Zadar i okolni otoci dolaze u vlast Venecije od sredine 12. st. Godine 1154. papa Anastazije IV. Zadarsku biskupiju uzvisuje na rang nadbiskupije i metropolije, ali je podvrgava mletačkomu patrijarhu. U njezin sastav ulaze sufraganske biskupije Osor, Krk, Rab i Hvar. Poslije Prvoga svjetskoga rata g. 1922. (Rapalski ugovor) Zadar s okolicom i otocima ulazi u sastav Kraljevine Italije, a nadbiskupija je podijeljena na talijanski dio i zadarsku apostolsku administraturu. Prethodne granice nadbiskupiji su vraćene g. 1948., a od 1969., kada je obnovljena Splitska metropolija, Zadarska je nadbiskupija izravno podvrgnuta Svetoj Stolici.
U središtu staroga Pašmana vjerojatno sredinom mletačke vladavine Zadrom i otocima izgrađena je kamena crkvica sa sniženom apsidom posvećena sv. Marku evanđelistu, zaštitniku Venecije. Obnovljena je g. 1997. za vrijeme župnika Tihomira Vulina, a nalazi se na Trgu sv. Marka. To je visoka jednostavna građevina s plošnim pročeljem, četvrtastim ulaznim vratima, okulusom i malom preslicom s jednim zvonom. Bočni zidovi imaju po dva velika lučna prozora ispod ravnoga stropa. U unutrašnjosti se na začelnom zidu nalazi niša s baroknim kipom sv. Marka. Iza zida je prostor sakristije koji je nekada bila apsida crkve. Ispred kipa sv. Marka nalazi se stilizirano svetohranište pozlaćenih vratašca. Bočno od kipa postavljeni su kipovi Srca Isusova i Marijina te slike sv. Marka Križevčanina i bl. Alojzija Stepinca. Na zidovima su postaje križnoga puta i slika uznesene Marije s Djetetom i dva eremitska svetca. Crkva ima bočni ulaz na južnoj strani.
Mise su radnim danima u 8 sati, a na zahtjev obitelji umrle osobe u 19.30 sati. Svetoga Marka slave po zapadnom i istočnom obredu te su blagdani 25. travnja po julijanskom i 8. svibnja po gregorijanskom kalendaru.
