Među katoličkim kulturnim preagocima neizostavno je ime književnika i prevoditelja Stanka Tenšeka.
Rođen je 11. prosinca 1937. u Zadravcu u župi Orehovica u Hrvatskom zagorju. Nakon klasične gimnazije završio je studij južnoslavenskih jezika i književnosti i francuskoga jezika na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, gdje je 1984. magistrirao radnjom »Recepcija suvremene hrvatske dječje poezije«. Radio je kao lektor i urednik u Hrvatskom književnom društvu sv. Jeronima, čije je knjige, kako se nekoć navodilo, »opremao«, te u Leksikografskom zavodu »Miroslav Krleža«. Od 1969. do 1971. bio je profesor francuskoga jezika na Interdijecezanskoj gimnaziji na Šalati u Zagrebu. Petnaestak godina radio je kao lektor hrvatskoga jezika na sveučilištima u Strasbourgu, Parizu (Sorbona), Toulouseu i Clermont-Ferrandu. Na Sorboni je bio od 1991. do 1995. zahvaljujući zauzeću dr. Henrika Hegera, profesora starofrancuske književnosti. Nakon povratka iz Francuske 1997. u Glasu Koncila objavio je brojne radove kojima je prikazivao duhovnu katoličku Francusku. Objavio je pedesetak stručnih i znanstvenih radova u časopisima »Umjetnost i dijete«, »Slavica Occitania« (Toulouse), »Revue des études slaves« (Pariz), »Croatica Christiana periodica« i u »Maruliću«, gdje je, uz opsežnu studiju o Đuri Sudeti, predstavljao hrvatske i francuske pisce, provansalsku književnost i dr., a pisao je i o hrvatskoj domobranskoj antinacističkoj pobuni 13. rujna 1943. u Villefrancheu. Bio je među prvima koji su nakon Drugoga svjetskoga rata afirmirali vodećega hrvatskoga katoličkoga međuratnoga književnoga kritičara dr. Ljubomira Marakovića. Objavio je 1971. knjigu »Obljetnice hrvatskih velikana«, u kojoj je prikazao Marulića, Šenou, Mihanovića, Runjanina, S. Radića, E. Kvaternika, Starčevića i Jelačića. Zanimljivo je da je treće izdanje 1971. bilo zabranjeno, a četvrto je kao reprint izišlo 1991.
Posebice se bavio duhovnim piscem i eruditom Jurjem Slovincem, koji je oko 1400. godine glagoljičkim pismom objavio hrvatski abecedarij i osnovne kršćanske molitve. Preveo je više naslova s francuskoga jezika. Radio je i na svojoj knjizi o Abbéu Pierreu, no zbog bolesti i smrti nije ju uspio dovršiti. Umro je 22. ožujka 2007. Svojim kulturnim radom iznio je iz sjene, pa i tame, na svjetlo hrvatske i francuske katoličke velikane. (L)
