NE IGNORIRATI PORUKE Uloga i značenje ukazanja i privatnih objava

Foto: Shutterstock

U odnosu na ukazanja i privatne objave najčešće se zauzima jedno od dvaju oprječnih i pogrješnih stajališta: prvo je tzv. apsolutni skepticizam koji niječe svaku mogućnost takvih pojava, a drugo je stajalište lakoumnosti, prisutno kod osoba koje olako sve prihvaćaju bez imalo razlučivanja. Uz ukazanje obično ide poruka, odnosno najčešće su to poruke kojima se poziva na obraćenje. Porukama prenošenim slikom ili riječju dodaju se i one prenošene znakovima: otkriće ili davanje neke svete slike, proviranje izvora čija voda služi za ozdravljenje, atmosfersko čudo i sl. U posljednje vrijeme tu su i posebne tajne koje primaju vidioci. Svi ti elementi odsutni su u viđenjima koja prate mistična iskustva.

Za Karla Rahnera privatne objave u svojoj su biti »imperativ kako kršćanstvo mora postupiti u određenoj povijesnoj situaciji; u bitnom to nisu nove tvrdnje nego nova zapovijed«. Isto, samo drugim riječima, veli i Katekizam Katoličke Crkve u br. 67 kad kaže da je uloga privatnih objava ne »da ‘poboljšaju’ ili ‘upotpune’ konačnu Kristovu objavu, nego da pomognu da se od nje u određenom povijesnom razdoblju potpunije živi«.

Ukazanja i privatne objave pripadaju u proročka viđenja; a »proročki element u Crkvi, unatoč zaključenosti Objave, ima svoje nenadomjestivo značenje«. (K. Rahner). Joseph Ratzinger – u svojstvu Pročelnika Kongregacije za nauk vjere – u svom će pak teološkom osvrtu povodom objavljenja »Treće fatimske tajne« (L’Osservatore Romano, 26.-27. lipnja 2000.) – u duhu učenja sv. Tome Akvinskoga – istaknuti da je »u svim vremenima Crkvi darovana karizma proroštva koju se mora ispitivati, ali se ne smije prezirati«. Tom prigodom podsjetit će da proročka karizma u biblijskom smislu ne znači proricanje budućnosti, nego tumačenje volje Božje u sadašnjem trenutku, a to onda znači i utiranje pravoga puta prema budućnosti. Proročka riječ je opomena ili pak utjeha, ili i jedno i drugo zajedno. U tom se smislu karizma proroštva može povezati s kategorijom »znakova vremena«, veli on. Interpretirati znakove vremena u svjetlu vjere znači prepoznati prisutnost Kristovu u svakom vremenu. Stoga, nastavlja on, »u privatnim objavama priznatim od Crkve riječ je o tome da nam pomognu u razumijevanju znakova vremena kako bismo po njima našli pravi odgovor u vjeri«. Glede poruke koja ide uz ukazanje Ratzinger kaže da ona »može biti vrijedna pomoć da se evanđelje bolje shvati i živi u sadašnjem trenutku. Stoga ju ne treba gurati u stranu ne pridajući joj nikakvu pozornost. Takva je poruka pomoć koja se nudi, ali koja se ne mora rabiti kao recept.«