KAKO SU NASTALI LJETNI ORATORIJI? Glazbom, glumom i igrama slave Radosnu vijest

Posljednjih godina, pogotovo ljeti, sve su češće vijesti o održavanjima oratorija za djecu diljem Crkve u Hrvatskoj, a među njima je i vijest da su prvoga tjedna srpnja animatori Nacionalnoga svetišta sv. Josipa u Karlovcu na Dubovcu osmislili mnoštvo radionica za svoje mlađe prijatelje. Mladi animatori vodili su sudionike oratorija kroz zanimljive društvene igre, ali i radionice pod vodstvom svoga župnika mons. Antuna Sentea. Djecu su posjetili karlovački vatrogasci i prezentirali im svoje navalno vozilo te vodom okupali razdraganu djecu, studentica Elena Mrkonja, koja ne vidi, predstavila im je čitanje ispisano na brajici te svjedočila kako se kao slijepa osoba snalazi na studiju i u životu, a zanimljivo je i župnikovo tumačenje fenomena oratorija, čiji je model preuzeo po uzoru na oratorije u Milanskoj biskupiji.

»Koliko je oratorij velik najbolje govori molitva male trogodišnje Sare koja je svoju molitvu izrekla ovako: ‘Hvala ti, sveti Josipe, za današnji dan, za animatore i prijatelje. Molim te reci mi kada ti je rođendan da ti kupim dar’«, kaže mons. Sente.

»Oratorij se pojavio u Rimu na početku 17. stoljeća. Početci mu leže u duhovnim vježbama svećenika Filipa Nerija koji je okupljao vjernike u prostoriji za molitvu (oratoriumu) u rimskim crkvama S. Girolamo della Carita i S. Maria in Vallicella. U jeku protureformacijskih stremljenja na tim su se vježbama čitali odlomci iz Svetoga pisma, održavale propovijedi i pjevale jednostavne duhovne pjesme. Slične duhovne vježbe počele su se zatim održavati i po ostalim talijanskim gradovima pa su tako Nerijevi suradnici utemeljili Kongregaciju oratorija (članovi su se zvali oratorijanci ili filipini). U glazbenom dijelu vježba Neri je ponekad uzimao poznate svjetovne kompozicije i podmetao im nove, duhovne tekstove. U početku su se takve pjesme – dijelovi duhovnih vježba – pjevale na djelomično improvizirajući način, uz sudjelovanje svih prisutnih vjernika. Već je iz toga objašnjenja vidljivo da je oratorij nešto više od glazbenoga izričaja«, pojasnio je mons. Sente. Rekao je da je sv. Filipu Neriju želja bila ljudima na razumljiv način približiti Kristovu radosnu vijest. »Pritom se služio glazbom, glumom i igrama, osobito za mlade. Sve je to dobro poznavao i sv. Ivan Bosco koji je takav stil još više razradio poglavito u radu s djecom i mladima. Salezijanci, Boscova duhova djeca, u tome se ne umaraju«, rekao je mons. Sente.

Karlovački je model predstavio rekavši među ostalim i sljedeće: »Oratorij počinjemo i završavamo molitvom. Na kraju oratorijskoga dana svi posjedamo oko kipa svetoga Josipa te svaki sudionik izriče svoju zahvalu za najljepše trenutke protekloga dana. Koliko je oratorij velik najbolje govori molitva male trogodišnje Sare koja je svoju molitvu izrekla ovako: ‘Hvala ti, sveti Josipe, za današnji dan, za animatore i prijatelje. Molim te reci mi kada ti je rođendan da ti kupim dar.’« (S)