Kiselica (lat. Rumex acetosa), nazvana i kisela trava, biljka je koja samoniklo raste na livadama, ali i kao kultivirana biljka u vrtovima. Njezina široka ljekovitost poznata je u narodnoj medicini stoljećima, i to posebno u svrhu čišćenja krvi i ublažavanja probavnih tegoba, ali i mnogo šire. Za ljekovito djelovanje kiselice zaslužan je bogat sadržaj ljekovitih tvari poput organskih kiselina, tanina, tokoferola, vitamina C, beta-karotena, likopena, fenola, flavonoida, flavona, antocijana, klorofila A i klorofila B, minerala poput magnezija, kalija, fosfora i željeza. Zbog sadržaja topiva željeza mladi listovi kiselice pomoć su u liječenju anemije. Bogat sadržaj klorofila pomaže u čišćenju i oporavku jetara, a time i uklanjanju otrova iz organizma. Stoga je kiselica korisna i u liječenju akni i nekih drugih kožnih bolesti, posebno zbog sadržaja retinola (vitamina A) koji je važan za zdravlje kože. Kiselica se može jesti sirova, ali se može nabaviti i u obliku čajeva, tinktura i kapsula.
- Kiselica sadrži velike količine vlakana koja djeluju blagotvorno na probavni sustav: smanjuju nadutost i grčeve, djeluju protiv proljeva i zatvora, a pomažu i u ublažavanju želudčanih problema.
- Čaj od cijele osušene biljke kiselice (korijen i list) upotrebljava se za detoksikaciju cijeloga organizma i sastavni je dio čajne mješavine poznate pod nazivom »Essiac čaj« koja se od davnina upotrebljava kao pripravak za liječenje raka.
- Kiselicu ne bi trebale jesti osobe koje imaju giht, reumu, artritis, povećanu želudčanu kiselinu i bubrežne kamence zbog visokoga sadržaja oksalne kiseline.
- I u zdravih ljudi prekomjerna konzumacija kiselice zbog sadržaja oksalne kiseline može uzrokovati bolove u trbuhu i mjehuru ili povraćanje.
- Konzumiranje kiselice ne savjetuje se djeci mlađoj od tri godine.
