Društvene mreže poput Instagrama ili Facebooka osmišljene su tako da funkcioniraju poput izloga u trgovini. Dio nečijega života stavlja se u izlog, a ono što vidi neka ciljana publika (obitelj, prijatelji i »prijatelji« – kao neki manje poznati ili uopće nepoznati pojedinci koji su na popisima »pratitelja«) odobrava svojim reakcijama. Takav »dizajn« mreža, upozoravaju iz »Obitelji i medija«, često vodi tomu da se između ljudi stvaraju nove praznine i udaljenosti, umjesto da ih mreže povezuju.
Jedan od uzroka stvaranja takvih udaljenosti među ljudima u virtualnom prostoru jest i ono što iz »Obitelji i medija« nazivaju »digitalnom zavišću«.
»Vrlo je lako upasti u zamku kulture kojoj je stalo samo do vanjštine i tada se počinje brinuti samo o tome kako se pokazati. Riječ je zapravo o začaranom krugu neprestanoga natjecanja«, pojašnjavaju iz »Obitelji i medija«. Vidjevši da drugi u virtualnom prostoru mogu pokazati više (što nužno i ne znači da oni u stvarnom životu imaju više i bolje), u pojedinaca se razvija »digitalna zavist«, napominju iz »Obitelji i medija« i detaljnije pojašnjavaju: »Videći kako drugi žive, obično oni koji se hvale svojim uspjesima, svojim sretnim trenutcima i ističu samo dobre stvari koje se događaju u njihovim životima (a da pritom sustavno prikrivaju probleme koji nisu baš prikladni za njihov »izlog«), neki pojedinci dolaze do rizika od upadanja u virtualnu utrku.« Drugim riječima, virtualni izlozi vrlo često nisu »ogledalo« nečijega života.
»Digitalna zavist« vodi do ponašanja koja nisu pohvalna. »Svi pokušavaju biti bolji od drugih, prikrivajući u isto vrijeme svoje tamne strane. Posljedica je svega da upotrebom društvenih mreža ljudi postaju usamljeniji jer su usredotočeni samo na ‘savršenstvo’ tuđih života«, upozoravaju iz »Obitelji i medija«.
