Bog poručuje Izraelcima: »Ne tlači pridošlicu niti mu nanosi nepravde jer ste i sami bili pridošlice u zemlji egipatskoj.« Ne želi da se onomu tko se na novom mjestu snalazi dodatno oteža niti da se iskorištava njegova slabost. Hoće li vjernik tako postupiti i prema svojim bližnjima u vremenu krize?
Svijet je prepun govora o raznim prilikama. Postoje dobre prilike za kupnju, prilike za ponude, prilike za posao, prilike za podizanje obitelji. Jedna od takvih jest i prilika kada ugledamo čovjeka koji se hrva s problemima. Da, nekomu je i to prilika. Prilika je kako ga dokrajčiti u bolesti da bi mu se zaposjela nekretnina, prilika je kako ga prevariti ako podiže kredit, prilika je kako mu promijeniti tarifu za mobitel, prilika je ušutkati ga da se ne buni ako ga se iskorištava. Ništa stoga čudno što je Bog zapovjedio Izraelcima: »Ne tlači pridošlicu.«
A tko je taj pridošlica? Jesu li to migranti koji dolaze očekujući prava bez dužnosti? Je li to onaj koji vrišti da bi zadobio povlastice, a sam ne želi ni naučiti tuđi jezik, ni razumjeti kulturu, ni raditi poput drugih? Ili su pridošlice oni koji dolaze da bi se zaposlili, da bi uzdržavali obitelj, da bi stali na svoje noge? Ne tlači ga znači – nemoj ga iskorištavati, nemoj iskoristiti ili njegovo nepoznavanje jezika ili njegovo nesnalaženje u gradu ili njegov savjestan početak rada na novom radnom mjestu. Ne otežavati mu dok se snalazi. To je poruka, tako se čovjek podiže da postane samostalan. Kako bi bilo lijepo svakoga tko se nađe u neprilici osokoliti, pomoći i podignuti da se osjeća korisnim za društvo.
I Hrvati su bili pridošlice. Brojni su otišli u strane zemlje, neke je raselio potres, neki su u krizi promijenili svoje navike. Svaki takav, čim je došao u novu okolinu, trebao se snaći. I postao prilika za gramzljive. Tu se nalazi najveća podlost – iskoristiti tuđu nepriliku kao svoju priliku, zasjati na tuđoj slabosti. To su u nebo vapijući grijesi, tu je pokvarenost koju nikakvo lupanje u prsa ne može izbrisati: »Prevario sam čovjeka koji se našao u neprilici. Podvalio sam mu proizvod iako znam da je u teškom kreditu. Nasamario sam jednoga koji je tražio moju pomoć i slijepo mi je vjerovao.« Ma neki su tako nasamarili i turiste pa se sada čude što ih u širokom luku zaobilaze.
Ivan Zlatousti kaže u homiliji »O milosrđu« koju je propovijedao u vrijeme zime kada su na tržnicu došli siromasi: »Kažu da su to bjegunci, stranci, bijednici. Kažu da su napustili svoje domove da bi se okupili u našem gradu. Pa reci mi, zar se zbog toga mučiš i želiš uništiti slavu našega grada jer ga svi drže za svoje utočište i draži im je od vlastite zemlje? Upravo zato se treba radovati: kao što ljudi žure k vama, koji imate štandove, da kupe robu iz vaših ruku, tako i svi narodi doživljavaju naš grad kao svoju majku. Ne uništavajte čast koju mu odaju i ne uskraćujte hvalu koju su mu davali od davnina. (…) Postanite puni ljubavi i nježnosti prema drugima, oprostite onima koji su pogriješili, pokažite milosrđe, ako želite da i sami budete dobro suđeni. Zašto se miješate? Zašto ste znatiželjni? Je li nam Bog naredio da gledamo u živote drugih ljudi i tražimo objašnjenja i miješamo se kako bismo im otežali situaciju?«
Vjernik se isto nalazi pred iskušenjima zlobnih prilika. Tada u vlastitoj Crkvi kao da postaje pridošlica. Crkva je za mnoge utočište, mjesto gdje mogu izreći svoj boljke, slabosti, teškoće. I onda nastanu ispitivanja, potiha govorkanja, predrasude. U svojoj slabosti vjernik se pred Crkvom otvori, a umjesto pomoći nađe se osuđen. Božji poziv na čuvanje pridošlice osobito neka odjekuje u crkvama. Neka se na one koji se kaju ne podižu obrve, neka se siromašni dodatno ne uznemiruju, a svi neka daju sve od sebe da se svatko osjeća ugodno. Neka se ni prema onomu tko je domaći ne ponaša maćehinski jer tlačenja mogu svi biti lišeni.
U vremenu ekonomske krize svatko traži svoju priliku. Sada je pak prilika pokazati da se ne želi drugoga iskorištavati ni nasamariti. No ima i onih koji kao pridošlice ne žele stati na noge, koji žele dramatizirati svoj status i tako tlačiti one koji su revni, koji su dobri. Bog poziva: »Ne tlači«, a te riječi odjekuju svakomu tko ih je voljan čuti, bio pridošlica, bio domaćin.
Gospodine, umjesto tlačenja koje se lako uvuče u čovjeka čim zadobije
priliku, neka naše prilike postanu plemenita djela, međusobni susreti,
iskrenost, otvorenost, pažljivost, kako bismo gradili utočište koje
će biti za svakoga u vijeke vjekova. Amen.
