakona ili zapovijedi koji je počinio uvelike odgovoran zbog namjere ili nemara«. O kaznama i ostalim kažnjavanjima ZKP navodi: »Kan. 1331 – § 1. Izopćenomu je zabranjeno: 1. svako služiteljsko sudjelovanje u slavljenju euharistijske žrtve ili u bilo kojim drugim bogoštovnim obredima; 2. slaviti sakramente ili blagoslovine i primati sakramente; 3. obavljati bilo koje crkvene službe ili služenja ili zadaće ili vršiti čine upravljanja. § 2. Ako je izopćenje izrečeno ili proglašeno, krivac: 1. ako bi htio raditi protiv propisa § 1, br. 1, treba da se udalji ili treba da se prestane s bogoslužnim činom, osim ako to priječi važan razlog; 2. nevaljano vrši čine upravljanja koji, prema odredbi § 1, br. 3, nisu dopušteni; 3. ne smije se služiti prije stečenim povlasticama; 4. ne može valjano steći dostojanstvo, službu ili koju drugu zadaću u Crkvi; 5. ne stječe plodove dostojanstva, službe, bilo koje zadaće, mirovine koju bi zaista imao u Crkvi«, a kanon 1332. jasno kaže: »Tko je kažnjen zabranom bogoslužja, vezan je zabranama o kojima se govori u kan. 1331, § 1, brr. 1. i 2; ali, ako je zabrana bogoslužja izrečena ili proglašena, treba da se obdržava propis kan. 1331, § 2, br. 1«, koje smo Vam prethodno naveli.
No ono što Vas sigurno najviše zanima – pretpostavljamo zbog svega vezanoga uz Bratstvo Pija X. – ZKP definira pod naslovom »Dio II. Kazne za pojedinačna kažnjiva djela Naslov I. Kažnjiva djela protiv vjere i jedinstva«. »Kanon 1364 – § 1. Otpadnik od vjere, krivovjernik ili raskolnik upada u izopćenje unaprijed izrečeno, uz obdržavanje propisa kan. 194, § 1, br. 2; klerik se osim toga može kazniti kaznama o kojima se govori u kan. 1336, § 1, brr. 1, 2. i 3. § 2. Ako dugotrajna tvrdokornost ili težina sablazni zahtijeva, mogu se dodati druge kazne, ne izuzevši otpust iz kleričkog staleža«, a kanon 1365. navodi: »Krivac zbog zabranjenog zajedništva u bogoslužju neka se kazni pravednom kaznom.«
