Transcendencija nije nešto izvan našega zemaljskoga svijeta, nego je tajnovita dimenzija svega bitka, temelj svega bitka: Božansko koje prožima sve zemaljsko. Ako svjesno promatram cvijet, otkrit ću u njemu tajnu Božanskoga. Ona nije samo lijepo oblikovana materija, u njoj se izražava i Božja stvarateljska snaga.
Ako pak promatram odnos prema čovjeku, u odnosu prema njemu doživljavam ne samo njegovu osobnost, ne samo ljubav koja struji među nama. U drugom mnogo više slutim tajnu božanske ljubavi, tajnu koja ga nadilazi. Transcendentnost u odnosima ne događa se stoga izvan odnosa prema ljudima i stvorenju. Ona je tajnovita dubina u svim odnosima, tajna koja je prisutna u svemu. Odnos prema transcendentnomu ne dopušta da odnos prema čovjeku ikada postane dosadan. Svaki je čovjek ograničen, ali ako u njemu naiđem na božansku tajnu, onda u tom odnosu doživljavam nešto Neograničeno, Beskonačno, Neiscrpivo. Isto tako kao što nikada ne dolazim do kraja sa svojim divljenjem kada u ljepoti prirode zamjećujem tajnu života, tako mi se događa i s ljudima.
Bez transcendentne dimenzije uvijek sam u opasnosti prirodu ili ljude promatrati kao predmet i izrabljivati ih za sebe. Kod čovjeka lako upadnem u zamku rabiti ga za sebe, prosuđivati ga i skriti u ladicu mnogih svojih predrasuda. Ali tada mi izmiče njegova živa jedincatost. Nisam tada pravedan prema njemu. Odnos prema transcendentnomu stoga je uvjet za ispravne odnose prema ljudima i stvarima. To znači: biti pravedan prema njima.
