Hrvatska je kroz povijest dala brojne znanstvenike svjetske razine, od Petrića, Boškovića, Penkale, Tesle… I danas su diljem svijeta hrvatski znanstvenici uključeni u brojne svjetske projekte, svoje znanje implementiraju na dobrobit čovječanstva. Činjenica je da se sada u Hrvatskoj za znanost odvaja vrlo malo sredstava, pa se mnogi, posebno mladi, snalaze na razne načine, kako znaju i umiju. Među njima je i doktorica znanosti Svjetlana Cvjetan. U Zagrebu je završila agronomski fakultet i doktorirala molekularnu biologiju. Svoje znanstveno iskustvo stekla je boraveći u inozemnim institutima i na najvećem hrvatskom institutu – »Ruđer Bošković«. Sudionica je više međunarodnih znanstvenih projekata. Objavila je više svojih istraživanja koja su prepoznata na međunarodnoj razini. K tomu, vjernica je i, uz don Ivana Jurina, jedna od pokretačica molitvene zajednice u Brusju na Hvaru.
»Na pokretanje molitvene zajednice slobodno bih rekla da me je naveo Duh Sveti, jer da nije tako, danas ona ne bi bila dječja molitvena zajednica. Radeći u Splitu i Zagrebu, imala sam blagodat upoznati se s raznim duhovnim pokretima u Crkvi, sudjelovati na seminarima, ignacijskim duhovnim vježbama u šutnji u Baškim Oštarijama, festivalu mladih u Međugorju itd. Rečenica koja je odzvanjala u mojim ušima na kraju svih tih susreta bila je da prenesemo plodove evangelizacije u svoje župe i darujemo ono što nam je darovano od Gospodina. Dolazeći vikendima na otok, uz poticaj članova molitvene zajednice župe Varoš iz Splita, osjetila sam da bi bilo najprikladnije pokrenuti molitvu krunice prije početka župne nedjeljne mise u Brusju. Na veliku radost i poticaj župnika Ivana Jurina, započeli smo s molitvom i uključili djecu koja revno i s radošću mole krunicu prije ministriranja u nedjeljnoj misi. Želja nam je bila da im osvijestimo da je molitva ulazak u odnos s Bogom i da baš Isusu i Mariji mogu reći sve onda kada ih nitko ne razumije. Budući da je to mala župa, želja nam je bila da među njima izgradimo zajedništvo utemeljeno na Bogu, kako bi upravo oni bili svjetlo i zalog jednoj zdravoj budućnosti. Razoružaju nas svaki put kad spontano svjedoče o svojim uslišanim molitvama, kada nam pridruže još jedno dijete koje želi primiti sakramente. Tu se zastane, promišlja i shvatim da je sve to Božje djelo i da Bog ne odustaje nikada od svoje djece te da ne dopušta da odustanemo od iduće zajedničke nedjeljne krunice. Čula sam od sestara redovnica da dječja molitva ‘para’ Nebo. Uistinu, to je veliki blagoslov za našu župu jer povezuje djecu u zajedništvu, ljubavi i zahvalnosti, a duhovni i materijalni plodovi njihovih molitava danas su vidljivi i vjerujem da će ih i dalje biti.«
Na upit koliko vjera na području molekularne biologije rasvjetljuje znanost, dr. Cvjetan je rekla: »Beskonačno, jer vjera znanosti daje smisao, jednako kao dirigent koji svojom obradom savršeno školski napisanoj skladbi daje draž. Kad ljudsko srce dotakne Bog, kažemo da je to milost. Nalazimo se u neobjašnjivu stanju radosti i ljubavi. Tada nam se sva znanja iz katekizma rasvjetljuju, vidimo smisao u gomili činjenica, postajemo ponizni pred Božjom riječju. Isto vrijedi i u istraživanju u kojem savršeno tražimo istinu od uzroka do uzroka. Mi napredujemo u spoznaji do najelementarnijih atoma i sila koje tvore stanicu, podižemo golema zdanja u potrazi za česticom koja je energija, istražujemo svemir itd., da bismo iznova ostali ponizi pred sve većom tajnom stvari koje istražujemo. Čovjek neumorno postavlja sebi pitanje: Odakle dolazimo? Kamo idemo? Stoga znanost i vjera nisu, dakle, nikako neuskladive i u jednom istom duhu one mogu vrlo dobro supostojati. Svjetlost koja dolazi od vjere znanstveniku pokazuje put, vodi ga istini i ona čini da znanje raste i služi za dobrobit čovjeku.«
Upitana koliko u znanstvenim projektima znanstvenici progovaraju »očima vjere«, a koliko se »igraju božanstva«, dr. Cvjetan je odgovorila: »Znanstvenik, kao i svaki čovjek koji je zahvaćen Duhom Svetim, progovara u svakodnevnom životu očima vjere. Također Duh Sveti pronalazi putove i do ljudi koji nisu kršćani, progovara kroz njih, i poput svjetionika u noći brod usmjerava i privezuje u luku za vertikalu uperenu prema Nebu. Oholost je najteži i najopasniji grijeh, kojem ljudska slabost vrlo lako nasjeda te stoga u idealnom mediju kao što je znanost veoma često eskalira, što rezultira opasnom ‘igrom božanstva’, koja je vidljiva u međuljudskim odnosima i u zloporabi znanstvene istine.«
Osvrćući se na stanje hrvatske znanosti u odnosu na svjetsku, dr. Cvjetan je rekla: »Imala sam priliku boraviti prije više od deset godina u europskim vrhunskim znanstvenim laboratorijima. Dijelila sam ista iskustva s kolegama iz siromašnijih zemalja sa stanjem znanosti u domovini u usporedbi s bogatim laboratorijima. Neusporedivo! Kolege u Hrvatskoj često kažu da su zapravo genijalci jer u nikakvim uvjetima stvaraju rezultate koje objavljuju ravnopravno u međunarodnim časopisima. Kada se stranom kolegi iznese godišnji proračun za prosječni istraživački projekt u Hrvatskoj, on misli da je to šala. Doda li se tomu da su dvadeset ili više posto skuplje kemikalije, shvatljivo je da je frustrirajuće raditi u hrvatskoj znanosti i biti konkurentan, budući da je molekularna biologija vrlo skupa i konkurentna znanstvena disciplina. Stanje je danas nešto bolje jer su financiranja povećana, iako je sve to daleko od famoznih minimalnih postotaka koje za znanost odvajaju bogate članice EU-a. Pristup međunarodnim, vrlo konkurentnim fondovima zahtijeva umrežavanje znanstvenih institucija i timski rad, čime se zapravo stvara pozitivna atmosfera jer potiče zajedništvo i solidarnost. Moderan znanstvenik danas treba biti i dobar menadžer. Dobra ocjena uspješno izvedenoga projekta ulog je za dobivanje novih sredstva za istraživanje. Također, taj svjetski model financiranja istraživanja na mala vrata unosi nomadski mentalitet znanstvenika. Jednostavno rečeno, ne ostaje se do mirovine na istoj znanstvenoj instituciji. Zbog toga mladi ljudi u bogatim zemljama odavno nisu zainteresirani za rad u znanosti, pa su laboratoriji preplavljeni doktorandima i poslijedoktorandima iz siromašnijih zemalja. Nakon završenih doktorata samo jedan postotak ostaje u akademskim vodama jer otvorenih pozicija nema dovoljno. Budući da bogate zemlje imaju razvijenu ekonomiju, nude im se brojne mogućnosti i radna mjesta koja su sigurnija i financijski mnogo povoljnija. Zbog toga mladi istraživači izbjegavaju rano zasnivanje obitelji. U Hrvatskoj postoje oaze vrhunskih znanstvenih timova, čiji su voditelji stekli znanje, iskustvo i moderan sveobuhvatan pristup istraživačkomu radu te su kao takvi inkubatori mladim i perspektivnim budućim istraživačima.«
Dr. Cvjetan znanstveno se bavi bakterijama, a na pitanje o ulogama bakterija za budućnost čovječanstva odgovorila je: »Na pojam ‘bakterija’ reagiramo negativnom percepcijom jer one su sinonim opasnosti i potencijalni uzročnici smrti. Izazivaju jednako strah kao i ratovi. Iako su ‘zločeste bakterije’ upisane u ljudskoj povijesti kao uzročnici pogibije brojnih ljudskih populacija, brojne vrste ‘dobrih bakterija’ sastavni su dio ljudskoga tijela, razgrađivači biološkoga i nuklearnoga otpada (radiorezistentne bakterije). Najnovija istraživanja usmjerena su na istraživanja biofilmova, koje tvori više vrsta bakterija u suživotu u svrhu preživljenja i zaštite od mnogobrojnih vanjskih čimbenika kao što je UV zračenje, dehidratacija i tretman antibioticima. Dakle, čak primitivni organizmi bez mozga profitiraju od zajedništva. Izazov današnje znanosti jest slomiti obrambeni zid tog zajedništva jer u njima tretman antibioticima preživi mali broj bakterija koje nazivamo ‘persisters’ (engl. ‘persister’, koji odolijeva). Oni ispuštaju supstrate koji blokiraju metu na kojoj se veže antibiotik. Danas znanost više ne govori samo o genetskoj rezistenciji bakterija, tj. o mutiranim bakterijama, nego i o onim koje su sposobne prilagoditi svoj metabolizam da bi preživjele. Na nedavnom ISABS kongresu u Dubrovniku nobelovka Ada Yonath održala je predavanje o problemu nedovoljnoga istraživanja rezistencije na antibiotike. Sama je često razočarana obilazila urede farmaceutskih kompanija moleći ih za financiranje svojih istraživanja. Bila je ljuta i razočarana jer današnje farmaceutske kompanije ulažu najviše novca u istraživanje procesa starenja. Poručila je da će se čovječanstvo za pedesetak godina susresti s pogubnim epidemijama uzrokovanim novim patogenim sojevima bakterija i izostankom novih antibiotika.«
Na upit na koji način promatra suvremenoga čovjeka kroz kontekst otkrića zrcalnih neurona, dr. Cvjetan je rekla: »To je otkriće nastalo slučajno na sveučilištu u Parmi. Pomoću zrcalnih neurona dolazi se do aktiviranja mozga pri obavljanju određene radnje, ali isto tako i pri promatranju osobe koja čini radnju. Uloge zrcalnih neurona obuhvaćaju širok spektar kognitivnih i emocionalnih radnja kod ljudskoga djelovanja. Pomažu u razumijevanju onoga što čovjek čini, ali istodobno i u namjeri nečega što čovjek želi učiniti. Otkriće zrcalnih neurona objašnjeno je kao učenje imitacijom i osjećanje empatije. Na neki način to je oblikovanje teorije uma kroz učenje i razumijevanje. Bilo bi idealno kad bi se i to otkriće moglo primijeniti za plemenitiji i bolji svijet. Kao i u svakom otkriću, postoje zloporabe. Današnja kultura, koja čovjeka sve više dovodi u ovisnost o novcu, upravo se takvim otkrićem koristi za profit. Poznato je da veliki prodajni lanci modne i kozmetičke industrije primjenjuju najnovija neurološka istraživanja kako bi manipulacijom na ljudskim slabostima mogli utjecati na potrošnju. Također, poznato je da mirisi, boje i glazba u prodajnim centrima utječu na aktivnost neurona te potiču potrošnju. Čini se da smo postali taoci suvremenoga progresa u znanosti, ozidani zidovima, u virtualnom svijetu u kojem smo izgubili odnos s čovjekom, a to znači odnos s Bogom. Postajemo poput nezasitnih životinja kojima je ugrađena naredba da svašta trebamo da bismo bili prepoznati kao ljudi, a nebeski Otac daje nam sve besplatno, bezuvjetno, i čeka čovječanstvo da se vrati u Njegov zagrljaj.«
