I ZA PIĆE I ZA LIJEK Limeta – zelena riznica vitamina C i antioksidansa

Foto: Shutterstock | Limeta

Limeta (Citrus aurantifolia, lat.) poznato je voće koje se obično upotrebljava u pićima i hrani. U tradicionalnoj medicini limeta se upotrebljava za ublažavanje probavnih tegoba, poticanje apetita, smanjenje mučnine i osvježavanje organizma tijekom vrućih razdoblja. Sok limete često se dodaje vodi ili biljnim pripravcima, a kora se upotrebljava za pripremu ekstrakata i aromatičnih pripravaka. Eterično ulje dobiveno iz kore široko se upotrebljava u farmaceutskoj i kozmetičkoj industriji, za lijekove, parfeme, sapune, losione za tijelo, ali i u pripremi deterdženata ili za aromatiziranje hrane ili pića.

Znatan doprinos zdravlju daje visok sadržaj vitamina C. Taj vitamin ima ključnu ulogu u normalnom funkcioniranju imunosnoga sustava, sintezi kolagena i zaštiti stanica od oksidativnih oštećenja. Iako limeta ne može spriječiti nastanak virusnih infekcija niti ih izliječiti, redovita konzumacija može pridonijeti održavanju optimalne funkcije imunosnoga sustava i općemu zdravlju organizma. Posebnu pozornost privlače flavonoidi poput hesperidina, naringenina i eriocitrina, koji pokazuju snažno antioksidativno djelovanje te mogu pridonijeti zaštiti stanica od oštećenja uzrokovanih slobodnim radikalima.

Dobro je znati…

• Flavonoidi, limonoidi i drugi fitokemijski spojevi prisutni u limeti u laboratorijskim su istraživanjima pokazali sposobnost usporavanja rasta tumorskih stanica te poticanja njihove prirodne razgradnje i uklanjanja iz organizma.
• Citrat prisutan u limeti pridonosi zaštiti od stvaranja bubrežnih kamenaca jer smanjuje mogućnost kristalizacije kalcija u mokraći.
• Unatoč brojnim korisnim učincima, valja uzeti u obzir i određene mjere opreza. Kora limete sadrži furanokumarine, spojeve koji mogu izazvati fototoksične reakcije, na koži se mogu pojaviti crvenilo, mjehurići i trajne pigmentacijske promjene.
• Zbog visoke kiselosti prekomjerna konzumacija limete može izazvati žgaravicu, pojačati osjećaj pečenja i nelagode u želudcu te pridonijeti eroziji zubne cakline u osjetljivih osoba.