U mnoštvu događaja kojima se hrvatska javnost plaši novim ratovima, novim bolestima, novim vremenskim nepogodama, novim siromaštvima, novim osvajačkim pohodima umjetne inteligencije… pojavilo se svjetlo spokoja koje su u javni prostor donijeli hrvatski mladi. U sklopu projekta kojim se propituje odnos hrvatskih srednjoškolaca završnih razreda prema politici i njihove političke kompetencije zagrebački Institut za društvena istraživanja s partnerskim ustanovama na reprezentativnom je uzorku od 1285 osoba iz cijele Hrvatske došao do vrijednih spoznaja koje je i objavio u utorak 22. rujna. Premda se na temelju medijskih izvještaja to ne bi moglo zaključiti, tko posegne za dostupnim potpunim rezultatima istraživanja moći će zaključiti da se Hrvatskoj ipak – dobro piše. Istraživanje je opsežno, pitanja je i odgovora mnogo, pa će se na ovom mjestu donijeti samo pojedini odgovori koji se posebno tiču načela kršćanske vjere i općega dobra.
Prvi je znak nade da se više od dvije trećine ispitanika smatra religioznima, a gotovo polovica ispitanika (48,8 %) spremno izjavljuje da se smatra »uvjerenim vjernikom« i da »prihvaća sve što vjera uči«. Usto, na ljestvici povjerenja u institucije vjerske su organizacije na drugom mjestu, odmah iza vojske. I iskazano povjerenje, i iskaz o vjerničkom životu, znači da velika većina hrvatskih mladih pokazuje da živi svjesno da postoji Bog, to jest da žive ovaj život u svijesti da postoji i vječni život. Ako je to polazište većine mladih, to je ohrabrujući znak za budućnost čitavoga naroda.
Druga je vrijedna spoznaja da ma koliko hrvatske stranke ulagale u svoj imidž i reputaciju, trošeći enormno velika sredstva i javni prostor promičući svoj lik i djelo – što čine pogotovo velike stranke – nisu uspjele zavesti hrvatske mlade. Dovoljno je uvidjeti da gotovo 75 posto mladih ne želi aktivno članstvo u nekoj političkoj stranci niti biti dio stranačke mladeži. Povjerenje je mladih u stranke, Vladu i Sabor također vrlo nisko, što bi vladajućima mogla biti važnija spoznaja od izbornih rezultata. Zar oni koji peglaju imidž strankama, skrivajući sve nečasne radnje, ne znaju da se mrlja uvijek negdje zalijepi, a prvi je vide mladi upravi zato što – dobro vide?
Treće, podosta se u javnosti citirao dio istraživanja u kojem se tumačilo da mladi navodno pokazuju nesnošljivost prema osobama homoseksualne orijentacije. Tendenciozno je i u istraživanju navedeno da su ispitivani »stavovi prema osobama homoseksualne orijentacije«. No velika je razlika između homoseksualnosti, homoseksualnih osoba i njihova djelovanja. Većina mladih izrazila je mišljenje da je »homoseksualnost neka vrsta poremećaja ili bolesti« te da »homoseksualne osobe u javnosti ne bi trebale isticati svoju orijentaciju«, no istodobno većina ispitanika nije pokazala nesnošljivost na način da bi se u društvu tih osoba osjećala nelagodno ili da bi im bilo važno koje su orijentacije njihovi prijatelji. To mnogo govori i poimanju ljudskoga dostojanstva među mladima – jer svaka osoba ima neotuđivo dostojanstvo. Pogledaju li se rezultati istraživanja o odnosu prema drugim etničkim skupinama ili migrantima, hrvatski mladi pokazuju visok stupanj poštovanja i uključivosti, što većinu mladih odmiče od radikalizacije.
Daleko bi dovelo da se sada analizira istraživačka tendencioznost dijela upitnika kojim se propitivao odnos prema Domovinskomu ratu i Drugomu svjetskomu ratu, no unatoč tomu važno je zapaziti da većina mladih smatra da u javnosti treba zabraniti isticanje komunističkih simbola. Time se pokazalo da je stasao naraštaj mladih koji je napokon spreman napraviti odmak od komunističke ideologije, koja i danas proizvodi nove žrtve.
I posljednje, treba se zaustaviti još jednom na nalazu istraživanja: mladi najviše od svih institucija vjeruju vojsci. Ako se tomu doda da ih većina smatra da bi služenje vojnoga roka trebalo biti obvezno za muškarce starije od 18 godina, postaje jasno da osjećaju da će njihovoj domovini biti potrebna snažna obrana. Ne brani se životom ono što se ne istinski ne voli. Drugim riječima, stasava naraštaj mladih koji vole svoju domovinu i ljude u njoj. Jao onima koji ih razočaraju.
