MIR DUŽDA I KNEZA U TEMELJIMA CRKVE Crkva sv. Martina u Blatu

Otok Korčula (9)

Snimio: Z. Galić | Crkva sv. Martina u Blatu

Na brdu Kraljevac iznad crkvice sv. Martina nalaze se ostatci utvrde iz vremena ranoga srednjega vijeka. Prema dokumentu iz g. 839. zabilježeno je sklapanje mira između mletačkoga dužda Tradenika i kneza Mislava kod »Curtis Sancti Martini«. Povjesničari su mišljenja da je mir ugovoren u utvrdi na Kraljevcu, a da je spomenuta crkvica sv. Martina iz 9. st. upravo ta koja je izgrađena u podnožju u Krtinji, gdje se i danas nalazi. Predaja govori o dolasku Hrvata, knezu Mislavu i plemstvu u Blatu u to vrijeme. Osim ostataka zidina na Kraljevcu, toponima »Selca« (naselje), male nekropole i oronule crkvice ispod njega, nema drugih materijalnih dokaza.

Kao i za druge blatske crkve, prvi joj je spomen tek u 14. st., g. 1346. i 1383. Tada su se bogomolje obnavljale ili gradile nove na starim temeljima. Oronula rustična crkvica bez apside prekrivena je škriljama i građena je od grubo tesanoga kamena s masivnom preslicom bez zvona. Ona ima površinu od 24 kvadratna metra, plošno pročelje s ulazom i okulusom ispod preslice. Na bočnom sjevernom zidu nalazi se četvrtasti prozorčić. U unutrašnjosti je kameni oltarni stol postavljen na začelni zid, a iznad njega je drveni okvir s vratašcima za sliku naslovnoga svetca. Strop joj je šiljat (bačvast). Današnji gotički oblik ima od 18. st.

Naziv otoka potječe iz 6. st. pr. Kr. od Grka iz grada Knidosa koji su ga nazvali »Korkyra Melaina« (Crna Korkira) i naselili područje Potirne na jugozapadu otoka. Prvi doseljeni Grci u 4. st. pr. Kr. doplovili su s Visa (Issa) i naselili područje Lumbarde na jugoistoku otoka. Oni nisu bili osvajači nego su se sporazumno stopili s domicilnim ilirsko-keltskim plemenima Dalmata (kelt. delma = stočar). Grobovi Dalmata, u kojima su pokojnici pokapani u čučećem položaju, pronađeni su na području Blata, a njihove gradine po okolnim brdima. Spomendan sv. Martina je 11. studenoga.