TAJNA POTPUNOGA MAJČINSTVA »Odvezati se« od svoga djeteta

Foto: Shutterstock

Ma koliko čovjek molio i Bogu u ruke predavao svoju sudbinu i sudbinu svoje djece, nemalo puta ostane zatečen kada budućnost ne ide onako kako si je zacrtao. I nekako mu je lakše prihvatiti svoju neuspjelu ili izmijenjenu budućnost nego onu koju kao roditelj želi svojoj djeci. Što kada djeca zalutaju, pođu krivim putom, pa čak i na njemu bez kajanja ustraju? Kada se množe frustracije, zasikću pitanja samookrivljavanja, i zalede um oko zauzimanja stajališta i biranih riječi? U obiteljima se sreću oni koji će probleme negirati, oni koji će opravdavati stanje, oni koji će sve ignorirati i naposljetku… oni koji će ustrajati u molitvi!

Najčešće su u obiteljima one koje ustraju u molitvi – majke. Ustrajnost je izmoljena vrlina, majci svojstvena i bliska. Jer sve što je kao majka činila, što čini i što će činiti – čini ustrajno, nenametljivo i nježno. Tako zahvaća cijelo biće i Božjim posredovanjem mijenja situaciju u obitelji, pa i osobe koje u toj obitelji ustraju u grijehu. Ipak, toj ustrajnosti prethodi veliki korak koji nije lak, a koji ljudi često ili zaborave ili preskoče. Treba, naime, »odvezati se« od svoga djeteta. Sjetiti se da ono zapravo nije njezino. Da ni ona ni otac nisu stvoritelj toga bića. Da, sudjeluju u tom veličanstvenom činu, ali nipošto nisu oni koji stvaraju. Najveličanstvenije povjerenje koje majka i otac u životu imaju upravo je sustvarateljstvo. No u međuvremenu se i oni zanesu pa Boga stave na stranu i govore samo: »Naše dijete«. Teško je, ali treba (ne samo u lošim trenutcima!) svakoga dana dijete »vratiti« k Bogu. U jutarnjoj molitvi posvete, u dnevnom blagoslovu, u konkretnom usmjeravanju djetetova pogleda na vječnost. Nakon što ga majka preda Onomu tko ga je stvorio, bez navezanosti i s punom slobodom može dobiti mir u molitvi. Bez težine može životom i riječima svjedočiti »izgubljenomu sinu«; može čista uma čekati na njegov povratak. Može u sigurnosti pustiti Bogu u ruke svoje ruke, svoje riječi i postupke – jer to izgubljeno dijete netko ipak voli više nego ona sama. I u najcrnjim danima majčinstva sama može osjetiti utjehu kao dijete u zahvatu Božjega zagrljaja i postati novo stvorenje. Kroz tu nježnost Mudrosti prihvaća svoju budućnost i budućnost svoje djece u punoj vjeri uzdaha: »Sve moje Tvoje je!«

IZVORGlas Koncila br. 3/2018.
Prethodni članakDOPLATAK ZA DJECU U HRVATSKOJ I NJEMAČKOJ »Zabrinutost« bez milosti
Sljedeći članakNA VALU OBNOVE KRŠĆANSKE KNJIŽEVNOSTI Pjesnički behari Josipa Markušića