Staloženi optuženik koji prelistava lažirane spise; zagrebački nadbiskup pred kojim u sudnici šešir skida tek apostolski nuncij; kardinal koji skrštenih ruku iznosi obranu čitava svojega naroda – to su tek neki od fotografski ovjekovječenih prizora nepravednoga suđenja kojemu je prije 80 godina bio podvrgnut blaženi Alojzije Stepinac. Ne izgubivši do danas ništa od svoje povijesne bremenitosti, ti prizori svjedoče o licu istom patničkom i neustrašivom, navodeći i na pitanje u čemu je prodornost Stepinčeva lika – i kako on danas nadahnjuje umjetnike. Odgovore na ta pitanja potražili smo u razgovoru s trojicom hrvatskih kipara i autora triju Stepinčevih portreta koji su tijekom protekle godine postavljeni u Potravlju, Orašju i Rakovcu – Anđelkom Titlićem, Antom Jurkićem i Vidom Vučakom.
Nepokolebljivi kardinal od potravskoga oraha
Prošlogodišnji blagdan bl. Alojzija Stepinca, kojemu je posvećena najmlađa kapelica u Potravlju podno Svilaje, vjernici su mjesne župe sv. Filipa i Jakova proslavili blagoslovom drvenoga kipa koji je izradio mještanin i akademski kipar Anđelko Titlić. »Nakon Domovinskoga rata na novom je groblju u Potravlju podignuta kapela, a naš tadašnji župnik fra Jakov Viro silno je želio da bude posvećena upravo Alojziju Stepincu jer je Potravlje desetljećima negativno etiketirano zbog vjere i domoljublja – vrijednosti kojima su naši ‘didi’ bili vjerni baš poput Stepinca. Stoga, kada me župnik zamolio da napravim blaženikov kip, nisam razmišljao hoću li, nego kako ću«, prisjeća se umjetnik koji je kiparstvo diplomirao 2008. na Umjetničkoj akademiji u Splitu pod mentorstvom Kuzme Kovačića.
»Isprva sam kanio izraditi Stepinca s Biblijom na prsima u bronci. No mislim da je upravo odabir drva kao toploga materijala pomogao da približim njegov duh. Ima tu i zanimljiva anegdota. Jednoga sam dana u selu susreo čovjeka koji je srušio stari orah u svojem dvorištu te sam ga upitao što će s trupcem. Kanio je od njega izraditi drvene posude, no kada sam mu rekao da tražim drvo za Stepinčev kip, samo mi je uzvratio: ‘Dajem ti ga odmah!’ A inače se suhi orah u kiparstvu cijeni kao suho zlato! Zanimljivo je i da bi drvo za promjena vremena pucketalo od širenja i skupljanja, gotovo kao da je i samo živo«, svjedoči kipar, u čijoj radionici trenutačno nastaju novi Stepinčevi sakralni portreti.
»Stepinac je zahvalan za portret i zbog izražajne fizionomije: njegovo lice odražava odlučnost i nepokolebljivo pouzdanje u Boga – sve ono zbog čega za nas nema većega svetca minuloga stoljeća makar još nije proglašen svetim. Što god da su mu činili, on se nije želio odvojiti od istine. Upravo je zato kipar koji stvara Stepinčev portret suočen s velikim izazovom, ali i neiscrpnim nadahnućem.«
Mučenička vertikala prema nebesima u Orašju
Gotovo 20 godina nakon svojega utemeljenja jedina je župa bl. Alojzija Stepinca u Bosni i Hercegovini, u Orašju, krajem lipnja blagoslovila zavjetni kip svojega zaštitnika, djelo akademskoga kipara Ante Jurkića iz obližnje Tramošnice. »Skulptura je nastala na inicijativu donedavnoga župnika fra Bone Kovačevića. Prvotna je zamisao bila manja skulptura, ali smo u razgovoru zaključili da lik i ideja koju ona predstavlja te prostor u kojem će se nalaziti zaslužuju nadnaravnu veličinu te je stoga dobila visinu od 220 centimetara«, objašnjava kipar koji je uz sudjelovanje u izradi vratnica crkve u Orašju prije dvadesetak godina izradio i Stepinčev spomenik unutar crkve.
»Stepinac je motiv kojim se mnogo godina bavim u većem opusu skulptura postavljenih na brojnim lokacijama u Hrvatskoj i izvan nje. Jasno, njegov je lik kiparski izazov, ali i osobni užitak, prepoznatljiv i poseban u svakom pogledu jer iziskuje pravilno portretiranje. Ono mora obuhvatiti njegovu fizičku prepoznatljivost i duhovnost, ali isto tako poslati poruku onomu tko ga promatra«, primjećuje umjetnik koji je kiparstvo diplomirao 1991. na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti u klasi Stipe Sikirice.
»Kardinal je u mojim očima smirena i skrušena, ali moćna osobnost: vertikala koja se povezuje s nebesima, sklopljenih ruku na molitvu u kardinalskoj halji koja predstavlja njegovu službu po kojoj je i dalje posvećen Bogu i narodu. Ne bih išao toliko daleko pa povlačio paralele s takvom veličinom, ali mogu reći da mi je takav pristup životu i duhovnosti misao vodilja koja se reflektira na moj rad. U trenutku rada na sakralnoj skulpturi kipar je u službi u kojoj mora predati sebe po uzoru na lik koji modelira, što mu nalaže ozbiljnost i dosljednost. Duhovnost je posljedica takva pristupa radu, koji zasigurno oplemenjuje i nagrađuje.«
Rakovečki susret pastirskoga dostojanstva i bliskosti
Posljednji među brojnim portretima Alojzija Stepinca nastalim pod rukama kipara Vida Vučaka iz Staroga Čiča blagoslovljen je u rujnu u crkvi sv. Jurja u Rakovcu nedaleko od Vrbovca. »Ideja o izradi Stepinčeve biste potekla je od rakovečkoga župnika Darka Rogine, koji je time ostvario i višegodišnju želju svojih župljana. A moja povezanost s blaženikom seže do samih početaka mojega kiparstva. Stepinac je temom jednoga od mojih prvih kipova, koji se nalazi u Chicagu, a kroza sve godine mojega rada nije bio samo moj likovni suputnik, nego i zagovornik«, priznaje umjetnik čiji kipovi i biste rese crkve od zagorskih Rastoka do dalmatinskoga Obrovca.
»Uvijek kardinalu pokušavam podariti kakvu gestu ili ekspresiju, osmijeh spokoja ili ozbiljnost sklopljenih očiju, no nastojim da to bude u skladu s namjenom skulpture i Božjim nadahnućem. Na ovoj sam bisti želio dočarati njegovu duhovnu snagu, ali i blagost – jer kardinal je u teškim vremenima svojega života doista bio poput stijene utočišta svojemu narodu. Zato sam ga portretirao u mjerilu većem od prirodnoga te mu nisam kratio ramena, ali sam nastojao izbjeći krutost u oblikovanju njegova lica. Rezultat je, vjerujem, susret dostojanstva i bliskosti«, smatra kipar koji je diplomirao 2009. na Umjetničkoj akademiji u Splitu.
»Koliko god puta portretiram blaženoga Alojzija, on nikada nije isti, a i ja s njime uvijek spoznajem nešto novo. To nije pravocrtan proces, nego umnogome ovisi o mojem duhovnom stanju. Istodobno želim da svaki vjernik koji dođe pred kip u trenutku raspozna da je riječ o Stepincu, da osjeti da mu se može povjeriti u molitvi. No sakralni umjetnik ima odgovornost i da njegov rad ljude nadahne na nasljedovanje duha koji njegovo djelo materijalizira. U tom smislu vjerujem da umjetnička djela nadahnuta Stepincem na osobit način pridonose njegovu proglašenju svetim.«
