Živim po svojoj volji. Živim svoju slobodu! Činim što želim i što mi se sviđa, što mi donosi određenu korist, profit, užitak i moć. Glas moje savjesti nije važan. Tko tako razmišlja, on isključuje svaki pojam grijeha. On tu stvarnost ne priznaje: grijeha nema.
Nije li takvo razmišljanje preplavilo suvremeni sekularizirani svijet? U takva mišljenja i izbore vodi materijalizam, relativizam i subjektivizam. Tako čovjek sebe stavlja na Božje mjesto, te mimo i protiv Boga sebe proglašava vrhovnom normom, tj. sam odlučuje što je dobro, a što je grijeh. Uzrok takvoga mentaliteta posve je krivi pojam slobode i lažno shvaćanje života, prema kojemu čovjek skreće na krivi put koji vodi u propast.
Sloboda nam je darovana da biramo dobro, da se darujemo Bogu, jer se on daruje nama. To je sloboda u Bogu, za svjetlo i istinu. Lažna sloboda kad čovjek čini što mu se prohtije, odvodi ga u najteže ropstvo, mada on to ropstvo ne osjeća, jer je njegova savjest mrtva. Lažno shvaćanje slobode ujedno je i lažno poimanje čovjeka i njegova smisla. To može dovesti do apsurdnoga života i okova mogućih ovisnosti o zlu i o Zlome.
Na prvim stranicama Svetoga pisma čitamo objavu o biti misterija grijeha. Pali anđeo – Sotona – govori Evi: »…Vi ćete biti kao bogovi, koji razlučuju dobro i zlo.« (Post 3, 5) To je trajna napast prisutna u povijesti i u ljudskom životu.
Grijeh je uvijek svjesni, slobodni i promišljeni negativni odnos prema Bogu. Grijeh je misterij duha. Kad ne bi bilo Boga, ne bi bilo ni grijeha. Kad čovjek ne bi bio razumno i slobodno biće, ne bi mogao griješiti. Stoga, u čovjekovu srcu postoji sukob s Bogom kao najvećim Dobrom, Istinom i Ljubavlju. Taj se sukob širi u društvo, zahvaća civilizaciju. Odbacivanje Stvoritelja čini čovjeka robom zla i Zloga.
Završimo ovo razmišljanje o misteriju grijeha, Isusovim riječima: »Ako vas, dakle, Sin oslobodi, zbilja ćete biti slobodni.« (Iv 8, 36) Amen!
Iz knjige »S Bogom licem u lice«, Glas Koncila, 2005., str. 127.-130.
