Možda i ne postoji bolje razdoblje u godini za posjet Hrvatskomu zagorju od rane jeseni. Dani su još dugi, većinom osunčani, ali bez sparine, a boje krajolika posebno razigrane. No takve slike nisu pratile pohod Glasa Koncila župi Mače kada se prve jesenske nedjelje jesen pokazala – u kiši i oblacima. Ipak, nakon susreta s vjerskom svakidašnjicom u malenoj zagorskoj župi i njezinoj filijali u Poznanovcu sivilo nije bilo među dojmovima koji su se mogli ponijeti natrag u Zagreb.
Prvi među tim dojmovima svakako je neobičnost. Najbrži put od Zagreba do Mača ide preko Poznanovca. A ondje pak putnika dočekuje sasvim neočekivan prizor: golema filijalna crkva, posvećena papi Ivanu Pavlu II. Crkva je to koja više nalikuje crkvama u novim naseljima koja su na zapadu ili istoku Zagreba izrasla devedesetih i početkom ovoga tisućljeća. Poznanovečka crkva uvelike odskače od tipičnih drevnih zagorskih crkava podignutih prije nekoliko stoljeća, a onda i osobito urešenih u razdoblju baroka.
Takvu baroknu i dugu prošlost ima župna crkva Bezgrješnoga začeća Blažene Djevice Marije u Maču. Mjesto se prvi put spominje u 15. stojeću, a župna crkva stoljeće kasnije. Mače je postojalo i ranije, kada se u starim zapisima javljalo i pod imenom Komor. Od duha tipične barokne šarolikosti nemoguće je danas pobjeći u župnoj crkvi u Maču. S urešenih oltara osim Majke Božje vjernicima se za svake mise »javljaju« brojni protagonisti biblijske i crkvene povijesti: roditelji Blažene Djevice Marije sv. Ana i sv. Joakim i Marijin zaručnik sv. Josip, potom mudri oci iz vremena prve Crkve sv. Jeronim i sv. Augustin, mučenik iz ere cara Dioklecijana sv. Vid, sve do zaštitnika od kuge sv. Roka.
No prošlost nije jedna od tema o kojima se s lakoćom može razgovarati u Maču. To pripada drugomu, posebnomu dojmu koji se može dobiti o Maču. »Mi imamo negativnu prošlost«, kažu poneki mještani. »A ona se po potrebi i iskrivljuje«, dodaju drugi. Gotovo se, naime, izvan Mača i ne zna za jedan strašan zločin koji se ondje zbio 1947. godine. Bilo je to u kolovozu, malo prije podjele sakramenta potvrde. Ondašnjemu su župniku Ivanu Demšiću s više strana, ali redovito iz krugova novih »narodnih« vlasti, pristizale prijetnje u kojima se tražilo da »odgodi« krizmu. Tri su člana Partije jedno predvečerje pokucala na vrata staroga župnoga dvora, koji uz župnu crkvu stoji i danas, tražeći župnika. Ondje su umjesto župnika zatekli tri žene koje su pomagale oko pripreme za krizmu te ih ubili, vjerojatno iz bijesa jer nisu pronašli svoju pravu metu. Dvojica su počinitelja na sudu u Varaždinu osuđena na smrt, a jedan je izdržao kraću zatvorsku kaznu te se vratio u Poznanovec. Iako su vlasti taj zločin htjele »gurnuti« u ladicu pukoga razbojništva, teško je oteti se dojmu, posebno ako se uzme u obzir sustavno zastrašivanje župnika, da je taj zločin imao i dimenziju progona vjere. Te 1947. u Maču su se zapravo događali prizori nalik epizodama iz života bl. Miroslava Bulešića ili bl. Drinskih mučenica.
Ponavljale su se u Maču i neke druge epizode iz crkvene povijesti. Naime, upravo sredine u kojima se događaju progoni vjere i mučeništva postanu rasadnici novih duhovnih zvanja. To se događa s gotovo matematičkom preciznošću. Mače ih je u prethodnim desetljećima dalo podosta – muška i ženska redovnička zvanja i dijecezanske svećenike, među kojima su neki i danas živući i djelatni, kao što je trešnjevački dekan i župnik župe sv. Marka Križevčanina Damir Bačun. Sličan rasadnik zvanja bio je i ne tako udaljen zagorski Lobor, gdje se nakon ubijenoga župnika Josipa Vedrine i danas javljaju duhovna zvanja.
Župa u Maču utemeljena je u 16. stoljeću i otada se ondje događa i svojevrsna »ekspanzija«: raste naselje te se uz poljoprivredu razvijaju razne djelatnosti. Mjesto je i po onodobnim standardima počelo rasti u prosperitetu. U tom je zamahu crkva u Maču postala premala pa je 1730. porušena stara sakristija i od njezinih su opeka dograđene dvije kapele i povezane s glavnim brodom crkve. Unutrašnjost crkve u međuvremenu je bila barokizirana, a obnova je definitivno dovršena kada je 1822. župnu crkvu posvetio zagrebački biskup Maksimilijan Vrhovac.Možda spomenuta matematička preciznost plodova mučeništva objašnjava zašto je upravo u Poznanovcu nikla tako velika filijalna crkva. Poznanovec je još od razdoblja između dvaju svjetskih ratova bio jedna od najindustrijaliziranijih zagorskih sredina, pa je kao takav brzo postao i »crvena tvrđava«. U desetljećima nakon Drugoga svjetskoga rata tek na ponekim brjegovima izvan naselja bili su mogući križevi i poklonci oko kojih su se povremeno okupljali vjernici.
I nakon pada komunizma postavljane su brojne zaprjeke gradnji filijalne crkve. Sve je zapravo počelo prije petnaestak godina, kada su dva okretna svećenika – tadašnji rektor bistričkoga svetišta i privremeni upravitelj župe u Maču Zlatko Koren i župnik Stjepan Halužan koji je nakon njega preuzeo Mače – počela »zidati« novu crkvu. Prve su se mise slavile u vatrogasnom domu te su one bile među vjernicima slavljene kao povijesni događaji za Poznanovec. A nakon svladavanja brojnih zaprjeka počela je i gradnja crkve. Mnogi su sasvim neočekivani protagonisti hrvatske javnosti bili utkani u projekt gradnje poznanovečke crkve, kao što su to svojom pjesmom učinili klapa »Intrade« i ansambl »Lado«. Kada je 2019. dovršena gradnja i uređenje unutrašnjosti crkve i kada se ondje definitivno »smjestio« sv. Ivan Pavao II., Poznanovec je prestao biti samo »crvena tvrđava« u Zagorju. »Dolaskom« svetoga pape započela je nova epoha u zagorskoj župi, svojevrsni duhovni preporod.
»Što bi u Španskom ili u Trnjanskoj Savici dali kada bi dobili crkvu kakvu mi imamo u Poznanovcu«, nadovezao se župnik Marko Toplak, čije su prve pastoralne službe bile u Zagrebu pa je itekako upoznat s tim kakve se sve zaprjeke iz krugova lokalnih vlasti mogu nametati gradnji novih crkava. U Mače i Poznanovec kao »ribar duša« župnik Toplak došao je 2019. godine. Upitan kako se snašao u Maču, mladi župnik spremno je »otkrio karte«: »Mače je zapravo moja prva župnička služba i kao mlad svećenik osjećao sam se u početcima nespreman na neke izazove s kojima sam se susretao. Ali danas mogu reći: Mače je prava malena župa za uživanje.«
Otpora promjenama bilo je i unutar župe, ali i među onima koji sa župom nemaju zapravo i nikakve veze – njima je, primjerice, zasmetao kip bl. Alojzija Stepinca, pa je čak bilo i nekih »prijetnja« da će taj kip »pasti«, svjedoči župnik Toplak. Kao i svećenici u drugim manjim sredinama, na svojim bi nedjeljnim misama volio vidjeti više ljudi. »Kod nas je više-manje situacija uobičajena kao i drugdje. Mladi su u crkvi uoči prve pričesti i krizme jer tada ‘moraju’ na mise, a onda većine nema sve do vjenčanja. Župnik je tada suočen s time da ‘radi’ s malim brojem župnih suradnika i ljudi koji su redoviti na misama. Odnos broja krštenih i sprovoda (30 prema 60) pokazuje da ovdje prevladava staro stanovništvo, koje izumire. Eto, i ja sam otkako sam ovdje župnik pozatvaral’ nekoliko kuća – stari umiru, a mladih nema.« Župnikov dijalekt autentičan je – podrijetlom je iz Remetinca kod Varaždina.
S mladima u župi radi animatorica Ana Habulin. Ponekad, kaže u šali, prvopričesnike i krizmanike na kateheze u crkvi treba namamiti i bombonima. No radi se redovito i ozbiljno. Iz riječi vjeroučiteljice stječe se dojam da se djeca ipak katehiziraju tradicionalno.
Nedjeljnu misu ne propušta sa svojom obitelju ni Marijan Hopek, koji je u župi Mače »došljak« iz ne tako udaljene Marije Bistrice. Zato nerijetko i »kombinira«, kaže, crkve u kojima sudjeluje u misnim slavljima – ako to nije Mače ili Poznanovec, onda je obvezno Marija Bistrica. »Osobno sam se u svojim molitvama utjecao Majci Božjoj Bistričkoj za dar supruge i bračnoga života. Ustrajao sam, molio i – upalilo je. Zato sam i danas odan Majci Božjoj. Važno je da odgoj u vjerskom duhu započinje u obitelji. Nastojimo zato kršćanske vrjednote prenositi i svojoj djeci kod kuće i osjećamo da je to način zbog kojega im jednoga dana ne će biti problem redovito ići na misu«, dodao je Hobek. Na pitanje odgoja mladih u vjeri potaknuo nas je zapravo jedan sasvim »moderan« prizor, koji se osobito viđa u gradskim sredinama. Naime, i u Poznanovcu i Maču ima roditelja koji svoju djecu – prvopričesnike i krizmanike – dovezu na misu, ali oni odu na kavu ili se na sat vremena vrate kući i ne ostanu na misi.
»Mi smo zapravo jedna župa u dva mjesta«, tumači Dragica Čehulić, jedna od angažiranih vjernica u Maču. Osobito je angažirana u Caritasu, koji sustavno djeluje od 2015. godine. Počelo je s paketima za potrebite uz velike blagdane, a nakon toga se karitativna djelatnost u Maču i Poznanovcu povezala s Caritasom Zagrebačke nadbiskupije i proširila mrežu korisnika do kojih se redovito dolazi. Caritas u Maču skrbi se za tridesetak ljudi. Župa je u crkvi u Poznanovcu nedavno organizirala i koncert za mladića kojemu je nakon neurizme potrebna vrlo skupa i zahtjevna operacija u inozemstvu.
Među vjernicima u župi Mače osobito dobro »prolaze« hodočašća – sa župnikom Toplakom vjernici su zasad bili u brojnim hrvatskim svetištima. Od, jasno, obližnje Marije Bistrice do Trsata, Aljmaša, Ludbrega… Hodočastilo se i izvan granica Hrvatske, i to u poljsku Čenstohovu. Trenutačno se organizira i hodočašće u Svetu Zemlju, premda se Izrael u trenutku pisanja ovoga teksta ponovno nalazi u ratnom stanju. No jedno je hodočašće donijelo specifičan plod, dodaje karitativno angažirana vjernica Čehulić. Bilo je to hodočašće u Međugorje, nakon kojega je u župi zaživjela i molitva žive krunice. Svakodnevno se moli na 11 nakana, a u molitvu je uključeno 42 molitelja. »Za nas je to bio dar Kraljice Mira«, dodala je župljanka Čehulić.
Na krilima Kraljice Mira došli smo i do još jednoga dojma o Maču. Župa nije samo po svom nazivu marijanska. To nam je potvrdio i mladi orguljaš Kristijan Lončarić. »Zboraši u Maču posebni su po svojim starim napjevima, a to su uglavnom marijanske pjesme. One zapravo i nisu zapisane u nekim starim pjesmaricama, a još ih manje ima na internetu. Kada sam prije nekoliko godina počeo ‘orguljati’ u crkvi, morao sam si najprije zapisati tekst pjesama koje sam slušao od naših zboraša, potom ih snimiti, a tek onda početi učiti svirati melodije napjeva. Odakle su to oni ‘izvukli’, ne znam, znamo sa sigurnošću da imamo relativno dugu tradiciju orguljanja u Maču, gdje su se prve orgulje pojavile u 19. stoljeću. Čekamo i orgulje za Poznanovec, koje su u proizvodnji, radi ih svećenik Juraj Jerneić«, raspričao se mladi orguljaš. Mače i Poznanovec imaju svoje zborove, no o posebnim prigodama i većim misnim slavljima zborovi se ujedine i u svojoj pjesmi povežu dva zagorska mjestašca, zaključio je Lončarić.
