Župa sv. Nikole biskupa prostire se dolinom bistranskoga dijela Medvednice sve do rijeke Krapine i po obroncima Sljemena, sa župnom crkvom koja je izgrađena na jednom od njegovih istaknutih uzvisina. Župa je zapisana u dokumentu popisa župa zagrebačke biskupije g. 1334. kada je pripadala kaptolskomu (zagrebačkomu) arhiđakonatu. Imanja u Poljanici i Bistri zajedno s crkvom (»sancti Nicolai de Lubenic«) navedeni su ranije, g. 1209., u ispravama kralja Andrije II.
Prema tim dokumentima crkvu je dao izgraditi župan Vratislav i prije navedene godine. Od župe sv. Nikole g. 1781. odijelila se župa sv. Tri kralja (Kraljev Vrh i Jakovlje), a g. 2005. župa Marije Pomoćnice (Ivanec, Jarek i Jablanovec). Kod prvoga dijeljenja župe 24. lipnja 1781. za biskupa Josipa Galjufa (1722. – 1786.) ustanovljene su »Mikulinske posvetile« koje se obnavljaju svake godine druge nedjelje u lipnju.
Današnju jednobrodnu zidanu gotičko baroknu crkvu (27 x 9 m) dao je izgraditi barun Ivan Moscon g. 1631. (ploča na vanjskoj bočnoj fasadi crkve) za vrijeme župnika Jakoba Saitha (1630. – 1642.). Prethodna drvena crkva nalazila se na susjednom brijegu, na kojem je kasnije podignuta kapelica sv. Marije Magdalene (danas ruševina). Sve kasnije vizitacije navode crkvu i župu sv. Nikole, a od g. 1664. župnik Ivan Boghati počinje voditi maticu krštenih. Novo groblje i zvonik od 40 m izgrađeni su g. 1792. jer je prethodni stradao u nevremenu (ploča na vanjskom zidu).
Na poticaj biskupa Jurja Haulika župnik Mathias Belloberg (1820. – 1840.) g. 1836. darovao je dio crkvenoga zemljišta za izgradnju prve bistranske pučke škole (ispod groblja). Višestoljetna župna dokumentacija uređena je za župnika Jakoba Cerovskoga (1848. – 1884.) koji je počeo pisati župnu spomenicu. On i njegovi nasljednici Josip Lipovšak (1889. – 1924.) i Stjepan Franceković (1924. – 1930.) zaslužni su za obnavljanje crkve, župnih kapela i postavljanje raspela i zvona, izgradnju župnoga dvora i puta do crkve.
Mise su nedjeljom u 8 i 11, ponedjeljkom i subotom u 19 sati.
