KAKO SE RAČUNA NAJNIŽA MIROVINA? Najniža mirovina, reforme i demografija

Snimio: B. Čović

Osiguraniku koji ostvaruje mirovinu na osnovi navršenoga mirovinskoga staža i ostvarenih plaća, a određena mu je mirovina manja od tzv. najniže mirovine, određuje se po službenoj dužnosti najniža mirovina. Ona se određuje i pripada korisniku bez obzira na prihode njegove mirovine. Na taj su način zaštićeni korisnici mirovina koji su ostvarivali relativno niske plaće. 

Kako se računa najniža mirovina?

Upravno vijeće Hrvatskoga zavoda za mirovinsko osiguranje utvrđuje vrijednost najniže mirovine dva puta godišnje, i to od 1. siječnja i od 1. srpnja. Od 1. siječnja 2018. vrijednost najniže mirovine za jednu godinu mirovinskoga staža iznosi 61,94 kn. Od 1. srpnja odredit će se nova visina najniže mirovine.

Visina najniže mirovine računa se tako da se svaka puna godina mirovinskoga staža pomnoži s vrijednošću najniže mirovine (61,94 kn) u trenutku priznanja prava na mirovinu, uz primjenu odgovarajućega polaznoga faktora i mirovinskoga faktora te se može odrediti kao starosna mirovina, prijevremena starosna mirovina, invalidska i obiteljska mirovina. 

Komu ne pripada najniža mirovina?

Najniža mirovina ne pripada invalidu rada, korisniku invalidske mirovine zbog profesionalne nesposobnosti za rad ni korisniku invalidske mirovine zbog djelomičnoga gubitka radne sposobnosti, ali samo za vrijeme zaposlenja ili obavljanja samostalne djelatnosti.

Svote najnižih mirovina ostvaruje nažalost sve veći broj umirovljenika, a one same govore sve o stanju i položaju tih umirovljenika. Postavlja se pitanje što misle kreatori mirovinske reforme (ako uopće misle), tko će to sve moći plaćati. Ako misle da se sve može riješiti povećanjem stopa doprinosa ili poreza, rastjerat će ionako premali broj investitora i potpuno iseliti hrvatsko pučanstvo pa doseliti strance.

Radi lakšega snalaženja i razumijevanja daje se prikaz visina najnižih starosnih mirovina koje mjesečno pripadaju za određeni broj godina mirovinskoga staža s kojim je ostvarena mirovina: za 15 godina mirovinskoga staža pripada najniža mirovina u svoti od 929,10 kn; za 16 godina u svoti od 991,04 kn, za 17 godina 1052,98 kn; za 18 godina 1176,86 kn; za 20 godina 1238,80 kn; za 21 godinu 1300,74 kn; za 22 godine 1362,68 kn; za 23 godine 1424,62 kn; za 24 godine 1486,56 kn; za 25 godina 1548,50 kn. Za 26 godina mirovinskog staža pripada najniža mirovina u svoti od 1610,44 kn; za 27 godina 1672,38 kn; za 28 godina 1734,32 kn; za 29 godina 1796,26 kn; za 30 godina 1858,20 kn; za 31 godinu 1920,14 kn; za 32 godine 1982,08 kn; za 33 godine 2044,02 kn; za 34 godine 2105,96 kn; za 35 godina 2167,90 kn; za 36 godina 2229,84 kn; za 37 godina 2291,78 kn; za 38 godina 2353,72 kn; za 39 godina 2415,66 kn; za 40 godina 2477.60 kn; za 41 godinu 2539,54 kn; za 42 godine 2601,48 kn; za 43 godine 2663,42 kn; za 44 godine 2725,36 kn te za 45 godina mirovinskoga staža pripada najniža mirovina u svoti od 2787,30 kn.

Te svote najnižih mirovina ostvaruje nažalost sve veći broj umirovljenika, a one same govore sve o stanju i položaju tih umirovljenika. Bilo bi korisno da netko od zastupnika zatraži analitički izvještaj od Hrvatskoga zavoda za mirovinsko osiguranje o tome koliko osiguranika zaposlenih u državnom sektoru ostvaruje tu najnižu mirovinu, koliko u privatnom sektoru, koliko u poljoprivredi i koliko u samostalnim djelatnostima. Nakon toga sve bi to trebalo usporediti s prosječnim plaćama u pojedinim djelatnostima i na kraju s brojem novonastalih milijunaša i zaposlenih kod njih. Rezultate treba usporediti i sa statističkim podatcima o iseljavanju i tada donijeti zaključke. Možda bi se pokazale određene zakonitosti, a usporedbama s brojem odlazećih u inozemstvo mogli bi se donijeti i određeni zaključci korisni za demografsku politiku.

Nedomišljen prijedlog »nacionalne mirovine«

Osim toga, postavlja se i pitanje što bi mogla izazvati ideja, nažalost sve više i javni prijedlog uvođenja posebne nacionalne mirovine za sve one koji nisu nikada radili u Hrvatskoj ili su radili manje od 15 godina pa nemaju ispunjene uvjete minimalnoga mirovinskoga staža. Ako bi se i takvima davalo te posebne »nacionalne mirovine«, samo zbog činjenice što borave ili će boraviti u Hrvatskoj najmanje 15 godina, a imaju doživljenih 65 godina, Hrvatska i ovako osiromašena mogla bi postati »zemlja jednakih u siromaštvu«.

Zato se postavlja pitanje što misle kreatori mirovinske reforme (ako uopće misle), a i gospoda iz oporbe, posebice iz SDP-a, kao što su buntovni bivši ministar mirovinskoga i superaktivni zastupnik, tko će to sve moći plaćati. Ako misle da se sve može riješiti povećanjem stopa doprinosa ili poreza, rastjerat će ionako premali broj investitora i potpuno iseliti hrvatsko pučanstvo pa doseliti strance. Možda misle da će strance moći lakše držati na minimalnim plaćama uz obećanje da će jednoga dana možda doživjeti pravo na najnižu mirovinu, a njihove supruge nacionalnu mirovinu. Treba zaustaviti to »ludilo« samozvanih mirovinskih reformatora.

IZVORGlas Koncila br. 13/2018.
Prethodni članakŠTO JE TO »DUBROVAČKA POMA«? Blagoslovljeni južnohrvatski biser
Sljedeći članakMAJKE U DVOJBAMA I TJESKOBI Utapanje boli u povjerenju