Život suvremenoga čovjeka nezamisliv je bez knjige, koja nas prati od vrtićke dobi. Taj najvažniji intelektualni medij tisućljećima je prikupljao simpatije mnogih, ali je istodobno mnogima, pa tako i nama mladima, zadavao muke tijekom školovanja. Ipak, voljeli knjigu ili ne voljeli, složit ćete se s tim da ona postaje sastavnim i neizbježnim dijelom naših života. Zato ćemo zajedno s vama u ovom novom broju naše rubrike Mladi mladima promišljati o vrijednosti knjige i važnosti čitanja. Na tu su nas temu potaknuli mnogi koji će sljedećih dana pohrliti u hrvatsku metropolu kako bi na međunarodnom sajmu knjiga – na »Interliberu« – »ugrabili« pokoji književni klasik ili pak neko novo djelo brojnih književnih stvaratelja.
Povijest knjige svakoga ljubitelja prošlosti ostavlja bez daha jer se taj medij, unatoč svim današnjim tehnološkim postignućima, uspio održati gotovo 7000 godina. Tijekom te svoje dugotrajne povijesti, knjiga je prošla brojne promjene: od prvih pisanih zapisa na drvenim i kamenim pločicama pa sve do Gutenbergova izuma pokretnih slova, koji je »omasovio« taj pradavni medij. Značenje je knjige za nas kršćane još veće ako uzmemo u obzir činjenicu da smo zahvaljujući njoj i pisanoj riječi upoznali radosnu vijest. Osim promišljanja o vrijednosti knjige i važnosti čitanja, u ovom vam broju donosimo i zanimljive statističke podatke o najčitanijim knjigama u Hrvatskoj. Ta nam statistika, reći ćemo – nažalost, otkriva poražavajuće podatke koji tvrde da gotovo polovica Hrvata nije pročitala ni jednu knjigu u proteklih godinu dana. Ipak, raduje činjenica da Hrvati ipak više cijene ukoričenu knjigu negoli onu u elektroničkom zapisu, a mi vam donosimo znanstvena objašnjenja kako čitanje tzv. e-knjige utječe na naš mozak. I za kraj, nadamo se da će vas ovi naši redci potaknuti da sljedećih dana posegnete za nekom knjigom i krenete u nove avanture mogućega i nemogućega svijeta. Preporučujemo: počnite s Biblijom, pa i ako ste ju već više puta pročitali!
Knjiga, bila nam ona mrska ili mila, sastavni je dio naših života. No razne kulturne manifestacije u Hrvatskoj, poput »Mjeseca hrvatske knjige« u listopadu, podsjećaju nas da o njihovoj važnosti ipak ne znamo dovoljno. S druge strane, u medijima smo također »bombardirani« vijestima o važnostima razvoja »STEM područja« (engleska skraćenica za studij koji obuhvaća znanost, tehnologiju, inženjerstvo i matematiku), dok se humanističke i društvene znanosti nazivaju »mekim« i »subjektivnim« disciplinama, a time pati i knjiga kao sastavni dio identiteta tih dviju važnih grana ljudskoga djelovanja. No knjiga nije nevažna. Počevši od Biblije – kao najvažnije i najpopularnije knjige za našu civilizaciju, premda to neki žele osporiti, pa sve do suvremenih romana, stručne literature i enciklopedija – svaka knjiga unutar svojih tvrdih ili mekih korica na jednom mjestu sabire određena znanja i spoznaje o nekom fenomenu. Ona je prije svega pokazatelj da je određena kultura dosegla civilizacijski stupanj u kojem više ne rabi usmenu predaju kao instrument u prenošenju i očuvanju za život važnih spoznaja, nego se koristi i pismom koje je trajniji i stabilniji medij za prenošenje informacija. Nadalje, knjiga nije bila dio narativa prisutnoga u tumačenju uloge tehnološkoga razvoja u povijesti medija i komunikacija, koji je predviđao nestajanje nekih medija. Iako se govorilo da će radio istisnuti novine, televizija radio i novine, a internet sve troje, danas možemo posvjedočiti da tomu ipak nije tako. Knjiga kao fenomen nije dovođena u pitanje, premda je i ona platila danak tehnološkomu razvoju – knjiga je danas često »premještena« u elektronički oblik, a ta forma ipak nije ista kao njezin fizički primjerak. No u našoj visokotehnologiziranoj svakodnevici knjiga kao fenomen još uvijek zauzima mjesto univerzalnoga medija prijenosa znanja, a svakodnevnim čitanjem trebamo snažnije potvrđivati tu ulogu.
Od samih početaka ljudske civilizacije postojala je težnja i potreba za širenjem znanja, iskustava i informacija budućim naraštajima. Dugo se to znanje prenosilo usmenim putem, što je, dakako, imalo mnoštvo manjkavosti. Iz toga razloga nastaje pismo kao sredstvo koje će pomoći u očuvanju informacija i znanja prijeko potrebnih za ljudsku civilizaciju. Koliko je izum pisma bio važan, svjedoči i činjenica da je upravo pisana riječ označila prijelaz iz prapovijesnoga u povijesno doba.
Iako je teško točno datirati otkriće pisane riječi, pa tako i začetke knjige, mnogi smatraju kako je povijest knjige stara oko 7000 godina. Prve se knjige, prema pretpostavkama, javljaju na području Staroga Istoka i bile su pisane na bambusovim daščicama. Poslije se knjige počinju pisati na svitcima svile, a stari su Egipćani to činili na papirusu, koji je u ono doba bio svojevrsna revolucija te je uvelike olakšao postupak zapisivanja informacija. Gledajući pak povijest knjige s kršćanskoga aspekta, prošlost nam otkriva da su upravo samostani tijekom srednjega vijeka bili žarišta pisane kulture. Naime, redovnici su se u to doba posvetili prepisivanju starih spisa i djela, pretežito iz antičkih vremena, te tako postali intelektualni stupovi srednjovjekovnoga društva. S obzirom na to da je takav postupak prepisivanja bio iscrpljujući i dugotrajan, knjiga nije bilo dovoljno te su književni redci bili rezervirani za povlaštene. Stvari se naglo mijenjaju Gutenbergovim izumom pokretnih slova, kada se, zbog lakoće tiskanja knjige, povećava broj književnih djela, a samim time i čitatelja. Od toga trenutka knjiga mnogima predstavlja bijeg u neki bolji svijet, svijet mogućega i nemogućega, proširujući tako naše životne vidike. Knjiga je tako, unatoč svim tehnološkim otkrićima, pa i današnjoj pojavi e-knjiga, ostala i ostat će najvažniji intelektualni medij.
Prije dvije je godine u »tradicionalnom« istraživanju o navikama Hrvata u čitanju i kupovanju knjiga, koje se predstavlja na manifestaciji »Noć knjige«, predstavljen podatak kako je bar jednu knjigu godišnje pročitalo 56 % Hrvata. No u odnosu na prošlu godinu, to je čak 14 % više.
Danas je sve uobičajenije vidjeti mlade ljude kojima je tijelo pognuto jer gledaju u mobitel ili pak neko drugo tehnološko pomagalo. Rijetki su oni koji primjerice jutrom u tramvaju umjesto u zaslon mobitela gledaju u knjigu. Uglavnom su stariji ljudi ti koji pod rukom nose neki roman ili pak neku knjigu iz koje viri straničnik (bookmarker). Više od prosjeka čitaju žene i osobe od 26 do 35 godina (50 %), visokoobrazovane osobe (69 %), te one s višim primanjima (65 %), a što se tiče kupnje ili posuđivanja knjiga, Hrvati više kupuju knjige (46 %), a 40 % ljudi knjige posuđuje u knjižnicama, što je pad u odnosu na podatak iz istraživanja otprije dvije godine koje je pokazalo da 46 % ljudi posuđuje knjige.
Iako je tehnologija jako napredovala, trend e-knjige još nije stigao u našu zemlju. Istraživanje je pokazalo kako je Hrvatima još uvijek draža tiskana knjiga u odnosu na digitalni oblik. Samo dva posto Hrvata čita e-knjige, a 86 % nije čitalo i ne kupuje takvu vrstu knjiga. Iako se trend čitanja knjiga smanjio u odnosu na prošle tri godine, kad je rastao, to je samo dokaz kako će tiskana knjiga uvijek biti prisutna – u manjem ili većem postotku, ali nikad ne će izumrijeti. Nema toga što može zamijeniti miris knjige i mirno razdoblje uz pokoju zanimljivu riječ te će uvijek biti onih koji će to znati cijeniti.
Znanstveno je dokazano da čitanjem knjiga proširujemo svoje intelektualno znanje i vokabular, a razvijamo kritičko razmišljanje. Pritom se u ljudskom mozgu kao našem važnom organu, koji nam omogućuje sposobnost razmišljanja, koji se razvija i oblikuje tijekom života, odvijaju velike promjene koje utječu na njegovo funkcioniranje. No funkcionira li naš mozak jednako kada čitamo tiskane i elektroničke knjige?
Neuroznanstvenici tvrde da ljudi rabe drukčije dijelove mozga kada čitaju na papiru nego na zaslonu. Što se više čita na zaslonu, ljudske su misli usmjerene nelinearnomu razmišljanju, koje se odnosi na brzo prelaženje očima preko teksta s vrlo malo razumijevanja. Danas Kindle postaje utjelovljenjem čitanja na zaslonu. Sve više mladih čita knjige preko Kindla, ali letimično i s manjim čitalačkim razumijevanjem i radoznalošću. Takvu su se čitanju ljudi vrlo brzo i dobro prilagodili. Međutim, time dio mozga koji je zadužen za duboko čitanje i koncentraciju bez odvlačenja pozornosti postupno gubi svoju svrhu, a dovodi i do nedostatka kritičkoga razmišljanja. Kao rješenje toga problema neke znanstvenice poput Maryanne Wolf i Patricije Alexander ističu da bismo ipak povremeno trebali čitati tiskane knjige jer koncentriranim čitanjem pomlađujemo svoj mozak i prepuštamo se linearnomu razmišljanju. Također, sadržaj pročitan na papiru dulje se pamti i bolje razumije od onoga pročitanoga na zaslonu.
Kako ističe njemački neuroznanstvenik, psihijatar i psiholog Manfred Spitzer u svojoj knjizi »Digitalna demencija: Kako mi i naša djeca silazimo s uma«, neprestanim gledanjem u zaslon naše psihičke sposobnosti slabe. Stoga, prepustimo se mozganju i uživanju u dubokom čitanju na papiru jer, bez obzira na tehnologije i njihove razne mogućnosti, zaslon nikad ne će moći zamijeniti čar čitanja kakvu nam pruža papir.
Statistika o posuđivanosti i čitanosti knjiga u knjižnicama grada Zagreba vrelo je vrlo zanimljivih podataka, ako ste ih voljni istraživati, kopati kroz katalog i izrađivati kratke statističke analize. No kako takvi »hobiji« oduzimaju mnogo vremena, u ovom smo broju one najinteresantnije brojke odlučili prenijeti u kratkim (ali bogatim) crtama.
Kako je hrvatskih nakladnika mnogo, a autora i naslova još više, prelazak simbolične brojke od »top deset« značio bi beskrajna nabrajanja koja sišu svaku zanimljivost statistika. Stoga kao izdvojene najposuđivanije knjige u ovoj godini ističemo da prednjače naše klasične školske lektire – na prvom mjestu Priče iz davnine Ivane Brlić-Mažuranić, a slijede ju Salinger sa svojim Lovcem u žitu, Kästnerovi Emil i detektivi, Lovrakov Vlak u snijegu i Dnevnik Pauline P. Sanje Polak. No kako ne bismo ostali samo u dječjem dijelu knjiga, istražili smo i najposuđivanije knjige za odrasle, prema dodatnoj specifičnosti – katoličkoj tematici. Na tom popisu prednjače djela Stvoreni za sreću Fultona Johna Sheena, Znak Jonin Thomasa Mertona, Bog je mlad pape Franje i Dijalog utjehe u nevoljama Thomasa Morea, sva u izdanju Verbuma. No ti naslovi nisu i najposuđivanija Verbumova izdanja; mjesta na vrhu pripadaju djelima Samo za žene: kako zapravo funkcioniraju muškarci Shaunti Feldhahn, Nesveti sveti i druge priče Tihona Aleksandroviča Ševkunova i već navedenoj Sheenovoj knjizi Stvoreni za sreću.
Kada gledamo druge nakladnike koji više teže katoličkoj tematici, najposuđivanije knjige u nakladi Kršćanske sadašnjosti su Božja muka – nada za tebe: misli, riječi i molitve o vazmenom otajstvu pape Franje, Snaga tišine: protiv diktature buke kardinala Roberta Saraha i Iz dubine svoga siromašnog srca: pisma i drugi spisi svetog Leopolda Bogdana. Naravno, statistika drugih nema smisla bez interne statistike – tako je u nakladi Glasa Koncila najposuđivanije djelo bilo Povijest jedne duše: rukopisi A, B, C svete Terezije od Djeteta Isusa, na drugom mjestu Udaj se i budi podložna: ekstremna vježba za neustrašive žene Costanze Miriano i Alojzije Stepinac, hrvatski kardinal autora Alekse Benigara.
Klasična djela svjetskih pa i hrvatskih pisaca smatraju se temeljem pojedine književnosti pa i nacije jer ga obogaćuju i postaju uzor naraštajima koji dolaze. Većina stručnjaka smatra kako ta ista djela potiču mlađe naraštaje na čitanje. A potaknuti osnovnoškolce i srednjoškolce na čitanje, »pokušalo« je nekoliko ljudi zaduženih za osmišljavanje kurikula obveznih lektira u svrhu kurikulske reforme koja je u tijeku i koja se već provodi, ali – kako su istaknuli mnogi – pogrješnim odabirom. Novi kurikul obveznih djela iz lektire je »ispustio« većinu klasičnih djela, a ona suvremena djela nisu ni bila uključena. Zato se i postavlja pitanje na koji način školarcima osigurati širinu vidika, bogatstvo tradicije, slikovitost opisa, dubinu osjećaja i ostalih vrijednih sadržaja, koji se jasno mogu iščitati iz poznatih nam klasika koje je, na svu sreću, većina današnjih naraštaja imala priliku čitati.
Mnoge je reakcije stoga izazvao izbor nove lektirne literature, posebno kod onih koji se bave hrvatskim jezikom, a pridružili su im se i članovi Hrvatskoga društva pisaca koji nisu bili zadovoljni donesenim izmjenama nazvavši popis lektirnih djela »kafkijanskom noćnom morom«. Kako bi završila »noćna mora« nastavnika hrvatskoga jezika, ali u konačnici i mladih naraštaja, Ministarstvo znanosti i obrazovanja provelo je upitnik o popisu lektirnih naslova koje nastavnici žele da njihovi učenici čitaju. Dakako, pri tome su vrlo važna klasična djela koja ne smiju ostati zapostavljena, a još manje zaboravljena, jer imaju posebnu književnu vrijednost. Vrijednost klasika proizlazi upravo iz mišljenja struke kako su klasici polazište i dodirne točke različitih kultura i civilizacija s kojima se upoznajemo zahvaljujući upravo tim djelima koja su odavno – a nadamo se i zadugo – nezaobilazni dio našega štiva.
Priredili: M. Erceg, F. Hrnčić, K. Jakobović, M. Labaš, J. Radoslavić, M. Zadravec
