Piment (Pimenta dioica, lat.), poznat i kao jamajčanski papar, upotrebljava se kao začin zbog karakteristične arome koja podsjeća na kombinaciju klinčića, cimeta i muškatnoga oraščića. Osim kulinarske primjene, piment se stoljećima upotrebljava u tradicionalnoj medicini, a novija istraživanja potvrđuju njegova farmakološka svojstva. Glavne bioaktivne komponente pimenta uključuju fenolne spojeve, među kojima se posebno ističe eugenol, zatim metileugenol i kariofilen, flavonoide i tanine poput kvercetina, kempferola i galne kiseline te terpene poput limonena, cineola i linalola.
Eugenol se smatra ključnim sastojkom odgovornim za antimikrobno, analgetsko i protuupalno djelovanje. Na temelju tradicionalne uporabe i preliminarnih istraživanja piment se primarno upotrebljava za probavne tegobe, uključujući dispepsiju, nadutost, proljev i kolike. Osim toga, piment ima blag sedativni i spazmolitički učinak, što se pripisuje prisutnosti eugenola i linalola. Također se primjenjuje kod reumatskih i mišićnih bolova, infekcija usne šupljine i zubobolje, blage respiratorne infekcije te za poticanje cirkulacije, smanjenje stresa i umora te blago zagrijavanje organizma, posebno u aromaterapiji.
