Nagli razvoj tehnologije, osobito umjetne inteligencije, zasad je prebrz u odnosu na ljudsku antropologiju, ali i pravo i etiku općenito. U već prisutnu informacijsku kakofoniju umjetna inteligencija može uvesti dodatnu zbrku, država je prespora da bi zakonima regulirala sve mogućnosti koje tehnologija donosi, a neke se etičke dvojbe otvaraju posebno u sferi obrazovanja.
Iz »Obitelji i medija« podsjećaju da prema dosadašnjim istraživanjima mnijenja učitelja u zapadnim zemljama ne postoji jedinstveno mišljenje oko umjetne inteligencije u školskom sustavu. Neki joj se oštro protive, a drugi u njoj vide prilike i – možda pomalo naivno – umanjuju rizike koje ona donosi.
»Učitelji trebaju pronaći put kako se suočiti s tom novom stvarnošću. Ipak postoje mnogi primjeri pozitivnih i poticajnih edukacijskih aktivnosti. No važno je da prioritet ostane učenik i njegov osobni rast. Umjetna inteligencija postaje zaprjeka ljudskomu rastu kada se rabi kao ‘prečac’, ali ako se rabi da bi unaprijedila djetetov mentalni rast, može imati i plemenitu svrhu«, pojašnjavaju iz »Obitelj i medija«.
»Ignorirati prisutnost umjetne inteligencije, s druge strane, može biti anakron i nepotreban pristup jer su mnogi aspekti društvenoga i profesionalnoga života usmjereni prema razvoju uz umjetnu inteligenciju. Do koje će granice taj razvoj ići, ne možemo još spoznati«, napominju iz »Obitelji i medija«.
»Koji je napose ispravan pristup kada je riječ o umjetnoj inteligenciji? Može nam koristiti i slika velikoga vala koji udara u obalu i u svojoj snazi potapa sve ispred sebe. Ipak ostaje naš izbor hoćemo li dopustiti da ostanemo potopljeni ili ćemo prepoznati način kako iskoristiti tu snagu, kao što to znaju koristiti iskusni surferi na valovima«, opisuju iz »Obitelji i medija«.
1961. godine
