Glas Koncila br. 34/2023.

VELIČANSTVENA VELIKOGOSPOJINSKA SLAVLJA
»Vratimo se svojim korijenima, budimo poput Marije vjerni svojim izvorima«
ŠTO NAM PORUČUJE SVJEDOČANSTVO O ČUDESNOM OZDRAVLJENJU ŠESNAESTOGODIŠNJE JIMENE BARÓN?
KOMENTAR
INTERVJU: POLJSKI POVJESNIČAR DR. MIROSŁAW SZUMIŁO
NE ZANEMARITI INTERNETSKI PASTORAL
AKTIVISTIČKI PROMAŠAJI
OD POJEDINCA DO STRUKTURA
TAKO PODUČAVA PROF. ŽERAVICA
SAKRISTANKA S HVARA DR. RANKA RADONIĆ
HRVATSKI SVEĆENICI U DIPLOMATSKOJ SLUŽBI SVETE STOLICE (3)
VOZE LI ANĐELI?
JESU LI DRUŠTVENE MREŽE BAŠ ZA SVE KRIVE?

Novi broj Glasa Koncila pripremljen za nedjelju 27. kolovoza otvara se naslovnom fotografijom i prilogom s veličanstvenih velikogospojinskih slavlja diljem Crkve u Hrvatskoj.

Mnogobrojnim su hodočasnicima vrvjela marijanska svetišta i župe diljem Hrvatske o svetkovini Uznesenja Blažene Djevice Marije na nebo. U propovijedima su svećenici i biskupi utvrđivali vjernike u odanosti Božjemu Sinu i njegovoj na nebo uznesenoj Majci te izricali poruke koje su duboko zadirale u današnju stvarnost.

Na blagdan Majke Božje Snježne, 5. kolovoza, dok je papa Franjo molio krunicu sa 200 000 mladih u svetištu Naše Gospe u Fatimi, šesnaestogodišnja Španjolka Jimena Barón nakon ispovijedi i pričesti otvorila je oči i ustanovila da dobro vidi. Novi broj Glasa Koncila donosi prilog što poručuje svjedočanstvo šesnaestogodišnjakinje te kako čudesno ozdravljenje potiče na promišljanje o smislu čuda.

Ovotjedni komentar urednik Glasa Koncila piše o »vjerničkom kapitalu« osvrćući se na veliki intervju u ljetnom dvobroju magazina Prilika s apostolskim nuncijem u Njemačkoj nadbiskupom Nikolom Eterovićem koji je svojim riječima potvrdio da je moralno posrnuće država i društava ozbiljnije nego što se misli, a samim time da je urgentnije i u hrvatskom narodu djelovati kako bi se to zaustavilo. »’Zaboravljaju, međutim, da kada čovjek ubije Boga, posredno ubije i čovjeka, samoga sebe, kao što zorno dokazuju velike ideologije 20. stoljeća: fašizam, nacizam i komunizam.’ Velik je to poziv na otrježnjenje, uz svijest da će se od onih kojima je više dano – više i tražiti. A ‘vjernički kapital’ i dalje čeka«, piše urednik Stanić.

Političko zauzimanje za izbjegle Poljake, financiranje doma za poljsku djecu, stipendiranje poljskih studenata, primanje progonjenih poljskih svećenika – sve su to malo poznati načini na koje je blaženi Alojzije Stepinac tabao »cestu nade« za oko 230 Poljaka koji su tijekom Drugoga svjetskoga rata prebjegli u Hrvatsku, otkrio nam je u intervjuu poljski povjesničar dr. Mirosław Szumiło. No istraživač s poljskoga Instituta nacionalnoga sjećanja upozorava da ni te zasluge nisu bile dovoljne da spriječe širenje komunističke »crne legende« o Stepincu u Poljskoj. »Borba protiv Crkve, vođena raznim metodama, nije prestala s padom komunizma. Liberalno-ljevičarski krugovi provodili su ju čitavo vrijeme u slobodnoj Poljskoj. A u njihovim je rukama velik dio medija«, istaknuo je u razgovoru.

Doktorica stomatologije i »doktorica sakristije« Ranka Radonić i na pragu svoje 80. godine pokazuje radost življenja u »Kristovoj ordinaciji« na Hvaru. U rubrici vjernici laici aktivni u Crkvi svjedoči kako je cijeli svoj život posvetila svojim pacijentima u ordinaciji i svojim župljanima u Pitvama.

U velikom intervjuu dvobroja magazina Prilika Glasa Koncila govori apostolski nuncij u Njemačkoj nadbiskup Nikola Eterović. Iako su povod za razgovor bila diplomatska nastojanja Svete Stolice oko mira, najdugovječniji hrvatski crkveni diplomat nadbiskup Eterović govorio je i o moralnom stanju svijeta te pitanjima ljudskih prava i sekularizacije. »Svjedoci smo sve jače nove diktature rodne ideologije koju promiču moćna središta vlasti u međunarodnoj zajednici. Te ideologije, nove i stare, posebno napadaju obitelj, Crkvu, osobito Katoličku, i nacionalnu državu, nastojeći stvoriti novoga čovjeka i novo društvo te u svojoj gordosti pokušavaju preuzeti ulogu Boga«, rekao je nadbiskup Eterović. Dvobroj Prilike piše još i o promjenjivom vremenu koje traži prilagodbu, gušenju mora i oceana, sagi o tvrdoglavosti i oprostu te što troje pastirića iz Fatime danas znače hodočasnicima i mještanima.