Čuo sam jednoga svećenika koji je rekao da svaka osoba ima svojega anđela čuvara? Je li to točno? Ako jest, trebam li se moliti Gospodinu ili preko anđela čuvara tražiti Gospodinov zagovor?
Petra
Svećenik kojega spominjete govorio je u duhu Katekizma Katoličke Crkve koji ističe da je vjerska istina »postojanje duhovnih, netjelesnih bića koje Sveto pismo obično naziva anđelima« (KKC, 328), a prema riječima sv. Augustina riječ anđeo označuje službu, a ne narav. »Pitaš kako se zove ta narav? – Duh. Pitaš za službu? Anđeo. Duh je po onome što jest, anđeo po onome što čini« (KKC, 329). Za Isusa Katekizam kaže da je »od Utjelovljenja do Uzašašća život utjelovljene Riječi okružen anđeoskim klanjanjem i službom« (KKC, 333), a »isto tako cio crkveni život uživa tajnovitu i moćnu anđeosku pomoć« (KKC, 334). Upravo u kontekstu te pomoći svećenik Vam je dobro protumačio: »Od djetinjstva do smrti ljudski je život okružen njihovom zaštitom i zagovorom. Svaki vjernik ima uza se anđela kao čuvara i pastira da ga vodi u život. Već na zemlji kršćanski život po vjeri sudjeluje u blaženom društvu s anđelima i ljudima koji su sjedinjeni u Bogu«, a vjerojatno svaki vjernik – da ne kažemo baš svaki – redovito se moli svomu anđelu čuvaru molitvom koju svi naučimo još u djetinjstvu: »Anđele, čuvaru mili…« sa sviješću da nas čuva snagom koju mu je Bog dao i da nas kod Boga zagovara, jer »anđeli okružuju Krista, svoga Gospodina«. »Oni mu posebno služe u izvršavanju njegova spasonosnog poslanja prema ljudima« (KKC, 351) te »surađuju u svemu što je dobro za nas« (KKC, 350).
Može li se svećenik koji slavi misu ne pričestiti ako je u stanju smrtnoga grijeha?
Čitatelj
Svećenik je prije svega – vjernik i za njega vrijede isti propisi kao i za svakoga drugoga vjernika, a kada govori o grijesima, Katekizam Katoličke Crkve jasno razlikuje smrtni i laki grijeh. »Smrtni grijeh u čovjekovu srcu razara ljubav teškom povredom Božjeg zakona; on čovjeka odvraća od Boga, njegove posljednje svrhe i blaženstva, pretpostavljajući mu niže dobro« (KKC, 1855), a budući da »u nama pogađa životno počelo, tj. ljubav, zahtijeva novu inicijativu Božjega milosrđa i obraćenje srca, koje se ostvaruje redovito u sakramentu pomirenja« (KKC, 1856), pa bi tako svaki svećenik – ako bi smrtno sagriješio – prije pristupanja pričesti trebao pristupiti sakramentu pokore. No kada govori o smrtnom grijehu, i Katekizam vrlo jasno tumači da za njega moraju biti ispunjena tri uvjeta koja je u svojoj apostolskoj pobudnici »Pomirenje i pokora« naveo sveti papa Ivan Pavao II.: »Smrtni je grijeh onaj kojemu je objekt teška stvar, a učinjen je pri punoj svijesti i slobodnim pristankom«, pri čemu tešku stvar »pobliže određuje Deset zapovijedi«, a da bude smrtan, »mora biti učinjen punom sviješću i potpunim pristankom« (KKC 1858 i 1589). Ako bi svećenik doista učinio takav grijeh, ne bi smio pristupiti pričesti, ali ipak »iako možemo prosuditi da je neki čin u sebi težak grijeh, ipak sud o osobama moramo prepustiti Božjoj pravednosti i milosrđu« (KKC 1861).
Je li grijeh prati rublje nedjeljom, odnosno smatra li se to teškim poslom koji bi trebalo izbjegavati raditi… Mlađa smo obitelj, imamo troje djece i često u tjednu ne stignemo sve napraviti. Hvala na odgovoru.
Majka L.
U redovitom razmišljanju o dopuštenom ili nedopuštenom poslu nedjeljom svjesni smo da postoje neki poslovi koje, bez obzira na njihovu težinu, moramo obaviti i nedjeljom. Tako je naime s poslom u nekim djelatnostima. Ponekad je neizbježno nedjeljom obaviti i neke hitne poljoprivredne poslove, pogotovo ako prijeti neko teže duže nepogodno vrijeme, koje bi moglo ugroziti urod, a time i život ljudi. Postoje li u Vašoj obitelji neki teški razlozi zbog kojih ne stignete prati rublje u tjednu, vjerojatno biste mogli pronaći neko opravdanje. No po Vašem pitanju zaključujemo da se ne želite opravdavati i da se ne osjećate ugodno zbog toga, pa možda i mislite da griješite, pa predlažemo da pokušate istražiti druge mogućnosti, na neki način učinkovitiju organizaciju dnevnih obveza jer pranje rublja uobičajeno ne mora uzeti puno vremena premda razumijemo da nije lako usklađivati svakodnevne obveze u obitelji s troje male djece koja sigurno zahtijevaju mnogo ljubavi i brige.
