Bog je tvorac svega što nas okružuje
Nedavno smo zakoračili u proljeće, godišnje doba u kojem se priroda budi i pokazuje u svojem punom sjaju. Iako bismo svakoga dana trebali i mogli promišljati o ljepoti i očuvanju prirode, u travnju smo posebice tomu skloni jer 22. travnja slavimo Dan planeta Zemlje koju nam je darovao Bog Stvoritelj.
»U početku stvori Bog nebo i zemlju. Zemlja bijaše pusta i prazna; tama se prostirala nad bezdanom i duh Božji lebdio je nad vodama«, riječi su kojima započinje Knjiga Postanka (1, 1-2). U nastavku Knjige Postanka vidljivo je da je Bog tvorac svega što nas okružuje – svjetlosti, tame, voda, neba, kopna… Dakle, Bog je stvorio čitav svemir, ali i čovjeka, kojemu je povjerio brigu gospodarenja o svem stvorenom. Tomu svjedoči i Biblija riječima: »I reče Bog: ‘Načinimo čovjeka na svoju sliku, sebi slična, da bude gospodar ribama morskim, pticama nebeskim i stoci – svoj zemlji – i svim gmizavcima što puze po zemlji!’ Na svoju sliku stvori Bog čovjeka, na sliku Božju on ga stvori, muško i žensko stvori ih. I blagoslovi ih Bog i reče im: ‘Plodite se, i množite, i napunite zemlju, i sebi je podložite! Vladajte ribama u moru i pticama u zraku i svim živim stvorovima što puze po zemlji!’« (Post 1, 26-28).
Iz biblijskih riječi uviđamo koliko je Bog imao povjerenja u čovjeka. No svoju je zadaću gospodarenja čovjek pogrješno protumačio. I dok se gospodarenje odnosi na dobro upravljanje i čuvanje, čovjek je upao u zamku svoje veličine i gospodarenje shvatio kao svojevoljno iskorištavanje. Suočeni s brojnim problemima očuvanja okoliša, danas smo više nego ikada svjedoci koliko smo na pogrješnom putu u povjerenom nam poslanju. No u iskorištavanju prirode ogleda se još jedan, dublji problem – nepoštovanje Boga.
Naime, naš odnos prema prirodi zapravo je i odnos prema Bogu kao njezinu tvorcu. U svojoj nam je velikodušnosti Bog pri stvaranju svijeta pružio sve što nam je potrebno kako bismo lijepo živjeli, prehranili se, odjenuli i uživali u bezbrojnim prirodnim ljepotama. Bog nam je podario mnoge vrste cvijeća raznih boja i mirisa, šum mora, zalaske sunca, kućne ljubimce i još mnoštvo toga što čini naše živote ljepšima.
Zato bismo se svakodnevno, a ne samo ovih dana, trebali sjetiti svega toga i zahvaliti Bogu na danim nam milostima, među kojima je svakako i priroda.
Treba voljeti sve stvoreno i još se više brinuti za druge, a pomaganje potrebitima jedno je od najplemenitijih i najnesebičnijih čovjekovih djela. Potvrdio nam je to i Teo Knežević iz Virovitice. »Jedan dan, potpuno neočekivano, dobio sam poziv da dođem volontirati u pučku kuhinju kod misionarki ljubavi. Nisam se mnogo premišljao jer volim isprobavati nove stvari, a znao sam i da će biti dobra ekipa. I nisam se prevario! Čim sam stupio u kuhinju, dočekala me vrlo šarena i dobro uigrana ekipa«, započeo je Teo. Istaknuo je da mu nije bilo ni najmanje važno što je netko iz Indije, Poljske ili pak neke druge zemlje jer su se svi vrlo dobro upoznali, znali svoja zaduženja i gledali kako će na stol postaviti samo najbolje stvari. Teo je dodao kako je pučka kuhinja mjesto gdje domišljatost i kreativnost blistaju, a blagost i ljubav služe i ozaruju lica. Naš je sugovornik objasnio kako časne sestre običavaju moliti krunicu Božjega milosrđa netom prije jela s korisnicima. »Vjerujem da je to izvrsna praksa jer postajemo svjesni odakle nam dolaze svi ti darovi, a i sam mogu posvjedočiti da nas to uči prepoznavati Kristovo lice u svakom pojedinom čovjeku. Lakoća koraka i osmijeh na licu, koji su plod te zajedničke molitve, ne mogu stati u te riječi.« Teo je na kraju poručio da je skrb za druge nešto što čovjek jednostavno mora iskusiti. »Vjerujem da je to prijeko potrebno osvježenje u ovom svijetu i preporučio bih svakomu tko može da barem jednom dođe volontirati jer ljubiti se uči, a u ovoj sam pučkoj kuhinji pronašao stvarno dobre učitelje.«Kako bi se ojačala svijest o očuvanju i zaštiti okoliša, 22. travnja slavi se Dan planeta Zemlje. Ideja se rodila i predstavljena je davno – još 1969. Opća skupština UN-a 2009. godine proglasila je Međunarodni dan planeta Zemlje, iako se dan već slavio od 1970. na sveučilištima u SAD-u. Poticaj za proslavu toga dana dao je američki senator Gaylord Nelson nakon što je vidio posljedice izljeva nafte uz obalu Kalifornije. U Hrvatskoj se slavi od 1990., a danas ga prihvaća 190 zemalja svijeta. Kako bismo se prisjetili toga dana i važnosti za očuvanje svojega okoliša, pozivamo vas da naš zajednički dom – kako o zemlji često govore crkveni dokumenti – proslavite recikliranjem, svjesnom upotrebom struje i vode te savjesnim i odgovornim kupovanjem samo onoga što nam treba.
Nerijetko možemo čuti kako se u društvu govori o okolišu, ali najčešće u negativnom smislu, pa se tako govori o globalnom zatopljenju, onečišćenju i zagađenosti našega planeta. Zagađenje okoliša prvobitno je loše za planet i za njegov ekološki sustav, pa samim time i za ljude. Među najvećim je problemima za svjetsku populaciju zagađenje zraka i vode, što može dovesti do brojnih negativnih učinaka za ljudsko zdravlje, kako tjelesno tako i mentalno.
»Laudato si’«, ili na hrvatskom »Hvaljen budi«, druga je enciklika pape Franje objavljena 2015. godine. Papa je tom enciklikom želio upozoriti na opasnosti konzumerizma, neodrživoga razvoja, degradacije okoliša i globalnoga zatopljenja.
Riječi »Laudato si’« papa Franjo preuzeo je od sv. Franje Asiškoga, zaštitnika životinja i okoliša. U svojoj »Pjesmi stvorova« govori nam o sveobuhvatnoj ljubavi prema prirodi i zahvalnosti prema Bogu za sve što je stvorio na Zemlji. A govoreći o okolišu, papa Franjo naglašava kako smo kao ljudi zaboravili da smo mi sami »prah zemaljski«, da smo stvoreni od zemlje, da udišemo njezin zrak i da nam ona daje život. Navodeći riječi pape Pavla VI. iz 1971. godine, osvrnuo se na ekološko stanje u svijetu te zaključio da je ono tragična posljedica ljudske nepažnje te da će se sva znanstvena, tehnološka i ekonomska postignuća pobuniti protiv čovjeka ako se prema njima ne odnosi prema velikim društvenim i moralnim načelima. Papa Franjo nastavlja navodeći i razmišljanje sv. pape Ivana Pavla II. koji je također govorio o problemima zagađenja okoliša te je rekao da ljudi često ne vide viši smisao u okolišu, nego samo razmišljaju o onome što im u tom trenutku treba. A to je dakako sebično. Zato nam enciklika »Laudato si’« pruža uvid u stajalište Crkve prema ekološkom stanju našega planeta te nam ostavlja prostora za razmišljanje o našim postupcima i načinima na koje bismo mogli pridonijeti očuvanju prirode, koju često ne znamo dovoljno cijeniti.
Pripremili: A. Bukovac, V. Lukačin, I. Moslavac, I. Tomić
