DIJELITI S POTREBITIMA ZNAČI BOGATITI SE U BOGU (Ne)navezanost na materijalna dobra

Foto: Shutterstock

Jedno od obilježja današnjega vremena jest primat imati nad biti, tj. prevlast stvari nad osobama, čiji je slogan: »Consumo, ergo sum«, »Trošim, dakle jesam«. Nadalje postoji i primat tehnike nad etikom. I treće obilježje jest primat subjektivizma, i to na tri područja: u pogledu istine, vrijednosti i religiozne pripadnosti. Tako u pogledu istine vlada relativnost, u pogledu vrijednosti prevladava etika potreba te sve neodređenija religiozna pripadnost. Sve to nije bez posljedica i na današnjega vjernika kršćanina, koji svjesno ili nesvjesno, u većoj ili manjoj mjeri, poprima taj utjecaj.

Premda je čovjek svakoga vremena bio sklon vezivanju uz bogatstvo, materijalno blagostanje i općenito materijalna dobra, čini se da je upravo današnji čovjek tomu najskloniji, čemu uvelike pridonose spomenuta obilježja današnjega vremena.

Materijalna dobra sama po sebi nešto su bez čega čovjek ne može živjeti i ona su dar Božji čovjeku. Dakle, nisu u sebi i po sebi zla. Sve ovisi kako se čovjek prema njima odnosi: služi li se njima ili im služi; služi li se njima kako bi po njima bolje služio Bogu i na korist bližnjima ili ih grčevito čuva za sebe. Činjenica je da je bilo imućnih svetaca koji su se tako znali služiti vremenitim dobrima te su po njima stekli ona vječna, nebeska. No nerijetko se događa suprotno, tj. da se čovjekovo srce osjećajem privrženosti priljubi uz ta dobra, čime slabi potreba za Bogom, što vodi do udaljavanja od Boga sve do potpunoga odbacivanja Boga. Čovjek dakle ne bi smio srcem prionuti uz bogatstvo i materijalna dobra. Na to je još upozoravao psalmist u Starom zavjetu: »Umnoži l’ se blago, nek’ vam srce za nj ne prione« (Ps 61, 11). Stari zavjet, koji je materijalno blagostanje i bogatstvo smatrao osobitim darom Božjim, ipak na mnogim svojim stranicama upozorava na opasnost od njega. Dovoljno je zaviriti u knjigu Propovjednika i vidjeti koja zla pisac pripisuje bogatstvu. Jer »tko bogatstvo ljubi, nikad mu dosta probitka« ili »skupljeno blago na propast je svojemu vlasniku«.

Sveto pismo također upozorava da nema razloga zavidjeti sreći bogatih jer »ništa neće ponijeti sa sobom«. I sam Isus na više mjesta u evanđeljima upozorava na opasnost od bogatstva koje njegovu vlasniku daje lažan osjećaj sigurnosti. No istodobno Isus uči kako bogatstvo može postati blagoslov za onoga tko ga zna dijeliti s drugima i tko svoju sigurnost i nadu ne polaže u ono što posjeduje, nego u Boga jedinoga. Dijeliti s potrebitima znači bogatiti se u Bogu i skupljati nepropadljivo blago na nebu.

IZVORGlas Koncila br. 51-52/2019.
Prethodni članakKAKO JE TRUDNICA POKRENULA POBOŽNOST MARIJI NOSITELJICI ŽIVOTA Oslikan zaziv »blagoslovljen plod utrobe tvoje«
Sljedeći članakDRUGA NEDJELJA PO BOŽIĆU Punina istine i milosti