NA 289. ZAVJETNOM HODOČAŠĆU ZAGREBAČKI VJERNICI POKAZALI DA JE NADA JAČA I OD POTRESA I OD PANDEMIJE »Pred nejasnim pojavama i nesigurnostima pozvani smo razmišljati darom razuma i vjere«

Objavio
Marino Erceg
-
Snimio: B. Čović | Plašt Majke Božje Bistričke i ove je godine zaogrnuo mnoštvo vjernika
»Potres nas je natjerao da shvatimo koliko je pridjev ‘potresno’ uistinu težak. Pokazao nam je da smo bez Božje milosti nitko i ništa, maleni, i da sve što ljudski gradimo može nestati začas. No ne bih rekla da su pandemija i potres kazna, nego prije svega opomena i poziv da se priberemo. Na Bistricu dolazim odmalena i uvijek sam molila ‘Majko, samo nas zaštiti’. U Bistrici je prisutna posebna klica u kojoj sam uvijek, pa i ove godine, unatoč svim izvanjskim okolnostima, produbljivala vjeru«, podijelila je Dubravka Šelendić iz župe Gračani.

Ne samo pandemija koronavirusa koja je protkala pore društvene stvarnosti, nego i posljedice snažnoga potresa krajem ožujka bremena su koja su u svojim srcima u subotu i nedjelju 12. i 13. rujna – uz redovite molitve za bližnje, bolesne i potrebite – u svetište Majke Božje Bistričke donijeli zagrebački hodočasnici na 289. zavjetnom hodočašću vjernika grada Zagreba i nadbiskupijskom hodočašću mladih. Iako pred izazovima koje je donijela godina Gospodnja 2020. i one sijede i mudre glave često zastaju i biraju kakvim će korakom zakoračiti prema neizvjesnoj budućnosti, milijuni hodočasničkih koraka zagrebačkih vjernika i njihove braće i sestara iz okolice metropole ponovno su posvjedočili da ni jedna izvanjska opasnost ne može ugasiti žar koji vjernici nose u srcima – žar žive vjere i žive Crkve. Kao i u vrijeme hodočašća na kojima su stoljećima hodili predci današnjih Zagrepčana, i ovogodišnja je obnova bistričkoga zavjeta pod Marijinim plaštem ujedinila zdrave i bolesne, učene i manje učene, bogate i siromašne, stare i mlade. Svi su oni u znaku ovogodišnjega gesla »O pomozi palom svijetu, koji želi ozdravljenje« Majku Mariju zazivali da bi ojačali kako fizički tako i najvažniji imunitet, onaj duhovni.

Žalosti me ponekad vidjeti da neki ljudi imaju tako malo prave vjere u sebi. Vjera treba biti izraz iskrenoga pouzdanja, a ne nešto čime se dičimo samo na popisima stanovništva. Samo nam to može pomoći u ovoj godini kušnje i treba moliti da se znamo hvatati u koštac s lošim i teškim pojavama«, rekla je Laura Katarina Jagodić iz župe bl. Augustina Kažotića sa zagrebačke Peščenice.

Nesvakidašnje okolnosti pandemijskoga straha i nesigurnosti te tolikim očima osvjedočene razorne snage prirode, koja se javila i dan nakon bistričkoga hodočašća dvama slabijim potresima jačine oko dva stupnja po Richteru, ponukali su Glas Koncila da tradicionalno zagrebačko zavjetno hodočašće prikaže u širem, reportažnom stilu.

Zbivanja pod otvorenim nebom

Zbog pandemijskih okolnosti na ovogodišnjem su se zavjetnom hodočašću sve aktivnosti zbivale na otvorenom, a vjernike se pozivalo da pripaze na razmake i broj ljudi u crkvi kada ulaze na molitvu u bistričku baziliku. Izostalo je i cjelonoćno klanjanje pred Presvetim u bazilici. Umjesto tradicionalne procesije u kojoj se od kapelice »Ave Maria« preko Trga pape Ivana Pavla II. i Ulice križnoga puta crni kip Majke Božje Bistričke prenosi do crkve na otvorenom, predslavitelj zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić te koncelebranti zagrebački biskupi i svećenici uspeli su se na oltar ulaznom procesijom koja je krenula iz sakristije crkve na otvorenom. Središnjemu euharistijskomu slavlju u crkvi na otvorenom drugoga hodočasničkoga dana prethodio je tradicionalni jutarnji križni put bistričkom Kalvarijom koji je, zajedno sa zagrebačkim svećenicima, bogoslovima i mladim animatorima u crvenim majicama s likom bl. Alojzija Stepinca, predvodio pomoćni biskup zagrebački Mijo Gorski.

»I nagle promjene mogu biti dobre«

Posebne okolnosti pak utjecale su i na nakane koje su u Bistricu iz svoje svakodnevice ponijeli zagrebački vjernici. Neki su došli moliti za snagu, a drugi zahvaliti Bistričkoj Gospi na svemu što im je Bog po njezinu zagovoru u proteklim godinama darovao. Mnogi od njih za Glas Koncila rado su podijelili ono što su nosili u srcu.

»Čim smo krenuli iz Zagreba primijetila sam da ovogodišnje hodočašće ne će biti isto kao prethodnih godina. Bilo je manje starijih nego inače, pa sam neke od molitava prikazivala i za njih i sve koje su nove okolnosti spriječile doći u Mariju Bistricu. Vjerujem da su i mnogi drugi hodočasnici primijetili neke novosti, koje su im možda i zasmetale jer mnogi, kao i ja, ne volimo nagle promjene. No i one mogu biti dobre: ove smo godine svi svjedočili da uvijek možemo pronalaziti nove obrasce molitve, blizine i susreta s ljudima i načine kako se kao kršćani ojačati i pomoći svijetu. Isus je pobijedio smrt i to nam daje izvor svake nade, pred bilo kojim neizvjesnim vremenima«, rekla je Anđela Čale iz salezijanske župe Marije Pomoćnice na Knežiji. U Bistricu hodočasti petu godinu zaredom, a ove je godine imala poseban razlog za hodočasničku žrtvu – zahvalu Majci Božjoj na daru braka, za koji je molila ranijih godina.

HODOČAŠĆE MLADIH IPAK NIJE IZOSTALO
»Neka svjetlo ovoga zajedništva rasprši tamu pameti i srca«
Kako su se prvoga hodočasničkoga dana na Mariju Bistricu spuštale prve sjene mirne i tople rujanske noći, u prostoru crkve na otvorenom započinjala je tradicionalna služba svjetla, prepoznatljiv simbol zagrebačkoga zavjetnoga hodočašća na kojem je sudjelovalo i oko 1000 mladih.
»Večeras i mi susrećemo Gospodina, prinosimo svoje nakane, u čvrstoj vjeri u Marijinu blizinu. Njoj smo na početku pjesmom izrekli žarku molbu da pomogne svijetu, da vidi našu čežnju za radošću ozdravljenja… Usvojimo Božju riječ, preuzmimo njegovo svjetlo, darujmo drugima njegov život«, pozvao je na početku molitvenoga zajedništva kardinal Bozanić. Svjetlo iz kardinalovih ruku primio je povjerenik za pastoral mladih Kristijan Tušek i zapalio uskrsnu svijeću. Nakon toga mladi su čitali razmatranja na temu šest ulomaka iz evanđelja koja govore o Isusovoj ljubavi te ozdraviteljskoj i spasiteljskoj snazi. Razmatranja su se bavila temama sljepoće, gluhoće, nijemosti, paralize, krvarenja, gubavosti i smrtnosti, od kojih svi ljudi boluju u nekoj fazi života, kako u odnosu prema sebi samima tako i u odnosu prema drugima i Bogu. Čitanje pojedinoga razmatranja pratilo je paljenje jedne svijeće u prostoru ispred oltara. Po završetku razmatranja okupljeni su vjernici pristupali oltaru i ondje palili svoje svijeće.
Slijedila je obnova krsnih obećanja koju je predvodio kardinal Bozanić. Službu svjetla kardinal Bozanić zaključio je riječima: »Na trenutak zastanimo i sjetimo se što nas je posebno večeras dirnulo, što unosimo u ovu bistričku noć i u sutrašnje slavlje. Predajmo Gospodinu svoje zahvale i brige te ljude za koje na ovom hodočašću osobito molimo. Neka svjetlo ovoga zajedništva s Kristom rasprši svaku tamu pameti i srca.« U jeku protuepidemijskih mjera iz ovogodišnje je službe svjetla izostala tradicionalno noćno uspinjanje sa svijećama bistričkom kalvarijom. Mladi i drugi vjernici noćni su križni put sa svijećama u rukama obilazili samostalno, spontano i u manjim skupinama.
Kao i ranijih godina, zavjetno hodočašće zagrebačkih vjernika bilo je ujedno hodočašće mladih Zagrebačke nadbiskupije. No ove godine zbog sprječavanja širenja pandemije koronavirusa na hodočašće nisu pristizali organizirano, nego uglavnom kao pješaci sa svojim župljanima, vršnjacima, obiteljima… Šatora za mlade pokraj crkve na otvorenom ove godine nije bilo, a pandemija je utjecala i da se otkažu i radionice i druge aktivnosti u kojima su se mladi ranijih godina okupljali u Mariji Bistrici. Ipak, osim istaknute uloge u službi svjetla, mladi su kao animatori pomagali u pripremi svih hodočasničkih slavlja i tako omogućili da i ovogodišnje hodočašće protekne u najboljem mogućem redu.
»Tresli smo se kao na vodi«

Braća Franjo i Petar Jozić, koji su na Bistricu došli zajedno sa svojim obiteljima u manjoj hodočasničkoj skupini iz župe Trnje, kažu da ih je vrijeme pandemije i potresa osnažilo te su svojim hodočašćem nastojali zahvaliti na svemu što im je u svakodnevnom životu darovano, unatoč svim životnim nedaćama. »Koronavirusu ne posvećujemo veliku brigu. Treba se prije svega moliti Bogu i koračati naprijed uz vjeru. Tako smo odgojeni od djetinjstva. Crkva je prva pa sve ostalo. Uz vjeru smo uvijek puno toga dobivali«, složno su rekla braća Jozić.

»Potres, iako nismo pretrpjeli veliko materijalno stradanje, itekako pamtimo. Tresli smo se kao na vodi. Pandemija će, ne ulazeći u razloge njezine pojave, sigurno u nekom trenutku nestati. Živimo zadnjih mjeseci svakako u neobičnim vremenima i ne vidimo kako to proživjeti bez utjecanja Majci Mariji i njezinoj zaštiti«, rekla je Ružica Pavić, koja je s obitelju do Bistrice hodočastila iz okolice Sesveta.

»Samo nam to može pomoći u ovoj godini kušnje«

»Zbivanja ove godine duhovno su me osnažila i hodočastila sam samo s nakanom da na svemu tome posebno zahvalim Majci Božjoj Bistričkoj. Ne treba okolnosti potresa i pandemije sagledavati kao nekakvu kaznu, nego prije svega kao ispit iskrenosti moje vjere i pouzdanja u Boga. Mnoge ljude oko mene potresle su sve te okolnosti. Treba pomagati i moliti za snagu drugih. Za mene je bilo pozitivno iskustvo to što su se otvorile prilike za volonterski rad pa sam se i kroz to iskustvo duhovno bogatila. Žalosti me ponekad vidjeti da neki ljudi imaju tako malo prave vjere u sebi. Vjera treba biti izraz iskrenoga pouzdanja, a ne nešto čime se dičimo samo na popisima stanovništva. Samo nam to može pomoći u ovoj godini kušnje i treba moliti da se znamo hvatati u koštac s lošim i teškim pojavama«, rekla je Laura Katarina Jagodić iz župe bl. Augustina Kažotića sa zagrebačke Peščenice.

Zajedništvo ojačano na poseban način

Na Mariji Bistrici je kao animator na hodočašću sudjelovao i Marko Stjepanović iz potresom teško pogođene župe Granešina. U hodočašću je sudjelovao i ranijih godina, a osim njega iz njegove je župe svoju hodočasničku žrtvu Majci Mariji prinijela i nekolicina mladih. »Hodočašće je i ranijih godina nas mlade iz župe povezivalo i poticalo da što bolje surađujemo, a ove je godine to zajedništvo ojačano na poseban način. Iskustvo potresa za nas je bilo teško, gotovo nestvarno. No osjećam da u nama raste Crkva iznutra i hodočašće nas još jače potiče da budemo što prisutniji u Crkvi i da nas ozračje straha i neizvjesnosti ne paralizira, nego potakne na promišljanje«, rekao je Stjepanović. Granešinsku župnu crkvu, djelo neogotičke obnove Hermana Bolléa s kraja 19. stoljeća, potres je teško oštetio i do daljnjega će se vjernici okupljati na liturgijskim slavljima u improviziranim prostorima podno crkve.

»Bez Božje milosti nitko smo i ništa«

Potres se jako osjetio i u Gračanima, podsljemenskom naselju koje je od epicentra udaljeno zrakom otprilike kilometar. U Bistricu su pristigli i gračanski hodočasnici koji su i ove godine, premda je tradicionalna bistrička procesija izostala, hodočašće uveličali svojim tradicionalnim narodnim nošnjama. S kojim je brigama pred Bistričku Gospu došla ove godine otkrila je Dubravka Šelendić iz gračanske župe sv. Mihaela. »Potres nas je natjerao da shvatimo koliko je pridjev ‘potresno’ uistinu težak. Pokazao nam je da smo bez Božje milosti nitko i ništa, maleni, i da sve što ljudski gradimo može nestati začas. No ne bih rekla da su pandemija i potres kazna, nego prije svega opomena i poziv da se priberemo. Na Bistricu dolazim odmalena i uvijek sam molila ‘Majko, samo nas zaštiti’. U Bistrici je prisutna posebna klica u kojoj sam uvijek, pa i ove godine, unatoč svim izvanjskim okolnostima, produbljivala vjeru.«

S obzirom na okolnosti pandemije koronavirusa, zagrebačke župe ove godine uglavnom nisu organizirale put vjernika u Mariju Bistricu autobusima, nego su svećenici vjernike najčešće poticali da u Bistricu dođu hodajući ili osobnim automobilima. Tri glavne hodočasničke rute nisu izmijenjene. Jedna skupina hodočasnika krenula je u subotu 12. rujna od Kaptola. U zoru, u pet sati, prije polaska okupljene je ispred katedrale blagoslovio zagrebački pomoćni biskup mons. Ivan Šaško te se zajedno s hodočasnicima prema Bistrici zaputio rutom preko Sljemena. Do vrha Medvednice hodočasnicima je trebalo nešto manje od četiri sata, a u kapelici Majke Božje Sljemenske – Kraljice Hrvata biskup Šaško s okupljenim je vjernicima slavio misu, nakon čega su hodočasnici nastavili hodati put Marije Bistrice.

Pomoćni zagrebački biskup mons. Mijo Gorski predvodio je zajedno s povjerenikom za pastoral mladih Kristijanom Tušekom drugu skupinu hodočasnika koja je krenula iz Čučerja. Nakon hodočasničke mise koju su pomoćni biskup i povjerenik za pastoral mladih suslavili sa župnikom domaćinom Markom Torbarom, skupina se nakon 11 sati zaputila prema Mariji Bistrici preko Laza. Rutom preko Laza kretala se i treća hodočasnička skupina koja je krenula iz Sesveta u devet sati ujutro. Sve su skupine u Bistricu počele pristizati nakon 16 sati. U svečani program ovogodišnjega hodočašća okupljene je misom u crkvi na otvorenom u subotu predvečer uveo lipanjski mladomisnik Branimir Jagodić. Nakon mise hodočasnici su se klanjali pred Presvetim, a prvi je hodočasnički dan zaključen tradicionalnom bistričkom službom svjetla u 20 sati.

ZAGREBAČKI NADBISKUP KARDINAL JOSIP BOZANIĆ PREDVODIO SREDIŠNJE MISNO SLAVLJE
Promicati istinu i graditi povjerenje
»U tjeskobama i krizama kroz koje prolazimo dan nam je odgovor koji je i Marija dobila: ‘Ne boj se!’ Iza toga odgovora stoji Božje djelo pobjede nad zlom«, rekao je kardinal Bozanić te istaknuo da je kršćanski poziv promicati istinu i graditi povjerenje koje dolazi iz svjedočanstva ljubavi. »Sve je to, dragi vjernici, važno, kako ne bi prevladale zloporabe i manipulacije bilo koje vrste: od kvaziznanstvenih do širedruštvenih«, upozorio je.
Središnje hodočasničko euharistijsko slavlje 289. zavjetnoga hodočašća vjernika grada Zagreba na Mariju Bistricu predvodio je u nedjelju 13. rujna u crkvi na otvorenom bl. Alojzija Stepinca zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić, a koncelebrirali su pomoćni zagrebački biskupi Ivan Šaško i Mijo Gorski uz četrdesetak svećenika. Misno slavlje pjevanjem je animirao mješoviti zbor »Panis angelicus« župe sv. Barbare iz Vrapča. Nakon pozdrava rektora Nacionalnoga svetišta Majke Božje Bistričke mr. Domagoja Matoševića u misno slavlje okupljene je uveo mons. Mijo Gorski, koji je istaknuo velik broj vjernika pristiglih u Bistricu pješice te »u vremenu u kojem se prava pojedinaca izdižu iznad prava zajednice, u kojem subjektivni osjećaji postaju važniji od objektivne istine« spomenuo potrebu za zdravljem na višestrukom području – biološkom, duševnom i psihološkom.
Otvaranje prostora manipulacije
»Puno toga u svijetu i vlastitom životu gledamo u svjetlu poštovanja izvanjske pravednosti na koju se ljude mora i prisiljavati, obvezivati propisima, da ne prevlada sebičnost koja ugrožava druge. Isus naprotiv govori o ljubavi koja proživljava tuđu bol i kojoj je stalo do radosti umnožene ljubavlju. Dragi vjernici, to je naš poziv: da nam je stalo do drugih; da budemo dionici boli bližnjih, kako bismo živjeli radost zajedništva s Bogom. Isus liječi svijet tako da liječi srca ljudi, naša srca«, rekao je kardinal Bozanić u homiliji te se posebno dotaknuo sadašnjih okolnosti, koje ostavljaju tragove u nutrini ljudi te se odražavaju na njihove međusobne odnose. »Pandemija, baš kao i potres koji smo proživjeli, mogu stvoriti razne strahove, zatvaranja, traženja lažnih sigurnosti, oblikovanja duhovne krutosti i neosjetljivosti. Sve je to ostavilo za sobom rane na našemu biću, na našem crkvenom i društvenom tijelu. Spominjemo razne nesigurnosti i tjeskobe, ograničavanja tjelesne blizine i zajedništva, sputanost u komunikaciji, zbunjenost nejasnim i nedosljednim tumačenjima tih pojava. Nedvojbeno je da sve to za sobom povlači stajališta koja stvaraju napetosti u pojedincima i zajednicama, i koji odražavaju nerazborite pristupe, jer se čini da je – bez stvarnih oslonaca izgrađenih traženjem i iznošenjem istine – sve moguće, da izgleda kako svako odbijanje i prihvaćanje ima svoje opravdanje. Posljedica je toga duboko nepovjerenje, do kojega je nekima očito jako stalo jer se time otvaraju široki prostori manipulacije i postizanja interesa koji su daleko od dobra čovjeka i društva«, upozorio je kardinal Bozanić. No istaknuo je i da sva navedena iskustva mogu pomoći u prepoznavanju istinskih darova i vrijednosti: »Ona bude u nama čežnju za slobodom, pridonose boljemu uočavanju darovanosti bližnjih, razotkrivaju nestalnost prolaznoga i osvjetljuju istinu da ni jedan zemaljski cilj ne ispunja čovjeka niti mu pruža zadnji razlog postojanja, traženja, trpljenja i ljubavi.«
»Gledajući Blaženu Djevicu Mariju i njezin odnos s Gospodinom, lako primjećujemo da je ona živjela od vjere, pouzdanja i povjerenja u Onoga koji jedini ima riječi života, koji jedini jest vječna Riječ i Život. Marija se nije namjerno izlagala opasnosti, izazivajući zlo, jer je i izazivanje zla znak oholosti, u kojoj ne slušamo Božji glas, nego provodimo svoje planove. Po Marijinu čistom srcu dolazi ostvarivanje Božjega plana ozdravljenja i spasenja svijeta. Stoga, draga braćo i sestre, pred nejasnim pojavama i nesigurnostima koje proživljava današnje čovječanstvo pozvani smo o svemu razmišljati darom razuma i vjere. U tjeskobama i krizama kroz koje prolazimo dan nam je odgovor koji je i Marija dobila: ‘Ne boj se!’ Iza toga odgovora stoji Božje djelo pobjede nad zlom«, rekao je u nastavku homilije zagrebački nadbiskup te istaknuo da je kršćanski poziv promicati istinu i graditi povjerenje koje dolazi iz svjedočanstva ljubavi. »Sve je to, dragi vjernici, važno, kako ne bi prevladale zloporabe i manipulacije bilo koje vrste: od kvaziznanstvenih do širedruštvenih«, upozorio je kardinal Bozanić.
»Ovo vrijeme traži nove oblike građenja crkvene blizine«
Kardinal Bozanić okupljene je izvijestio da će u potresom pogođenim župama Granešina, Markuševec i Čučerje uskoro započeti oblikovanje privremenih prostora koji će omogućiti vjernicima da slave sveta otajstva ujesen i zimi. Najavio je i skoro postavljanje skele u zagrebačkoj katedrali te pozvao sve koji mogu pomoći, kako u Hrvatskoj tako i izvan nje, da sudjeluju u obnovi prvostolnice. Za vrijeme osposobljavanja katedrale pastoralne aktivnosti i posebice euharistijska slavlja i ispovijedanja od listopada će se vezati uz crkvu Pohoda BDM na Dolcu te kapelu Ranjenoga Isusa na središnjem gradskom trgu.
»Osjećamo da nam je baš sada potrebna veća vjernička blizina. Stoga molim svećenike i vjernike, a posebno vas, mladi, da budete nositelji života župa i promicatelji kršćanskoga zajedništva. Ovo vrijeme traži nove oblike građenja crkvene blizine i prisutnosti, ne zaboravljajući istine naše vjere i njezine oslonce. Jer i mi se nalazimo na kušnji da nam takozvani virtualni svijet zamijeni susrete i zajedništvo. Zato želimo razvijati sve što promiče otajstvo života u postojanoj nadi da će i sadašnje kušnje proći… Došli smo od Gospodina moliti milost i zahvaliti mu što nas je sačuvao u potresu, zahvaliti mu za njegovu prisutnost s nama u sve ovo vrijeme, u podnošenju teškoća vezanih uz zarazu i druge bolesti, jer on je sve naše boli ponio na križ. Dopustimo Bogu da nam ozdravi srce, kako bismo i sami mogli opraštati te po oproštenju i ljubavi drugima biti lijek protiv zla i nemira«, kazao je na kraju homilije kardinal Bozanić i propovijed zaključio zazivom: »Bistrička Majko, pomozi palomu svijetu koji želi ozdravljenje.«
Obitelj – nezamjenjiva jedinica društva
Uoči završnoga blagoslova kardinal Bozanić misno je slavlje zaključio s nekoliko poruka, u kojima se posebno osvrnuo na važnost obitelji. »Kroz protekle smo mjesece osobito osjetili važnost obitelji. U svim nevoljama obitelj je bila onaj pravi oslonac i zato i ova situacija, ovo što smo proživjeli i što proživljavamo podcrtava da je obitelj nezamjenjiva jedinica društva. Zdravo je društvo samo tamo gdje su stabilne obitelji. A vas, dragi roditelji, pozivam da, kako to činite, s puno ljubavi pratite djecu, osobito u ovim posebnim prilikama koje traže više pozornosti i međusobnoga razumijevanja… Vjera u Boga, zajedništvo u Crkvi, zajedništvo u obitelji, to je ono što nas drži, što nam daje snage i što nas podržava kad nas tolike druge stvari napuštaju«, rekao je kardinal Bozanić te odao priznanje i svećenicima, župnicima i župnim vikarima na njihovim svakodnevnim naporima i snalažljivostima u okupljanju župne zajednice.

VEZANI ČLANCIVIŠE OD AUTORA