Veliki, blještavi događaji za Dubrovnik u međuvremenu nisu neobični, ali skup koji je krajem mjeseca u Dubrovniku okupio tisuću i pol sudionika važan je za Hrvatsku. Ako je suditi prema ambicijama njegovih sudionika, a oni su stigli iz cijeloga svijeta, mogao bi imati dalekosežne posljedice za cijelu Europu.
Riječ je o sastanku na vrhu Inicijative triju mora i pripadajućem forumu, koji je povezao mnoštvo gospodarskih subjekata, a među njima i neke od zvučnih svjetskih tvrtki.
Ambicije su jedno, a mogućnosti su drugo. A Hrvatska je u tri i pol desetljeća svoje neovisnosti naučila jednu važnu stvar: valja znati zauzdati ambicije i ne zanositi se, ali istodobno i iskoristiti prilike koje se nude.
Skup u Dubrovniku najavljen je zvučno, doduše ne toliko u hrvatskim medijima koliko u političkim i gospodarskim krugovima. To također govori o stanju društvene kohezije ili, bolje rečeno, općem zanimanju za dugoročne procese vezane za opće dobro. Hrvati su tradicionalno sumnjičavi, u međuvremenu se to pretvorilo u sveopću spremnost na površnu kritiku, što svojski podupiru hrvatski mediji širenjem malodušja i vještim skrivanjem korisnih inicijativa.
Međutim Hrvatska je država, a svaka država, uz sve moguće slabosti, posjeduje mehanizme koji potiču kakav-takav napredak.
Jedan od takvih mehanizama je i Inicijativa triju mora, koja je u Dubrovniku okupila svu silu svjetske političke i gospodarske moći. Državnici nisu onamo došli samo da bi se rukovali i slikali, brojni utjecajni poduzetnici i poglavito gospodarski stratezi stigli su kako bi zajednički razmotrili mogućnosti koje im nudi ta nova inicijativa. Mogu li se u Dubrovniku ugovoriti novi poslovi koji će mijenjati lice Europe? Hrvatska je potaknula taj prvi korak, ali što će dalje biti, ne ovisi u prvom redu o njoj, nego o promjenjivim geostrateškim odnosima u svijetu.
Hrvatska je vlada proteklih tjedana ponosno najavljivala skup kakav, kako je rekao ministar vanjskih poslova Gordan Grlić Radman, Hrvatska još nije vidjela. Jedanaest najviših predstavnika država, mnogo drugih dužnosnika, uz njih i američki ministar gospodarstva Chris Wright i oko 1500 sudionika foruma. O tome se u hrvatskim medijima malo govorilo. Je li to zbog poslovične nezainteresiranosti za ozbiljne teme ili pukoga nerazumijevanja, teško je reći, ali dimenzije skupa impozantne su, ne samo za Hrvatsku. O čemu je zapravo riječ?
Hrvatsko-poljski poticaj
Inicijativa triju mora neformalna je politička platforma. Ta formulacija prosječnoga će čitatelja već natjerati da nezainteresirano prijeđe na novu stranicu. Jer što uopće znači politička platforma, još k tomu neformalna. Iza te suhoparne formulacije krije se međutim strategija koja bi dugoročno mogla promijeniti odnose u Europi. Sad opet izraz »dugoročno« ne obećava ništa spektakularno, ništa što bi iz temelja moglo utjecati na socijalne prilike, ali ni jedna razumna politika nije kratkoga daha, svaka sustavno polaže temelje odnosima čiji će plodovi dozrjeti tek u budućnosti.
Inicijativa triju mora okuplja trinaest država srednje i istočne Europe, članice Europske unije koje se prostiru na prostoru između Baltika, Jadrana i Crnoga mora. Odatle i naziv koji govori o trima morima. Inicijativa je osnovana 2015. na poticaj tadašnje hrvatske predsjednice Kolinde Grabar Kitarović i njezina poljskoga kolege Andrzeja Dude. Njih su dvoje tada očito prepoznali trendove u američkoj politici pod predsjednikom Barackom Obamom, usmjerene na jačanje američkoga utjecaja u Europi ponajprije u području energetike.
Novi zamah
Inicijativa je u međuvremenu bila zamrla, godinama se o njoj nije ništa čulo, osim što su se članice okupljale godišnje kako bi razmijenile mišljenja i možebitne zajedničke ideje. Interes za inicijativu naglo je porastao nakon ruskoga napada na Ukrajinu 2022. godine i razmišljanja Zapada kako na nju odgovoriti, politički i gospodarski. Prvotni cilj inicijative, razvitak prometnih, energetskih i digitalnih infrastrukturnih veza na sjeverno-južnoj osi Europske unije, zadržao se do danas i u okolnostima najnovijih geopolitičkih previranja odjednom doživio novi zamah. Konkretnije riječ je o nastojanjima poticanja gospodarskoga rasta, sigurnosti i otpornosti.
Rusija ne krije svoje imperijalističke namjere, samo što nitko ne zna dokle one sežu, Kina širi svoju dominaciju i gospodarski pušta korijene po cijelom svijetu, a Sjedinjene Države nastoje u svemu tome pronaći pravi put kako bi zadržale mjesto vodeće svjetske sile. Europa je, pojednostavnjeno rečeno, zaključila da joj ovisnost o ruskom plinu i nafti ne ide na ruku. Washington je pak spreman uskočiti i svoje energente ponuditi na europskom tržištu.
Temeljni elementi
To je okosnica koja u sadašnjem političkom trenutku motivira političke i gospodarske stratege da sjednu za zajednički stol. Jasno, geopolitički odnosi ne ovise samo o energetici, na njih snažno utječe razvoj tehnologije, sigurnosne perspektive i šira strateška promišljanja. Na čelu Inicijative smjenjuju se države članice koje naizmjenično preuzimaju predsjedništvo, a budući da ove godine predsjeda Hrvatska, na čelu inicijative nalazi se posebna izaslanica hrvatske Vlade za inicijative strateškoga povezivanja, nacionalna koordinatorica za Inicijativu triju mora Romana Vlahutin. Doista, i opis njezina posla djeluje donekle suhoparno i daleko kao i sve što se u posljednje vrijeme čuje o Inicijativi, ali gospođa Vlahutin naglašava da njezina profesionalna svakidašnjica itekako ima konkretne sadržaje. Nedavno je za Hrvatski katolički radio podsjetila da su temeljni elementi Inicijative promet, energetika i digitalna industrija, što znači da inicijativa nastoji unaprjeđivati te elemente u zemljopisnom području koje ona obuhvaća. Tomu se, kaže gospođa Vlahutin, sada pridodaje i »četvrti stup«, a to su financije, točnije investiranje u odgovarajuće projekte.
Višegradski i morski ciljevi
Inicijativa triju mora svakako je i reakcija na odnose u samoj Europskoj uniji. Njezin zapad još je uvijek razvijeniji i znatno povezaniji od istoka, a velike i starije članice čak neprestano nameću temu mogućega daljnjega razvoja Unije u dvije brzine, što znači da bi razvijeniji mogli još brže napredovati, a oni drugi mogli bi se posvetiti svojim problemima. Unija je međutim sama po sebi otvorena za nove inicijative kojima je cilj napredak čitavoga područja ili nekih njegovih dijelova, a posebice razvojne usklađenosti.
U sklopu Unije djeluje i Višegradska skupina nazvana po utvrdi Višegrad u Mađarskoj, a čine ju Češka, Mađarska, Slovačka i Poljska. Skupina je osnovana 1991., kad njezine članice još nisu bile u Europskoj uniji. Dosadašnji predsjednik mađarske vlade Viktor Orbán svojedobno se strastveno zauzimao za pristup Hrvatske skupini, ali službeni Zagreb očito je smatrao da taj korak ne bi bio u skladu sa željenom dinamikom pristupa Europskoj uniji. Višegradska skupina u međuvremenu trpi posljedice unutarnjih napetosti u svojim članicama i u skladu s tim plodovi njezina djelovanja nisu posebno vidljivi. Naposljetku, ako su te dvije inicijative uopće usporedive, Višegradskoj skupini cilj je napredak nekolicine povijesno bliskih država, a Inicijativa triju mora cilja na promjenu gospodarske slike većega broja država, kao i na izravni utjecaj na geostrateške odnose, u skladu s interesima svih europskih partnera.
Ideja »Međumorja«
Višegradska skupina, kao i Inicijativa triju mora, istodobno je i svojevrsna naknadna reakciju na pokušaje etabliranja središnje Europe kao zasebnoga geopolitičkoga prostora. Središnja Europa područje je s kulturološkim posebnostima, ali kroz cijelu noviju povijest stiješnjeno između utjecaja velikih sila. Inicijativa triju mora, smatraju neki autori, naslanja se na svojevrsnu ideju »Međumorja«, federacije srednjoeuropskih i istočnoeuropskih država koju je nakon Prvoga svjetskoga rata poticao poljski državnik Józef Piłsudski. No taj dio Europe sve do pada komunizma ostao je na geopolitičkoj vjetrometini, a pristupanjem Europskoj uniji i NATO-u dobio je priliku trajnije zaštite svoje suverenosti. Inicijativa triju mora sada na temelju mogućnosti koje pruža Europska unija nastoji učiniti to područje prostorom blagostanja, uspjeha i relativnoga utjecaja.
Poluga i Hrvatskoj
Sama Hrvatska, upozoravaju ekonomisti, posjeduje potencijale za gospodarsko jačanje, ali nije dovoljno velika da bi u grubim međunarodnim odnosima razvila svoje mogućnosti i odgovarajući utjecaj. Stoga bi Inicijativa triju mora mogla biti dobra poluga i Hrvatskoj i drugim članicama da se bolje pozicioniraju unutar Europske unije i da istodobno pridonesu jačanju utjecaja Unije u svijetu.
Inicijativa Hrvatskoj pruža sjajnu perspektivu. No mogućnosti nisu ponuđene na pladnju, njih valja iskoristiti, a za to su potrebne strategije, mudre odluke i marljiv rad. S jedne strane Romana Vlahutin naglašava da je sadašnje razdoblje povijesti izrazito dinamično, a istodobno su članice Inicijative »kralježnica Europe«. Globalni lanci razmjene, smatra, u idućim desetljećima kad je riječ o Europi kretat će se na pravcu sjever-jug. A taj je pravac do sada bio zanemarivan. To Hrvatskoj otvara goleme mogućnosti jer time Sredozemlje postaje svojevrsna vrata Europe, odnosno središnje europsko more. Jedan od osnovnih gospodarskih putova prema Aziji, onaj sjeverni, mogao bi dugoročno trpjeti posljedice nestabilnosti. Stoga u prvi plan izbija južna veza između Europe na jednoj strani i Azije i Afrike na drugoj, ona preko Sredozemlja. Nije zanemariva ni činjenica da je Jadran jedino more koje potpuno kontrolira NATO. Valja također podsjetiti da je Europska unija nedavno potpisala sporazum o slobodnoj trgovini s Indijom, a nekoliko mjeseci uoči potpisivanja predsjednik indijske vlade Narendra Modi boravio je u Zagrebu.
Šansa i za željeznice
Hrvatska je posljednjih godina dobila važnu ulogu u energetskoj opskrbi gotovo cijele središnje Europe, upravo zbog toga što su se geopolitičke prilike poklopile s američkim gospodarskim interesima. Hrvatska sada ima priliku preuzeti tu ulogu i u području logistike, upravo zbog toga što ima sve pretpostavke da preko nje prelaze važni trgovački putovi. Neki će se nasmijati na tvrdnju da je za to nuždan brz razvoj kvalitetnih željeznica, znajući da su upravo željeznice bolna točka hrvatske infrastrukture. No primjeri drugih zemalja pokazuju da se razvoj određenoga dijela infrastrukture može dramatično ubrzati ako postoje potrebe i ako je država u stanju djelovati na prikladan način.
Kad je riječ o dramatičnim promjenama, mnogi Hrvati ispuštaju iz vida činjenicu da velike promjene u području tehnologije mijenjaju pristup ne samo svakodnevnomu životu, nego i gospodarstvu, uključujući i industriju, koju nemali broj ljudi još uvijek zamišlja ponajprije u obliku velikih postrojenja i industrijskih kompleksa. Industrija je posljednjih desetljeća doživjela potpunu promjenu paradigme. Njezin sadržaj, pa tako i ponuda i potražnja sasvim su drugačiji nego prije pola stoljeća. Ukratko, riječ je o velikim infrastrukturnim planovima, koji se ne ostvaruju od danas do sutra, nego su maraton koji može postići velike rezultate, ali dugoročno.
Okončanje zablude
Planovi sadrže i zamke, kao što općenito svaka strategija zahtijeva uvid u brojne segmente koji, ako budu zanemareni, mogu izazvati i posljedice suprotne željenima. Istodobno, naglašava Romana Vlahutin, mogućnosti koje nudi Inicijativa triju mora nisu važne samo zemljama članicama, one su važne cijeloj Europi. Inicijativa već obuhvaća fond za financiranje infrastrukturnih projekata, kao i inovacijski fond koji služi potpori razvoju novih tehnologija.
Američki politički strateg Ian Brzezinski, sin jednoga od kreatora američke politike u 20. stoljeću Zbigniewa Brzezinskoga, direktor Programa triju mora u američkom Atlantskom vijeću, nedavno je u jednom javnom nastupu rekao da je Inicijativa triju mora važna i za transatlantsko partnerstvo. Inicijativa će integrirati Poljsku i baltičke države u Sredozemlje, rekao je Brzezinski.
Inicijativa triju mora, ako se pokaže uspješnom, mogla bi napokon okončati zabludu koja se javlja u Hrvatskoj, a odnosi se na ono što se smatra domaćim, a što stranim. Hrvatska je samostalna država i njezino domaće tržište u prvom je redu omeđeno njezinim državnim granicama. Međutim iz različitih političkih i tržišnih razloga neki Hrvati još uvijek pod »domaćim« smatraju područje Jugoslavije, koju je Hrvatska napustila prije tri i pol desetljeća. Neki ekonomisti upozoravaju da ta zabluda o nepostojećem političkom, kulturološkom i gospodarskom području također utječe na gospodarske perspektive Hrvatske. Domaće je ono što je unutar državnih granica, s time da je ono sada u mnogim segmentima prošireno na područje Europske unije. Drugim riječima, za Hrvatsku sada »domaće« nije ono što je u Srbiji, ali jest ono što je u zemljama članicama Europske unije, pa time i u članicama Inicijative triju mora.
OVEĆA SKUPINA ZEMALJA Članice i partneri
