IAKO STRANAC, TRPIO JE ZBOG HRVATSKIH UVJERENJA 15. listopada 1946. – umro književnik Konstantin Rimarić Volinski

Mnogočim zanimljiva osobnost bio je Konstantin Rimarić Volinski, plodan katolički književnik i mislilac.

Rođen je u ukrajinskom mjestu Rivneu 3. veljače 1888. Maturirao je na klasičnoj gimnaziji u Carskom selu u Sankt Peterburgu, gdje je od 1912. do 1916. radio kao činovnik u ruskoj carskoj vojsci. Godine 1920., kao antikomunist, došao je u Hrvatsku. Govorio je francuski, ukrajinski, ruski i njemački, razumio poljski i bugarski te vrlo brzo naučio hrvatski. U Zagrebu 1924. apsolvirao je studij filozofije, 1926. diplomirao u Beogradu, a 1927. položio profesorski ispit.

Godine 1924. zaposlio se na gimnaziji u Glini, zatim u Mostaru, Gračacu i Gospiću, a 1934. premješten je u Sisak, gdje je radio do 1945. Tijekom NDH radio je i u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu. U Sisku je potaknuo osnutak knjižnice i muzeja, koji je i otvoren 1943., ali je uništen u savezničkom bombardiranju 1944. Bio je član Kluba ruskih emigranata u Zagrebu i raznih udruga, a od 1938. do 1941. član HSS-a. Sve vrijeme bio je povezan s domagojskom katoličkom inteligencijom. Godine 1923. prešao je s pravoslavlja na grkokatoličku vjeru, izjašnjavajući se kao Ukrajinac i Hrvat. Nakon rata osuđen je na dvije godine zatvora te je umro u lepoglavskom zatvoru 15. listopada 1946.

Književni rad započeo je u »Carskoselskoj misli«, gdje je bio urednik i kritičar. Od 1921. do 1943. pisao je u »Hrvatskoj prosvjeti«, »Hrvatskoj straži«, »Istini«, »Luči« te u »Novoj Hrvatskoj«, »Hrvatskim novinama«, »Obzoru«, »Spremnosti«, »15 dana«, »Ustaškoj mladeži« i drugdje. Preveo je na ruski Nazorove »Hrvatske kraljeve« te Mažuranićevu »Smrt Smail-age Čengića«. Bio je suradnik »Hrvatske enciklopedije«. U »Hrvatskoj prosvjeti« objavio je oveće studije o Tolstoju, Turgenjevu i Puškinu, o kršćanstvu u Rusiji, političkom i nacionalnom pitanju Slavena, o nacizmu, o Tomi Moreu i njegovu utopizmu, o Krleži i dr. Prije nekoliko godina izišla je u izdanju Glasa Koncila knjiga njegovih članaka »Ruske i hrvatske teme u zrcalu katolicizma«, kao trajan spomen čovjeku koji je, iako stranac, trpio zbog hrvatskih uvjerenja. (L)