Mnogo mladih nije osvijestilo koliko je sposobnost aktivnoga slušanja i osjećanja drugoga tijekom razgovora važna – jedino tako možemo do kraja shvatiti i razumjeti ono što nam druga osoba želi poručiti. Ni jedno sredstvo komunikacije ne može zamijeniti bogatstvo pravoga razgovora, kada osobu gledamo u oči, čujemo govor, pratimo mimiku, geste i izraz lica.
U današnje vrijeme mnoge osobe nisu posve prisutne tijekom razgovora, ne gledaju sugovornika u oči nego usputno gledaju u zaslon mobitela zbog čega često dolazi do nesporazuma i podvikivanja. Može se reći kako se prisutnost u komunikaciji među mladima pomalo zaboravila – tempo života postao je brži, zbog mnogo obveza ljudi su nervozniji i sve je manje vremena za razgovor licem u lice i istinsko razumijevanje onoga što nam druga osoba govori. Često se kaže kako ljudi ne slušaju da bi čuli drugoga nego da bi uspjeli odgovoriti, pa bismo onda i mi i društvo trebali poraditi na kulturi slušanja. Koliko god je istina da se život na svim poljima ubrzao, ne bismo smjeli zaboraviti koliko je važan pravi razgovor u kojem smo prisutni duhom i tijelom. Jedna od knjiga koja nam govori o tome jest »Mali princ«, u kojoj se naglašava koje su prave životne vrijednosti, kako je ono što nosimo u sebi važnije od onoga izvanjskoga te kolika je vrijednost prijateljstva, ljubavi i bliskosti s drugima: »Samo se srcem dobro vidi, bitno je očima nevidljivo«.
»Mali princ« poručuje da je najbolje ono što je i najjednostavnije te da je pravo bogatstvo u davanju drugima. Slušanje i razumijevanje drugih ključan su dio davanja sebe drugima, a onima oko sebe pozornim slušanjem dajemo na znanje da nam je zaista stalo čuti što se u njihovu životu događa. Često je razgovor u kojem će nas tko saslušati da bi nas zaista čuo važniji od bilo čega da bismo se osjećali bolje, jer dijalog je više od razgovora – on je slušanje i ulaganje u drugoga, kao što nam to poručuje »Mali princ«: »Vrijeme koje si uložio u svoju ružu učinilo ju je toliko dragocjenom.«
Svjetski dan sredstava društvene komunikacije ove se godine u Crkvi slavi 29. svibnja, a papa Franjo tom je prilikom vjernicima uputio poruku u kojoj tumači što to znači »slušati srcem«. Nakon prošlogodišnjega gesla Svjetskoga dana sredstava društvene komunikacije koje je glasilo »Dođi i vidi«, ovogodišnja poruka jest »Slušati uhom srca«.
U ozračju vjere slušanje je iznimno važan element, Bog čovjeku upućuje Riječ, ali čovjek ju nekad odbija. Evanđelist Luka u osmom poglavlju svojega evanđelja piše i opominje: »Pazite dakle kako slušate«, a na »slušanje srcem« pozivaju nas mnogi svetci, poput svetoga Augustina koji nas poziva da ne primamo riječi izvanjskim ušima, nego na duhovan način u srcima.
Sveti Franjo Asiški pozvao je svoju braću da »priklone uho srca svoga«, a u kršćanskom nauku pažljivo slušanje neophodno je za razumijevanje onoga što nam Bog poručuje. Slušanje je ključan element istinskoga dijaloga. Papa poručuje kako se u današnjem modernom svijetu polako gubi sposobnost slušanja sugovornika, a većinom do toga dolazi zbog manjka vremena i užurbanoga načina života. Ipak, današnja nam tehnologija preko podcasta i audiochatova pokazuje i dokazuje da je slušanje temeljna vještina potrebna za ljudsku komunikaciju. Izostanak slušanja čest je ne samo u vjerskom nego i u svakodnevnom životu. Ponekad su ljudi toliko nestrpljivi i samo čekaju kad će njihov sugovornik prestati govoriti kako bi oni mogli izraziti svoje mišljenje i nametnuti svoje stajalište. Dogodi se i to da ljudi prisluškuju druge, zadiru u nečiji osobni prostor, umjesto da s osobom razgovaraju iskreno i otvoreno, licem u lice. Papa se osvrnuo i na nužnost slušanja više izvora, što nam jamči pouzdanost informacija koje možemo prenositi dalje. U svojoj poruci Papa se sjetio i najmlađih, djece koja svijet gledaju širom otvorenim očima i radoznalo slušaju kada ih odrasli čemu uče. Papa je vjernicima važnost slušanja objasnio na sljedećem primjeru: jednoga liječnika koji je »liječio duše« pitali su koja je čovjekova najveća potreba, a on je odgovorio: »Bezgranična želja da ga se sasluša.« To je upravo ono što svatko od nas treba učiniti: u moru svakodnevnih briga potruditi se saslušati bližnjega i Božju riječ koja je neiscrpan izvor odgovora na sva naša životna pitanja.
Aktivno slušanje ključan je dio razumijevanja sugovornika i vođenja uspješne i ugodne komunikacije. Toga je svjesna i naša sugovornica Željana Ćelić, studentica psihologije na Fakultetu hrvatskih studija i volonterka »Hrabroga telefona«. Željana ističe da je uloga volontera »Hrabroga telefona« pružiti potporu preko poziva ili chata djeci, mladima i roditeljima te da ju je upravo to iskustvo, uz znanja s fakulteta, navelo na razumijevanje važnosti aktivnoga slušanja: »Smatram kako se aktivno slušanje odnosi na prisutnost i razumijevanje sugovornika bez potrebe prekidanja tijeka misli. Ono se sastoji i od postavljanja pitanja koja su važna za nazivatelja, proizlaze iz procesa aktivnoga slušanja. Ono daje nazivatelju na znanje da smo tu za njega, da smo spremni pomoći i posvetiti se samo njemu. Iskustvo studiranja i volontiranja naučilo me je koliko je važno iskreno saslušati osobu, bez želje da se ubacujemo i namećemo svoja mišljenja. Smatram kako je aktivno slušanje iznimno bitan proces savjetovanja, ali može mnogo pomoći i u svakodnevnom razgovoru. S obzirom na to da većina ljudi u svakodnevnom razgovoru ‘presluša’ ono što drugi imaju reći, mislim da se time gubi autentičnost odnosa i povezanosti s drugom osobom. Vidjela sam kako se ljudi mnogo ugodnije osjećaju kada ih netko uistinu posluša jer se tako osnažuje drugu osobu. Svima nam je važan osjećaj prihvaćanja i pripadanja, a aktivnim slušanjem možemo darovati jedni drugima osjećaj da smo viđeni i da nas netko čuje.«U svakodnevnom smo životu neprestano okruženi komunikacijom, no rijetko tko zna ispravno komunicirati. Slušati i čuti često shvaćamo kao sinonime, ali to nisu istovjetni pojmovi. I dok uglavnom čujemo ono što nam tko govori, nerijetko zapravo ne slušamo ono što nam sugovornik kazuje. Aktivno slušanje označava vještinu slušanja sugovornika tako da se u potpunosti usredotočimo na ono što nam osoba govori kako bismo što bolje razumjeli poruku. Aktivnim slušanjem poručujemo sugovorniku da nam je važan i da nam je stalo do onoga što nam govori. Nije lako aktivno slušati jer ono zahtijeva ulaganje napora, ali to je umijeće potrebno vježbati kako bismo se mogli bolje međusobno razumjeti. Parafraziranje, gledanje u oči, neprekidanje sugovornika, govor tijela i postavljanje pitanja neki su od alata za uspješan proces aktivnoga slušanja.
Priredili: A. Bukovac, I. Moslavac, E. Pinter, I. Tomić
